PITANJE: Gdje se okrenuti kada klanjas? Da li se okrece prema izlasku
Sunca kada se klanja? Ja sam naučila klanjati iz različitih ilmihala i od mojih
djedova i nana. Oni su me učili da se okrenem prema izlasku Sunca. A da je
pravilno okrenuti se prema Kibli to sam čitala u knjizi koja pojašnjava sunnet
i namaz Muhammeda, alejhis-selam. Molim vas da mi pomognete, jer sam do sad
cijeli zivot klanjala prema izlasku Sunca, a pošto sam ja na sjeveru Evrope
onda se Kibla ne nalazi na sjevernoj strani gdje Sunce ustvari izlazi. Hvala na
odgovoru i da vas Allah dželle še'nuh, nagradi za svaki trud.
ODGOVOR: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Od uslova
ispravnosti namaza jeste da se klanjač okrene prema Kibli (tj. Časnom hramu u
Mekki), kao što Allah, dželle šanuh, naređuje u Svojoj Plemenitoj knjizi: "...
okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja
na tu stranu." (El-Bekare, 144), tj. prilikom obavljanja
namaza, "I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice svoje Časnom
hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no što
radite." (El-Bekare, 149), "I iz svakom mjesta
u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi
lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta da
prigovore, osim inadžija između njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! – A da
bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili." (El-Bekare,
150)
Enes b.
Malik, radijallahu anhu, prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, okretao u namazu prema Bejtul-makdisu (džamiji El-Aksa u Kudsu -
Palestini), pa je spušten ajet: "Vidimo Mi kako sa žudnjom
bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani
koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnom hramu!". Neki
čovjek iz plemena Benu-Seleme prošao je kraj skupine klanjača dok su bili na
ruku'u sabah-namaza, a već su klanjali rekat, pa ih je dozvao: "Doista
je Kibla promijenjena!" Nakon toga su se okrenuli prema njoj u
namazu. (Muslim, br. 527)
Ebu
Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Kada ustaneš da klanjaš, uzmi abdest kako
treba, potom se okreni prema Kibli i izgovori tekbir,..." (Buhari,
br. 757; i Muslim, br. 397)
Iz
spomenutih i drugih dokaza, možemo zaključiti da je neispravno okretati se na
bilo koju stranu mimo Kible, tj. Mekke u Saudijskoj Arabiji, i da je neispravan
namaz onome koji se svjesno i namjerno ne okreće prema Kibli, te da ga je
obavezan ponovo klanjati.
Ovo što
smo spomenuli je stav svih islamskih učenjaka i nije nam poznato da je neko
dozvolio i smatrao obavezni namaz ispravnim prema nekoj drugoj strani mimo
Kible, osim u stanju jakog straha (rat i sl.)
Taj
konsenzus prenosi nekolicina islamskih učenjaka, a među njima su: Tahavi, Ibn
Hazm, Nevevi, Ibn Hadžer, Ajni, San'ani, Ševkani i dr. (Vidi: Šerhu
me'anil-asar, 1/313; Meratibul-idžma'a, str. 13, El-Minhadž,
5/211; Njelul-evtar, 2/148).
Istina je
da nema smetnje klanjati dobrovoljne namaze (nafile) u pravcu kretanja, ako je
dotična osoba na putovanju (musafir) i nalazi se na prevoznom sredstvu
(jahalice, auta, avioni i sl.)
Dokaz za
to je predaja Amira b. Rebi'e, radijallahu anhu, koji prenosi da je vidio
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja na svojoj
jahalici u kojem god se pravcu ona kretala. (Buhari, br. 1093; i Muslim, br.
701), a u jednom Buharijevom rivajetu stoji da tako nije postupao kada bi
obavljao obavezne (farz) namaze.
Što se
tiče vašeg slučaja, nadat se da će vam Uzvišeni Allah, dželle šanuh, primiti
namaze koje ste klanjali u pogrešnom smijeru iz neznanja, radi općenitosti
Allahovih plemenitih riječi: "Allah nikoga ne opterećuje preko
mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu
zlo koje uradi. Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice
učinimo!" (El-Bekare, 286)
S tim da
ste obavezni, ubuduće, da povedete više brige o osnovnim propisima vezanim za
namaz i druge islamske dužnosti, da vam se ne bi dešavale slične stvari. Onaj
ko je imao priliku da sazna i nauči, pa se nemarno ponio, neće imati opravdanje
za svoje neznanje i biće odgovoran pred Uzvišenim Allahom za propuste i
prekršaje.
Također,
bitno je napomenuti da je pogrešno vjeru učiti od nestručnih ljudi (kao nane,
djedovi, hadžije i sl.) i iz nepouzdanih udžbenika. Vjera se isključivo uzima
samo od učenjaka i tragatelja za znanjem (tulabul-ilm), kao što Uzvišeni
kaže: "... zato pitajte učene ako ne znate vi!" (El-Enbija,
7)
Allah,
dželle šanuh, najbolje zna.
Amir I.
Smajić
Medina,
30. redžeb. 1433 god.