Hvaljen neka je Allāh,
dželle šanuh, Jedan i Jedini. Salavate i selame šaljemo našem Poslaniku i Allāh-ovom
odabraniku, Muhammedu, njegovoj časnoj poro-dici i svim plemenitim ashābima.
Islamski učenjaci su još od vremena prvih
generacija stali u odbranu ispravnog vjerovanja i očuvanju istin-skog tevhida.
Na njihovom čelu su bili ashābi Allāh-ovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve
sellem, te oni koji su ih slijedili na uputi od imāma islamskog ummeta kroz sve
generacije pa do današnjeg dana.
Od onih koji su
posvetili krajnji napor radi uspos-tave i širenja tevhida, i to u nama
blisko vrijeme, bio je imām, obnovitelj islāma, šejhul-islām Muhammed
b. Abdul-Vehhāb b. Sulejmān et-Temimi (preselio na ahiret
1206 h. god.) koji je živio na području Nedžda, na Arapskom
poluotoku.
Pozivao je Allāhu
danju i noću, javno i tajno, odazi-vajući se naredbi Uzvišenog: "Na
put Gospodara svo-ga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima se na
najljepši način raspravljaj!" (En-Nehl,
125). Živio je u vremenu kada je većina naroda lutala u tminama džehla, kufra, širka, pokuđene i
zabranjene pristrasnosti i slijepog slijeđenja. Mnogi su pripisivali Allāhu
druga, obožavali su i obraćali se drugima mimo Allāha, tražili koristi i
otklanjanje štete od drugih mimo Allāha, zavjetovali se drugima mimo Allāha, ali
u isto vrijeme su bili pripisivani islāmu i muslimānima. Kada je ovakvo stanje
bilo na Arapskom poluotoku, onda možemo zamisliti kakvo je tek stanje bilo na
drugim mjestima, i do koje mjere je narod bilo zaveden.
Imām Muhammed
b. Abdul-Vehhāb, rhm, odlučio je pokušati povratiti ljude na čisti monoteizam, pa je
na tom putu bio potpomognut od strane Allāha, dželle šanuhu, iako je naišao na
mnoštvo onih koji su mu se suprostavljali dajući prednost svojim strastima nad
istinom, ali, "... Allāh je odbio osim da upotpuni svjetlo
Svoje..." (Et-Tevbe, 32).
Na tom putu
napisao je mnogo korisnih djela i poslanica, a jedno od njih je upravo djelo
koje je pred nama - poslanica Nevākidul-islām. Šējh Muhammed,
rhm, napisao ga je s ciljem upozorenja na najraširenija djela odmetništva od
islāma, pa je u tom kontekstu naveo deset djela i postupaka koji poništavaju i
ruše čovjekovo vjerovanje, a sve to s ciljem da se ne pomiješa zabluda s
istinom.
Poslanice imāma Muhammeda b. Abdul-Vehhāba,
rhm, odlikuju se kratkoćom i jasnoćom, a ujedno u sebi nose velika značenja i
mudrosti, pa je običaj učenjaka od doba njegovih unuka, imāma da've tevhida,
pa do današnjeg vremena da komentarišu šējhove poslanice, pojašnjavaju njena
značenja i preslikavaju ono što je zapisano u njima na savremene tokove života.
Među njima je i istaknuti učenjak i fekih šējh dr. Sālih b. Fevzān b.
Abdullāh el-Fevzān, član Stalne komisije za fetve i naučna istraživanja
i član Vijeća velikih učenjaka u S. Arabiji -
čiji je kratki komentar na ovu poslanicu pred nama. Šējh Sālih el-Fevzān je poznat po doslijednom i čvrstom
pridržavanju za Kur'ān i Sunnet, te žestokom suprostavljanju svim vrstama novotarija
i zabluda u islāmu.
Molimo Allāha da ga učvrsti na istini i
poživi na službi islāmu i muslimānima, te da učini naša djela iskrenim samo
radi Allāhovog, subhānehu ve te'āla, Plemenitog lica, a naša posljednja dova
je: "Neka je zahvala Allāhu, Gospodaru svjetova." (Jūnus,
10)
Amir I. Smajić
Medina, 29. džumadel-evvel, 1436 god.
Poslanicu možete prelistati i preuzeti u PDF formatu na sljedećem linku: