27 Dec 2014

Čovjek koji je potvarao imama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, rhm. - šejh Abdur-Rezzak el-Bedr

Termin vehabizam je termin kojeg su koristili neprijatelji i protivnici reformatorskog poziva imāma, šējhul-islāma Muhammeda b. Abdul-Vehhāba, rhm. Oni su time željeli da predstave njegov poziv u očima običnog naroda novonastalim, a put i pravac kojeg je slijedio izmišljenim, te da je došao sa stvarima koje nemaju nikakve osnove i utemeljenja u vjeri. Znači, taj termin koristili su ciljano, kako bi odvratili ljude od njega i njegovog poziva, da mu se Allāh smiluje i oprosti mu grijehe.
Međutim, onaj ko se oslobodi od slijepog povođenja za ovim potvorama i lažnim tvrdnjama i sačuva se strasti i zabluda, pa zatim pogleda u suštinu da've šējha Muhammeda b. Abdul-Vehhāba, rhm, biće mu jasno da šējh, rhm, nije došao s nečim novim i izmišljenim, te da je čitav njegov poziv zasnovan na Allāhovoj knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem.
Uzmi samo za primjer njegovo djelo Kitābut-tevhīd. Čitavu knjigu zasnovao je na ājetima i hadisima. Naslovi poglavlje, zatim navede ājete i hadise, zatim pređe na drugo poglavlje, pa treće, četvrto itd. Identično metodu kojeg su koristili imāmi hadisa u prvim generacijama.
Znači, njegova da'va je bila da'va / poziv Allāhovoj knjizi i sunnetu Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem. Nije pozivao sebi, niti u određenu partiju, niti neku organizaciju i grupaciju, nego je bio dāija (misionar) koji je pozivao Allāhu i Njegovu Poslaniku, sallallāhu alejhi ve sellem. Ali, njegovi protivnici su protiv njega širili laži i potvore, i o tome se može naširoko govoriti. Navest ću vam samo jedan primjer koji će vam biti dovoljan da to dokučite.
Jednom prilikom otputovao sam u jednu državu. Neću je spomenuti. Put me je spojio sa jednim čovjekom. Ušao sam u taksi, a ta osoba već je bila u autu. Sjedio je odmah do mene, a putovali smo u istom pravcu. Između njega i mene desio se razgovor kojeg je on započeo.
Obratio mi se riječima: "Vehābije preziru ālu-bejt / porodicu Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem. A Muhammed b. Abdul-Vehhāb..." pa je spomenuo ružne i pogrdne nazive dodavši: "...i on mrzi ālu-bejt, i psuje ālu-bejt..." te je spomenuo čudne stvari o šejhu, rhm. Ja sam ga slušao i šutio.
Kada je završio, rekao sam mu: "Subhānallāh! Muhammed b. Abdul-Vehhāb je psovao ālu-bejt?!" – "Da!", odgovori on. "Subhānallāh!", uzviknuo sam. Opet sam ga priupitao: "Muhammed b. Abdul-Vehhāb je psovao ālu-bejt?!" – "Da!", odgovori."Tako mi Allāha, psovati ālu-bejt je veliki grijeh i drskost. Vallāhi, to je velika nepokornost!", rekao sam, pa sam dodao: "Teško se njemu, i opet mu se teško! Ko je taj ko ima hrabrosti psovati ālu-bejt..." Zatim sam ga opet upitao: "Zaista, Muhammed b. Abdul-Vehhāb je psovao ālu-bejt?!" Kaže: "Da, psovao je ālu-bejt!" – "Eūzubillāh, to je veliki grijeh. Kako da musliman sebi dozvoli da psuje ālu-bejt! To je itekako loša stvar.", rekao sam mu.
Zatim sam se prema njemu opet okrenuo, pa sam ga upitao: "A gdje si našao da je psovao ālu-bejt? U kojoj knjizi od njegovih knjiga? U kojoj od njegovih poslanica?" –"Ne, ne. To je poznato svima.", odgovorio je. "Ako je poznato, reci mi gdje je, jer je psovati ālu-bejt ogromna stvar?", rekao sam mu, pa sam dodao: "Biću otvoren s tobom, ja sam pročitao gotov sve šejhove knjige, i nigdje nisam našao, pa ni jedan izraz iz kojeg se može takvo nešto razumjeti. Čak sam na puno mjesta našao da hvali ālu-bejt i lijepo se o njima izražava, te pojašnjava veliki stepen koji im pripada i njihove vrijednosti. Dotle da je jedan učenik napisao izrazito koriso djelo u kojem je sakupio sve pohvale Muhammeda b. Abdul-Vehhāba na račun ālu-bejta. Naveo je veliki broj citata o tome." Zatim sam mu rekao: "Hajde, navedi mi gdje je u knjigama Muhammeda b. Abdul-Vehhāba zapisana ta psovka ālu-bejta o kojoj govoriš?"
Nakon toga sam uključio u razgovor i taksistu. Rekao sam mu: "Šta ti veliš o ovome?""Da, upravu je čovjek, navedi nam gdje je to opsovao alu-bejt", rekao je taksista obrativši se ovom čovjeku. A ja sam mu rekao: "Spreman sam da ti platim iznos u parama kojeg šeliš, koliki god bio, samo ako mi dođeš s jednim citatom iz njegovih djela da je opsovao ālu-bejt!"
Čovjek je nakratko ušutio, zatim se okrenuo prema meni i rekao: "Znači, on nije psovao ālu-bejt?!" – "Subhānallāh!", rekao sam, "Pa malo prije tvrdiš povišenim glasom i žestokim nastupom da psuje ālu-bejt, a sada mi kažeš da nije psovao."
Rekao sam mu: "Želim da te napomenem na jednu stvar, i to izrazito bitnu." Pa sam se okrenuo prema njemu i rekao: "Vallāhi, staćeš na Sudnjem danu pred Allāha i bićeš pitan o ovom govoru kojeg si rekao! Vallāhi, potvoriti jednog ālima je veliki grijeh. Meso učenjaka je otrovno. To što govoriš bez ikakvih dokaza i argumenata, nemoj mislit da će se to tek tako završiti. Tako mi Allāha, na Sudnjem danu ćeš imati obračun sa ovim imamom pred Allāhom. Ili govori sa dokazima i znanjem, ili šuti i sačuvaj se. Ko te tjera da govoriš o njemu tako i tako."
Zatim sam mu rekao: "Sada ću ti navesti jedan podatak koji će te iznenaditi. Allāh je podario Muhammedu b. Abdul-Vehhābu mnogo djece. Znaš li kako se zovu njegova djeca?" Pa sam rekao: "Evo, ja ću ti navesti njihova imena: Alija, Hasan, Husejn, Fātima, Abdullāh, Ibrāhim i Abdul-Aziz. To su imena njegove djece. Čak se u nekim djelima potpisivao sa nadimom Ebul-Husejn. Alija, Hasan, Husejn, Fātima, Abdullāh i Ibrāhim, svi oni bili su od ālu-bejta, osim imena Abdul-Aziz, koje je također sastavljeno od Allahovog imena El-Aziz. Čovjek je nazvao svu svoju djecu po imenima ālu-bejta, a i dan danas ta imena su prisutna u njegovoj porodici. Imam u Poslanikovoj džamiji zove se Husejn, a on je od šejhovih potomaka. Šejh je iz velike ljubavi prema ālu-bejtu nazvao svoju djecu po imenima članova Poslanikove, sallallāhu alejhi ve sellem, porodice."
I pored toga, njegovi neistomišljenici izmišljaju laži i potvore kako ne voli ālu-bejt, da je neprijatelj ālu-bejta, da grdi ālu-bejt, "Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!" (El-Kehf, 5) Sve su to laži i potvore na račun ovog imāma, Allah mu se smilovao. Za sve to su krivi lažovi i prevaranti koji potvaraju šejha i obmanjuju običan narod, dotle da ljudi imaju dozu averzije prema njemu, te smatraju da je njegov poziv bio suprotan istini i uputi, pa se udaljavaju od njegovih knjiga i govora. To je metod sljedbenika stranputice.
Šejhul-islām Muhammed b. Abdul-Vehhāb, rhm, bio je imām i obnovitelj ispravnog vjerovanja (mudžeddid). On je popravljao loše pojave i inovacije u vjeri. Allāh je dao da se sebebom njegovog poziva, njegovih knjiga i njegovih učenika rasprostrani poziv u tevhid i iskrenost u ispovijedanju ibādeta Allāhu, azze ve dželle, po čitavom dunjaluku. Sve to je hajr kojim ga je počastio Allāh, subhānehu ve te'āla.
Molim Allāha da mu se smiluje, oprosti mu grijehe i da nas sve spoji sa njim i drugim odabranim Allāhovim robovima u Džennetu.
Šejh Abdur-Rezzak b. Abdul-Muhsin el-Abbad, hafizehullah

Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 06. rebi'ul-evvel, 1436 god.