15 Mar 2015

Da li se ajeti i hadisi o sifatima smatraju manje jasnim (mutešabih)?


Zahvala pripada Allahu, dželle šanuh, Gospodaru svih svjetova, a salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Postoji skupina novotara koja tvrdi za ajete i hadise u kojima se navode Allahovi atributi da su mutešabih - manje jasni tekstovi. Zapravo, to su pobornici zabludjele ideje tefvida, a zabluda tefvida je još gora od zablude prvih ešarija koji su izokrećali značenje ajeta o atributima, jer je njihov stav dosta logičniji od onih koji kažu da vjeruju samo u izraze a da su značenja tih izraza nepoznata i nejasna.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, odgovarajući na ovu šubhu kaže: "Nije mi poznat iko iz prvih generacija ovog ummeta, niti iko od imama, ni Ahmed b. Hanbel niti iko drugi, da su ajete o sifatima smatrali nejasnim ajetima i da njihovo značenje ne zna niko, te da su Allahova imena i svojstva na stepenu stranih izraza koji se ne razumiju." (Medžmu'ul-fetava, 13/295)
Imam Ibnul-Kajjim, rhm, također kaže: "Ljudi su se mnogo razišli oko janih i nejasnih ajeta. Ali, nije poznato da je iko od ashaba, radijallahu anhum, ikada, rekao da su ajeti u kojima se spominju Allahovi atributi od nejasnih ajeta. Naprotiv, ono što je preneseno od njih ukazuje suprotno tome. Kako da kažemo da su smatrali ajete o atributima nejasnim a nikako se oko njih nisu sporili, a ajeti o propisima su za njih jasni pa su se ipak oko pojedinih ajeta razišli. To je govor onih koji su naknadno došli." (Savaikul-mursele, 1/213)
Prema tome, kur'anski ajeti u kojima se spominju Allahova uzvišena svojstva su jasni ajeti i njihovo značenje je poznato, ali kakvoća tih svojstava i njihova suština nam je nepoznata. Obavezni smo vjerovati u sva Allahova svojstva, onako kako je Sebe opisao u Kur'anu, i onako kako Ga je opisao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome sunnetu, i to onako kako dolikuje Allahovoj veličanstvenosti i potpunosti. U ta svojstva vjerujemo i pritvrđujemo ih primjenjujući pri tome univerzalna pravila i načela koja su postavili učenjaci ehlis-Sunneta vel-Džema'ata.
Da bi bilo jasnije, napravit ćemo kratko poređenje između tri navedena pravca:
Npr. mufevvide (džahili) kažu: Allah, dželle šanuh, u Kur'anu navodi izraz: 'jedullah' / Allahova ruka. Mi vjerujemo u taj izraz, ali šta znači 'jed' nemamo pojma. Nećemo o tome razmišljati niti to tumačiti. Nema razlike između tog izraza i nekog japanskog, kineskog, latinskog i drugog izraza. Na istom su stepenu.
Ešarije kažu: Izraz: 'jedullah' / Allahova ruka - je istina. Mi u to vjerujemo i vjerujemo da ima značenje, ali to značenje ne treba shvatati bukvalno, nego je navedeno u prenesenom značenju, tj. ne misli se na pravu ruku nego na moć, silu, snagu, darežljivost i sl.
Međutim, istina je da su ajeti u kojima se spominju Allahovi atributi nejasni samo s aspekta kakvoće tih atributa i detaljne spoznaje, jer Allaha niko ne može obuhvatiti i o tome nismo obavješteni, niti nam je dozvoljeno da o tome tragamo bez dokaza, ali značenje tih izraza je poznato u arapskom jeziku. Vid, sluh, govor, ruke, lice i dr. su Allahovi atributi, vjerujemo u njih onako kao dolikuje Njegovom savršenstvu i veličanstvenosti. Sve to su svojstva savršenstva i potpunosti. Ne ulazimo u njihovu kakvoću, ali kakvoća postoji, i ne zna je osim Allah, dželle šanuh. Tvrdimo da Allahu niko nije sličan niti identičan, ali u isto vrijeme ne lišajemo Ga atributa s kojim je sam Sebe opisao u Kur'anu i na jeziku svoga Poslanika, sallallau alejhi ve sellem.
Kako je istina samo lahka i prihvatljiva, ali za onog ko je iskren i traga za uputom!

Amir I. Smajić
25. džumadel-evvel, 1436 god.