Zahvala
pripada Allahu, dželle šanuh, Gospodaru svih svjetova, a salavat i selam neka
su na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Postoji
skupina novotara koja tvrdi za ajete i hadise u kojima se navode Allahovi
atributi da su mutešabih - manje jasni tekstovi. Zapravo, to
su pobornici zabludjele ideje tefvida, a zabluda tefvida je
još gora od zablude prvih ešarija koji su izokrećali značenje
ajeta o atributima, jer je njihov stav dosta logičniji od onih koji kažu da
vjeruju samo u izraze a da su značenja tih izraza nepoznata i nejasna.
Šejhul-islam
Ibn Tejmijje, rhm, odgovarajući na ovu šubhu kaže: "Nije mi poznat
iko iz prvih generacija ovog ummeta, niti iko od imama, ni Ahmed b. Hanbel niti
iko drugi, da su ajete o sifatima smatrali nejasnim ajetima i da njihovo
značenje ne zna niko, te da su Allahova imena i svojstva na stepenu stranih
izraza koji se ne razumiju." (Medžmu'ul-fetava, 13/295)
Imam
Ibnul-Kajjim, rhm, također kaže: "Ljudi su se mnogo razišli oko
janih i nejasnih ajeta. Ali, nije poznato da je iko od ashaba, radijallahu
anhum, ikada, rekao da su ajeti u kojima se spominju Allahovi atributi od
nejasnih ajeta. Naprotiv, ono što je preneseno od njih ukazuje suprotno tome.
Kako da kažemo da su smatrali ajete o atributima nejasnim a nikako se oko njih
nisu sporili, a ajeti o propisima su za njih jasni pa su se ipak oko pojedinih
ajeta razišli. To je govor onih koji su naknadno došli." (Savaikul-mursele,
1/213)
Prema
tome, kur'anski ajeti u kojima se spominju Allahova uzvišena svojstva su jasni
ajeti i njihovo značenje je poznato, ali kakvoća tih svojstava i njihova
suština nam je nepoznata. Obavezni smo vjerovati u sva Allahova svojstva, onako
kako je Sebe opisao u Kur'anu, i onako kako Ga je opisao Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u svome sunnetu, i to onako kako dolikuje Allahovoj
veličanstvenosti i potpunosti. U ta svojstva vjerujemo i pritvrđujemo ih
primjenjujući pri tome univerzalna pravila i načela koja su postavili
učenjaci ehlis-Sunneta vel-Džema'ata.
Da bi
bilo jasnije, napravit ćemo kratko poređenje između tri navedena pravca:
Npr. mufevvide (džahili)
kažu: Allah, dželle šanuh, u Kur'anu navodi izraz: 'jedullah' / Allahova ruka.
Mi vjerujemo u taj izraz, ali šta znači 'jed' nemamo pojma. Nećemo o tome
razmišljati niti to tumačiti. Nema razlike između tog izraza i nekog japanskog,
kineskog, latinskog i drugog izraza. Na istom su stepenu.
Ešarije kažu: Izraz: 'jedullah' / Allahova ruka - je istina. Mi u to
vjerujemo i vjerujemo da ima značenje, ali to značenje ne treba shvatati
bukvalno, nego je navedeno u prenesenom značenju, tj. ne misli se na pravu ruku
nego na moć, silu, snagu, darežljivost i sl.
Međutim,
istina je da su ajeti u kojima se spominju Allahovi atributi nejasni samo s
aspekta kakvoće tih atributa i detaljne spoznaje, jer Allaha niko ne može
obuhvatiti i o tome nismo obavješteni, niti nam je dozvoljeno da o tome tragamo
bez dokaza, ali značenje tih izraza je poznato u arapskom jeziku. Vid, sluh,
govor, ruke, lice i dr. su Allahovi atributi, vjerujemo u njih onako kao
dolikuje Njegovom savršenstvu i veličanstvenosti. Sve to su svojstva
savršenstva i potpunosti. Ne ulazimo u njihovu kakvoću, ali kakvoća postoji, i
ne zna je osim Allah, dželle šanuh. Tvrdimo da Allahu niko nije sličan niti
identičan, ali u isto vrijeme ne lišajemo Ga atributa s kojim je sam Sebe
opisao u Kur'anu i na jeziku svoga Poslanika, sallallau alejhi ve sellem.
Kako je
istina samo lahka i prihvatljiva, ali za onog ko je iskren i traga za uputom!
Amir I.
Smajić
25.
džumadel-evvel, 1436 god.