Zahvala
pripada Allahu, dželle šanuh, Jednom i Jedinom. Neka je salavat i selam na
Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Među
običnim narodom rašireno je učenje određenih dova nakon abdesta koje su
neutemeljene u sunnetu – praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. Neki, također, spominju da je pohvalno nakon abdesta pručiti suru
El-Kadr, ali i to je neispravno i izmišljeno.
Jedino što se vjerodostojno prenosi od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, od dova i zikra nakon abdesta, je hadis kojeg je
Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, prenjeo od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao: "Neće se niko od vas abdestiti i
upotpuniti svoj abdest, a zatim reći: 'Svjedočim da nema drugog boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik!' / Ešhedu en lâ
ilâhe illellah we enne Muhammeden abdullahi we resuluh, a da mu se neće
otvoriti osam džennetskih vrata da uđe kroz koja god hoće."
Hadis je zabilježio imam Muslim (br. 552)
u Sahihu.
Dodatak kojeg je zabilježio imam Tirmizi (br.
55): "Allahu moj učini me od onih koji se mnogo kaju i mnogo
čiste! / Allahumme'dž'alni minet-tevvabine ve minel-mutetahhirin" - nije
vjerodostojan od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je
spomenuo imam Nevevi, rhm. (Vidi: El-Minhadž, 3/114) Spomenuti
dodatak prenosi se i u nekim predajama od ashaba, radijallahu anhum, ali i te
predaje su slabe.
Prenosi se od Alije b. Ebi Taliba,
radijallahu anhu, kod Abdur-Rezzaka u Musannefu (1/187) ali
predaja je da'if (slaba), radi prisustva Jahje b. el-'Ala'a u lancu
prenosilaca, za kojeg su hafizi hadisa rekli da podmeće hadise i kategorički
odbacili njegove predaje.
Također, prenosi se od Huzejfe b. el-Jemana,
radijallahu anhu, kod Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (1/14) ali i
ta predaja je da'if (slaba), radi prisustva Džuvejbir b. Se'ida el-Ezedijja,
čije su predaje ostavili imami hadisa i smatrali ga nepouzdanim, bez
razilaženja, iako je ova predaja na jačem stepenu od predhodne, zato što je
Džuvejbir kada prenosi od Ed-Dahhaka - kao što je slučaj u ovoj predaji -
pouzdani nego inače.
Govor hadiskih kritičara o ova dva prenosioca
pogledaj u sljedećim djelima: Tarihul-kebir, 1/343 i
2/257; Džerhu vet-t'adilu, 9/179 i 2/540; El-Kamil
fid-du'afa, 7/197 i 2/121; Ed-Du'afa, 4/437 i 1/205; Tehzibul-kemal,
4/156 i 5/171; Mizanul-'i'atidal, 4/397 i 1/427; Tehzibut-tehzib,
4/380 i 1/320.
Slično je zabilježeno u predaji koju Sevban,
radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
a koju je zablježio Taberani u Evsatu (br. 4996) ali i ta
predaja je da'if (slaba), zato što Salim b. Ebil-Dž'ad, koji prenosi ovu
predaju od Sevbana, iako je pouzdan, nije slušao hadise od njega, kao što su to
naglasili imami Ahmed b. Hanbel, Buhari i Ebu Hatim. (Vidi: El-Buhari, Tarihul-kebir,
4/107; Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib, 1/675)
Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sledeći zikr nakon
abdesta: "Slavljen neka si, Allahu moj, Tebi zahvala pripada.
Svjedočim da nema drugog boga osim Tebe, od Tebe tražim oprost i Tebi se kajem!
/ Subhaneke Allahumme ve bihamdike, ešhedu en la ilahe illa ente
estagfiruke ve etubu ilejk"
Hadis je zabilježio En-Nesa'i u Sunenul-kubra (br.
9909) i Bejheki u Šu'abul-iman-u (br. 2631) ali i ova predaja nije
vjerodostojna od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Imam En-Nesa'i, rhm, nakon što je naveo ovu
predaju, rekao je: "Ovo je greška. Ispravno je da je predaja mevkuf",
tj. kao govor Ebu Se'ida, radijellahu 'anhu, a ne govor Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem.
Sa njim su se složili Darekutni, Hazimi,
Nevevi, Ibn Hadžer i šejh Abdul-Kadir el-Arnaut. (Vidi: El-Medžmu'u,
1/457; El-Ezkar, str. 56; Telhisul-habir, 1/299)
Predaju, kao riječi Ebu Se'ida, radijallahu
anhu, zabilježili su Abdurrezak (3/378) i Ibn Ebi Šejbe (1/13 i 7/147) u Musannefima.
Dio islamskih učenjaka smatra da spomenuta
predaja, iako je vjerodostojna samo kao riječi Ebu Se'ida, radijallahu anhu,
ima isti propis kao i govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
zato što se radi o ibadetu. Ebu Se'id, radijellahu 'anhu, nije mogao tako nešto
da kaže samo na osnovu svog mišljenja. (Vidi: Ibn Hadžer, Netaidžul-efkar,
1/246; Abdullah el-Fevzan, Minhatul-Allam, 1/245)
U još nekoliko predaja došlo je par
različitih zikrova nakon abdesta, ali su još slabijeg stepena vjerodostojnosti
i ni jedna od njih nije spašena kritika od strane hadiskih stručnjaka.
Rezime: Iz navedenog, možemo zaključiti da je propisano nakon
abdesta izgovoriti dva šehadeta. Ako bi čovjek izgovorio i ono što je došlo u
predaji od Ebu Se'ida, radijallahu anhu, (subhaneke-llahumme ve
bi-hamdike...) nebi bilo smetnje i nadat se da će za to biti nagrađen. Sve mimo spomenutog
je nevjerodostojno, izmišljeno i novotarija koju je obaveza napustiti, a Allah,
dželle šanuh, najbolje zna.
Amir I. Smajić
Medina,
06. redžeb, 1432 god.