Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, a salavate i selame
šaljemo Resulullahu, Njegovoj čestitoj porodici i svim časnim ashabima.
Uzvišeni Allah, dželle šanuh, odlikovao je jedne knjige nad drugima,
pa je tako odlikovao Kur'an nad drugim objavama: „A tebi objavljujemo
Knjigu, s Istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi.“ (El-Maide,
48)
Odlikovao je jedne poslanike, alejhimus-selam, nad drugima: „A mi
smo, zaista, jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali...“ (El-Isra, 55);
pa je učinio neke među njima odabranim – ulul-'azmi[1]: „Strpi se kao što su strpili se ulul-'azm
među poslanicima...“ (El-Ahkaf, 35); a Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, odlikovao je nad svim ostalim poslanicima i vjerovjesnicima: „... i
Mi smo ti spomen visoko uzdigli“ (El-Inširah, 4)
Dao je prednost nekim mjesecima nad drugim, pa je učinio četiri
mjeseca svetim: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi,
od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta...“ (Et-Tevbe,
36), dok je ramazan učinio prvakom ostalih mjeseci: „U mjesecu ramazanu
počelo je objavljivanje Kur'ana...“ (El-Bekare, 185)[2]
Odlikovao je neke noći nad drugima, pa je učinio lejletul-kadr
najboljom noći u godini: „Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci“ (El-Kadr,
3), a odlikovao je i neke dane nad drugima, pa je učinio kurbanski bajram
najboljim danom u godini[3], a dan džume najboljim danom u sedmici.[4]
Uzdigao je i jedne narode nad drugima, pa je učinio ovaj ummet
najboljim ummetom koji se pojavio na Zemlji: „Vi ste narod najbolji od svih
koji se ikada pojavio...“ (Alu Imran, 110).
Generaciju ashaba učnio je najboljom generacijom ovog ummeta. Imran b.
Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: „Najbolja generacija mog ummeta je moja generacija, zatim oni
koji slijede, pa zatim oni koji slijede.“[5] Među ashabima, radijallahu anhum, odlikovao je
posebno muhadžire i ensarije: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i
oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje
rijeke teku, i oni će vječno i zauvjek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.“
(Et-Tevba, 100). Pošto su muhadžiri pretekli ensarije u prihvatanju islama i
hajru, Uzvišeni Allah ih spominje prije: „Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i
ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili...“ (Et-Tevbe, 117). Onima koji su prihvatili islam
prije mirovnog ugovora na Hudejbiji[6] dao je prednost nad onima koji su prihvatili
islam nakon toga: „Nisu jednaki među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se
borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično
se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; - Allah dobro zna ono što
radite.“ (El-Hadid, 10).
One koji su dali prisegu pod drvetom[7] odlikovao je nad drugima: „Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se
pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je
spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom.“ (El-Feth, 18) Ummu Mubeššir, radijallahu anha,
prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće ući u
Vatru, inšallah, niko od onih koji su dali prisegu pod drvetom.“[8]
Ashabe koji su učestvovali u bitci na Bedru[9] odlikovao je nad svim drugima. Od Alije b. Ebi
Taliba, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: „Možda je Allah pogledao učesnike u bitci na Bedru i rekao:
‚Radite ono što hoćete, jer ja sam vam, zaista, već oprostio.‘“[10] – a u drugom rivajetu: „Džennet vam je
obavezan.“[11] Rifa'a b. Rafi' ez-Zureki, radijallahu anhu,
prenosi da je Džibril, alejhis-selam, došao Resulullahu, sallallahu alejhi ve
sellem, i upitao ga: „Kakvim vi smatrate učesnike u bitci na Bedru?“, pa
mu je rekao: „Smatramo ih najboljim muslimanima!“[12]
Među svim ashabima, radijallahu anhum, odlikovao je desetericu kojima
je obećan Džennet. Oni su bili muhadžiri i prvi muslimani. Od Se'ida b. Zejda,
radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Svjedočim da sam čuo Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‚Deseterica će biti u
Džennetu. Vjerovjesnik je u Džennetu, Ebu Bekr je u Džennetu, Omer je u
Džennetu, Osman je u Džennetu, Alija je u Džennetu, Talha je u Džennetu, Zubejr
je u Džennetu, Sa'd b. Malik je u Džennetu i Abdurrahman b. Auf je u
Džennetu.‘, a da želim spomenuti desetog – to bih uradio.“ Upitaše: „Ko
je on?“, a on prećuta. Ponovo upitaše: „Ko je on?“, pa tada im reče:
„Se'id b. Zejd!“[13]
Od deseterice kojima je obećan
Džennet odlikovao je četvericu pravednih halifa: Ebu Bekra, Omera, Osmana i
Aliju, radijallahu anhum.[14] Irbad b. Sarije, radijallahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Oporučujem vam da
slijedite moj sunnet i sunnet mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se
uzmite za to i stisnite sa svojim kutnjacima.“[15]
Među četvericom posebno je odlikovao Ebu Bekra i Omera b. el-Hattaba,
radijallahu anhuma. Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako se narod bude pokoravao
Ebu Bekru i Omeru ispravno će postupati.“[16] Od Huzejfe b. el-Jemana, radijallahu anhu,
prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Slijedite
dvojicu nakon mene: Ebu Bekra i Omera!“[17] Kada je Omer ubijen, Alija b. Ebi Talib,
radijallahu anhu, je rekao: „Nisi mi ostavio nikoga – a da bih se s njegovim
djelima radije susreo s Allahom – do sebe! Tako mi Allaha, mislim da će Allah
sastaviti s tvoja dva druga. Mnogo sam puta čuo Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako govori: ‚Otišao sam s Ebu Bekrom i Omerom...‘ - ‚Ušao
sam s Ebu Bekrom i Omerom...‘ - ‚Izišao sam s Ebu Bekrom i Omerom...‘“[18] Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da
je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok je čobanin bio kod
ovaca, nasrnuo je vuk na stado i ugrabio jednu ovcu. Ovaj ju je pokušao
spasiti, ali se vuk okrenuo i rekao: ‚Koga ona ima na dan grabljivica, kada
nema čobanina osim mene?!‘“ Ljudi se začudiše i rekoše: „Slavljen neka
je Allah!“, pa im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ja u
to vjerujem, a također i Ebu Bekr i Omer.“, a Ebu Bekr i Omer nisu bili tu.[19] Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovjeda
da je bio s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj medinskoj
bašči, pa su došli Ebu Bekr i Omer te zatražili dozvolu da uđu. Vjerovjesnik,
sallalalhu alejhi ve sellem, mu reče: „Ustani, otvori im vrata i obveseli ih
Džennetom!“[20] Enes b. Malik, radijallahu anhu, je govorio: „Ja
volim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera, te se
nadam da ću zbog svoje ljubavi prema njima biti u njihovu društvu, iako nemam
dobra djela kao što ih oni imaju.“[21] Ebu Usame Hammad b. Usame, rhm, je govorio: „Znate
li ko su Ebu Bekr i Omer? To su otac i majka islama!“[22]
Ebu Bekr, radijallahu anhu, po jednoglasnom mišljenju islamskih
učenjaka najbolji je čovjek u ovom ummetu.[23] Na to upućuju mnogi dokazi[24], ali odmah nakon njega po vrijednosti i stepenu
dolazi Omer el-Faruk[25], radijallahu anhu. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, istakao je Omerove vrline u mnogim hadisima. Sa'd b. Ebi
Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao Omeru: „O sine Hattabov, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja
duša, nikada te šejtan nije sreo na putu, a da nije pobjegao drugim putem.“[26] Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok sam spavao,
sanjao sam kako pijem mlijeko; kao da sad gledam kako mi tečnost prolazi između
nokata. Potom sam dao Omeru da pije.“ „Kako to tumačiš, o Allahov Poslaniče?“,
upitali su, a on reče: „Kao znanje“[27] Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu anhu, pripovjeda
da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok sam spavao, vidio
sam ljude koje su mi predstavili, a bili su u košuljama. Nekima je dopirala do
grudi, a u nekih je bila ispod toga. Omer se ukazao u košulji koja se vuče.“
Upitali su: „Kako to tumačiš, Allahov Poslaniče?“, a on reče: „Vjera!“[28] Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bilo je u narodima prije
vas ljudi koji su nadahnuto govorili (iako nisu bili vjerovjesnici). Ako takvih
bude u mome ummetu, bit će to Omer.“[29] Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi
da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ušao sam u Džennet i
u njemu sam vidio kuću ili dvorac. Upitao sam: ‚Kome ovo pripada?‘, pa su mi
rekli: ‚Omeru b. el-Hattabu‘...“[30] Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah učinio da
istina izlazi sa Omerovog jezika.“[31]
Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, kada je na samrti oporučio Omera
za halifu nakon njega, nekim ljudima to nije bilo pravo, radi Omerove žestine,
pa su mu se požalili: „Šta ćeš reći Allahu kada ga sretneš, a ostavio si nam
Omera za halifu nakon sebe!?“ Ebu Bekr im poruči: „Reći ću: ‚Ostavio sam
im za predvodnika Tvog najboljeg roba!‘“[32] U drugoj predaji veli: „Nema na Zemlji
čovjeka koji mi je draži od Omera.“[33] Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, govorio
bi: „Otkako je Omer primio islam, postali smo poštovani i cijenjeni.“[34] Također se prenosi da je rekao: „Kada je
islam prihvatio Omer mušrici su rekli: ‚Naš narod se prepolovio!‘ Omerov islam
bio je ponos, njegova hidžra pobjeda, a njegov hilafet/vladavina milost. Tako
mi Allaha, nismo smjeli klanjati javno sve dok Omer nije prihvatio islam.
Doista smatram da se između dva Omerova oka nalazi melek koji ga upućuje na
ispravne postupke. Kada se spomenu dobri ljudi, Omer se ne smije zaobići.“[35] U drugom rivajetu stoji: „Tako mi Allaha, kada
bi Omer zavolio nekog psa i ja bih zavolio istog tog psa zato što ga je on
zavolio.“[36] Još je rekao: „Tako mi Allaha, kada bi
Omerovo znanje bilo stavljeno na jedan tas vage, a znanje svih ostalih na
Zemlji na drugi tas, prevagnulo bi Omerovo znanje. Ja mislim da je Omer pokupio
devet desetina znanja.“[37] Huzejfe b. el-Jeman, radijallahu anhu, je rekao:
„Islam, kada ga je prihvatio Omer, postao je kao čovjek koji dolazi i svako
malo je sve bliži i bliži, a kada je Omer bio ubijen, islam je postao kao
čovjek koji odlazi i svako malo je sve dalji i dalji.“[38] I rekao je: „Kao da je svo znanje ljudi
sakupljeno u Omerovom krilu. Tako mi Allaha, ne poznajem ni jednog čovjeka koji
se ne boji prijekora ljudi osim Omera.“[39] Ibn Abbas, radijallahu anhu, tvrdi: „Prvi ko
je javno propagirao islam bio je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu.“[40] Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, govoreći o
svom ocu kaže: „Nisam vidio nikoga da je nakon smrti Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, bio, sve dok nije preselio, tako marljiv i
plemenit kao Omer b. el-Hattab.“[41] Abdullah b. Isa, rhm, kaže: „Na obrazima
Omera su nalazile se dvije crne pruge od učestalog plača.“[42] Mudžahid b. Džebr, rhm, tvrdi: „Kur'anski
ajeti bivali su objavljivani kako bi potvrdili Omerovo mišljenje.“[43] Kabisa b. Džabir, rhm, kaže: „Nisam vidio
čovjeka da više spoznao Uzvišenog Allaha, niti da više uči Allahovu knjigu,
niti da bolje razumije Allahovu vjeru od Omera!“[44]
Koliko god da se kaže o ličnosti ovog velikana – malo je. Radi toga su
mnogi islamski učenjaci posvetili zasebna djela o njegovoj biografiji,
vrlinama, vladavini, fetvama, zaslugama itd. Uzmimo samo za primjer djelo Fadāil
'Umer el-Faruk od imama Ebu Bekra el-Bejhekija, ili Menākibu
emiril-mu'minin 'Umer b. el-Hattab od Ebul-Feredža Ibnul-Dževzija; ili Fadāilu
'Umer b. el-Hattab od hafiza Abdul-Ganijja el-Makdisija; ili Mehdus-savāb
fi fadāili emiril-mu'min ine 'Umer b. el- Hattab od Jusufa b. Abdul-Hadija
el-Hanbelija; ili El-Halifetul-Faruk 'Umer b. el-Hattab od dr.
Abdur-Rahmana el-'Ānija; ili Sahihut-tevsik fi sireti ve hajatil-Faruk
od Medždija Fethija es-Sejjida i druga djela. Također, mnogi učenjaci govorili
su detaljnije o njegovoj ličnosti u većim bibliografskim enciklopedijama, poput
imama Ibn Džerira et-Taberija u svojoj povjesti Tārihur-rusuli vel-muluk[45], Ibnul-Dževzija u djelu El-Muntezam fi tārihil-mulūki
vel-umem[46], Zehebija u djelu Tārihul-islam[47], Ibn Kesira u djelu El-Bidāje ven-nihāje[48], Sujutija u djelu Tārihul-hulefa[49] i mnogih drugih.
Zasigurno
jedno od najboljih djela koja govore o cjelokupnoj ličnosti vođe pravovjernih
Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, je djelo istaknutog učenjaka i
historičara današnjice šejha dr. Alija b. Muhammeda es-Sallabija, Allah
ga čuvao i poživio na hajru. Velika je blagodat i radost to što muslimani našeg
govornog područja napokon imaju priliku čitati i nešto više naučiti o životu
ovog velikana islama. Život Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, bez imalo
sumnje ispunjen je znanjem, dobrim djelima, bogobojaznošću, mudrošću,
hrabrošću, požrtvovanjem, skromnošću, poniznošću, ispravnim rasuđivanjem,
pronicljivim liderstvom i drugim vrlinama koje su ga krasile, a u svemu tome
nužno je da se muslimani ugledaju na ovu unikatnu ličnost, naročito u današnjem
vremenu – vremenu smutnji i iskušenja. Molim Uzvišenog Allaha da obilato
nagradi svakog ko je na bilo koji način doprinjeo da ovo izrazito bitno djelo
ugleda svjetlo među našom čitalačkom populacijom, a posebno bih istakao Džemat „Stichting
Hidžra“ iz Holandije.
Amir I. Smajić
Medina, 8. muharrem, 1439. god.
[1] Oni su: Muhammed, Nuh, Ibrahim, Musa i Isa, alejhimus-selam.
Rekao je Uzvišeni Allah: „Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od
tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo čvrst
zavjet uzeli.“ (El-Ahzab, 7)
[2] Od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je
rekao: „Ramazan je prvak i predvodnik svih mjeseci.“ (Abdur-Rezzak, El-Musannef,
4/306, br. 7894)
[3] Abdullah b. Kurt, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najveličanstveniji dan kod
Allaha je dan prinošenja žrtvi (tj. 1. dan kurbanskog bajrama).“ (Bilježe
ga Ahmed, br. 19075; Ebu Davud, br. 1765; Nesai, Sunenul-kubra, br.
4098; i dr. Lanas prenosilaca ove predaje je dobar, svi prenosioci su pouzdani,
a vjerodostojnim su ocijenili ga Ibn Huzejme, Ibn Hibban i Hakim. Vidjeti: Sahih
Ibn Huzejme, 4/273; Sahih Ibn Hibban, 7/51; Mustedrekul-Hakim,
4/246).
[4] Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji dan kojeg je obasjalo Sunce je
dan džume. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je iz
njega izveden.“ (Muslim, br. 854)
[5] Buhari, br. 3650; i Muslim, br. 2535.
[6] Hudejbija je mjesto koje se nalazi 2 kilometra od granica
harema Mekke. Na tom mjestu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je
krajem 6. godine po Hidžri zaustavljen i spriječen da uđe u Mekku i obavi umru
sa svojim ashabima, radijallahu anhum. Umalo je došlo do oružanog sukoba, a
ashabi su Resulullahu, sallalalhu alejhi ve sellem, dali prisegu na borbu do
smrti. Kao rezultat tih događaja potpisan je mirovni sporazum sa mušricima,
kojeg su oni naknadno prekršili, a muslimani su kao pobjednici dvije godine
kasnije ušli u Mekku i očistili je od svih primjesa idolatrije. Taj mirovni
sporazum nazvan je „pobjedom“ i o njemu je objavljena cijela kur'anska sura El-Feth,
jer su njime muslimani postali bitan faktor tadašnje zajednice, a ujedno je bio
i nagovještaj skorog osvojenja Mekke o kojem su ashabi maštali i pomno ga
iščekivali. (Vidjeti: Kastallani, El-Mevahibul-ledunnijje, 1/316;
Muhammed es-Salihi, Subulul-huda ver-rešad, 5/40; Mubarekfuri, Er-Rahikul-mehtum,
str. 308).
[7] Prisega pod drvetom desila se neposredno prije potpisivanja
mirovnog sporazuma na Hudejbiji. Prisegu je dalo nešto više od 1400 ashaba.
(Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 7/441).
[8] Muslim, br. 2496.
[9] Bitka na Bedru desila se u ramazanu 2. godine po Hidžri. U
njoj je učestvovalo nešto više od 310 ashaba, radijallahu anhum.
[10] Buhari, br. 3007; i Muslim, br.
2494.
[11] Buhari, br. 6259.
[12] Buhari, br. 3992.
[13] Ebu Davud, br. 4649; Tirmizi,
br. 3748; Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 8138; Ibn Madže, br. 133; Ahmed,
br. 1329. U pojedinim predajama spominje se Ebu Ubejde b. el-Džerrah,
radijallahu anhu, umjesto Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
[14] Vidjeti: Ibn Tejmijje, Medžmu'ul-fetava,
4/421; Ibn Ebil-'Izz; Šerhut-Tahavijje, str. 495.
[15] Ebu Davud, br. 4607; Tirmizi,
br. 2676; Ibn Madže, br. 44; Ahmed. 4/126-127 i drugi. Hadis je sahih
(vjerodostojan), kao što tvrde: Tirmizi, Ebu Nu'ajm, Hakim, Ibn Abdil-Berr,
Begavi, Ibn Tejmijje, Zehebi, Ibn Redžeb i dr. (Vidjeti: Ibn Redžeb, Džami'ul-'ulumi
vel-hikem, str. 486-487).
[16] Muslim, br. 681.
[17] Tirmizi, br. 3662; Ibn Madže,
br. 97; Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, br. 31942; Ahmed, br. 23245; Hakim,
br. 4451; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 10056. U lancu prenosilaca ovog
hadisa nalaze se određene mahane, ali postoje druge predaje koje ga podupiru.
Vjerodostojnim su ga ocijenili: Hakim i Albani, a dobrim Tirmizi, Bezzar i Ibn
Abdul-Berr. (Vidjeti: Albani, Es-Silsiletu-sahiha, 3/233-235; Musned
imama Ahmeda sa opaskama šejha Šu'ajba el-Arnauta, rhm, 38/281-282).
[18] Buhari, br. 3685; i Muslim, br.
2389.
[19] Buhari, br. 3688; i Muslim, br.
2639.
[20] Lalekai, Šerhu usuli
'iatikadi ehlis-sunne vel-džema'a, 7/1402, br. 2519. Osnova hadisa je kod
Buharije, br. 3693; i Muslima, br. 2403, ali sa podužim tekstom u kojem se
spominje i dolazak Osmana b. Affana, radijallahu anhu, kojeg je također Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao Džennetom.
[21] Buhari, br. 3690; i Muslim, br.
2388.
[22] Zehebi, Tārihul-islam,
2/149; Sujuti, Tārihul-hulefa, str. 99.
[23] Vidjeti: Taberi, Sarihus-sunne,
str. 23; Adžurri, Kitabuš-šeri'a, 4/1767; Ibn Ebi Zemenin, Usulus-sunne,
str. 270; Ebu Nu'ajm, El-Imametu ver-reddu aler-rafida, str. 206; Ebu
Usman es-Sabuni, Akidetus-selef ve ashabil-hadis, str. 289; Ibn Kudame, Lum'atul-'iatikad,
str. 35; Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 18/148; Ibn Tejmijje,
Medžmu'ul-fetava, 4/421; Ibn Kesir, Ihtisar ulumil-hadis/El-Ba'isul-hasis,
str. 183; Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 7/17.
[24] Abdullah b. Omer, radijallahu
anhuma, kaže: „Odabirali smo najbolje ljude u vrijeme Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pa smo dali prednost Ebu Bekru, zatim Omeru, a onda Osmanu b.
Affanu, radijallahu anhum.“ (Buhari, br. 3655)
[25] Jedan od Omerovih, radijallahu
anhu, nadimaka je El-Faruk, tj. onaj koji razdvaja istinu od laži. Kaže
se da mu je taj nadimak nadio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na
dan njegovog primanja islama, jer je tim događajem islam postao javan i
razdvojena je istina od laži. (Vidjeti: Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija,
1/40, ali šejh Albani, rhm, u djelu Es-Silsiletud-da'ife, 7/64, tvrdi da
je ta predaja izrazito slaba).
[26] Buhari, br. 3294; i Muslim, br.
2396.
[27] Buhari, br. 82; i Muslim, br.
2391.
[28] Buhari, br. 23; i Muslim, br.
2390.
[29] Buhari, br. 3469; i Muslim, br.
2398.
[30] Buhari, br. 3679; Muslim, br.
2394.
[31] Ebu Davud, br. 2962; Ibn Madže,
br. 108; Ahmed. br. 21457; i drugi. Hadis su autentičnim ocijenili Ibn Hibban,
Hakim, Ahmed Šakir, Albani i Šu'ajb el-Arnaut. (Vidjeti: Sahih Ibn Hibbana,
15/312; El-Mustedrek od Hakima, 3/92; Musned Ahmeda sa opaskama Ahmeda
Šakira, 4/527-528; Sahihul-Džami'a, 1/375). Imam Darekutni, rhm, ipak smatra da
je predaja mursel, tj. prekinutog lanca prenosilaca. (Vidjeti: El-Ilel,
6/258-289).
[32] Abdurrezzak, br. 9764; Ezreki, Ahbaru
Mekke, 2/152; El-Ādžurri, Kitabuš-Šeri'a, 4/1739, br. 1201.
[33] Buhari, El-Edebul-mufred,
str. 48, br. 84.
[34] Buhari, br. 3684.
[35] Ahmed b. Hanbel, Fadāilus-sahābe,
1/335, br. 482; El-Ādžurri, Kitabuš-Šeri'a, 4/1744, br. 1207.
[36] Ibn Asakir, Tarihu Dimešk,
44/89.
[37] Ibn Sa'd, Et-Tabakātul-kubra,
2/256; Taberani, El-Mu'džemul-kebir, br. 8808.
[38] Ibn Sa'd, Et-Tabakātul-kubra,
3/285; Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, br. 32021; Ahmed b. Hanbel, Fadāilus-sahābe
(Zevaid Abdullah), 1/231, br. 473; Hakim, El-Mustedrek, 3/90, br. 4488.
[39] Ibn Šebbe, Tarihul-Medine,
3/943.
[40] Taberani, El-Mu'džemul-kebir,
11/16, br. 10890.
[41] Buhari, br. 3687.
[42] Ahmed b. Hanbel, Fadāilus-sahābe
(Zevaid Abdullah), 1/253, br. 318.
[43] Predaju je zabilježio Ibn
Merdevejh, kao što spominje hafiz Sujuti, rhm, a zatim kaže: „Neki učenjaci
tvrde da je Kur'an više od dvadeset puta potvrdio ispravnost Omerovog
mišljenja.“, potom je spomenuo sve te događaje. (Vidjeti: Tarihul-hulefa,
str. 99-101)
[44] Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef,
6/355, br. 31987.
[45] Vidjeti: 3/428-4/241.
[46] Vidjeti: 4/131-333.
[47] Vidjeti: 3/43-90.
[48] Vidjeti: 9/574-10/208.
[49] Vidjeti: str. 89-116.