ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu.
U poznatom djelu "El-mevsu'atul-mujessere
fil-edjan vel-mezahib vel-ahzab el-mu'asire" (Enciklopedija savremenih
vjera, frakcija i grupacija), 1. tom, 328-333 str, spominje se sljedeće:
"Nursije" su islamska vjerska
grupacija, u svom osnivanju i razvoju više liče sufijskim tarikatima nego
uređenim pokretima. Njihov osnivač (Seid Nursi) u svome pozivu (davi) glavni
akcenat stavio je na "stvarnosti i suštine" vjerovanja i na odgoj
duše. Na tom putu osnovao je islamistički pokret kao pokušaj suprotstavljanja
izazovima sekularista, masona i ataturkovaca, koji su zarobili Tursku nakon
pada Osmanskog hilafeta i preuzimanja vlasti od strane Kemala Ataturka.
Osnivač ovog pokereta je šejh Said
Nursi (1873-1960.). Njegovi roditelji su Kurdi, a rođen je u selu Nurs u
blizini jezera Van koje se nalazi u istočnom dijelu Anadole. Početno
obrazovanje stekao je u svom rodnom mjestu, a kada je postao mladić, postao je
prepoznatljiv po inteligenciji i oštroumnosti, dotle da je dobio nadimak
"Bedi'uz-zeman" (intelektualac vremena) i "Se'idijjun
mešhur" (poznati sretnik).
Kada je napunio osamnaest godina,
pored vjerskih obuhvatio je i mnoge druge znanosti psihološke prirode, obučio
se u streljaštvu, hrvanju i jahanju, a prije svega istakao se u učenju Kur'ana
napamet (hifz) i skromnosti (zuhd).
Kada su Saveznici ušli u Istanbul s
pokušajem okupacije bio je u prvim redovima mudžahida koji su im se
suprostavili.
1908 god. nakon svrgnuća Sultana
Abdul-Hamida posredstvom i izdajom "Udruženja jedinstva i napretka"
čije parole su bile "jedinstvo, sloboda, popravak" kako bi iza njih
tajno radili na rušenju Islama i muslimana, Bedi'uz-zeman osniva udruženje
"Muhammedovo jedinstvo" koristeći iste parole jedinstva, ali sa
islamskog gledišta, kako bi razotkrili šta se krije iza tog spletkarenja i da
su oni, u stvarnosti, masonski pokret.
Sekularisti, koji su došli na vlast u
Turskoj nakon pada hilafeta, strahovali su od njegovog poziva i najžešće mu se
suprostavljali, tako da je većinu života proveo u bjegstvu i po zatvorima,
trpeći mučenja, premještajući se iz zatvora u zatvor i od suda do suda.
Kraj života proveo je u Sparti odvojen
od ljudi, a na ahiret je preselio 24. Ramazana 1379 god. po H.
Dok je bio u zatvoru Eskšir jednom
prilikom Bedi'uz-zeman rekao je sudnici: "Prethodno ste me zapitkivali da
li sam ja od onih koji pripadaju sufijskim tarikatima, pa vam sada kažem da je
vrijeme u kojem živimo vrijeme čuvanja imana (vjerovanja) a ne tarikata, većina
ljudi će ući u džennet bez tarikata, ali, niko neće ući u džennet bez
imana."
Glavne optužbe kojima je bio terećen
po sudskim procesima mogu se sažeti u sljedeće:
1. pokušaj rušenja sekularne vlasti i suprostavljanje Ataturkovom
ustanku,
2. buđenje vjerskog duha u Turskoj,
3. osnivanje tajnog udruženja,
4. napad na Mustafu Kemala Ataturka.
Na te optužbe je odgovarao pun
hrabrosti i samopouzdanja sa jasnim dokazima i činjenicama uz veliki stepen
rječitosti, do te mjere da se ponosio raspravama na tim sudskim procesima koji
su mu samo povećali broj pristalica.
Osnivač ovog pokreta (Said Nursi) svoj
glavni trud i napor uložio je u suprostavljanju sekularnom buđenju koje se
ogledalo u:
- gašenju Osmanskog hilafeta,
- zamjeni Šerijata sa izmišljenim ljudskim
zakonima (konkretno Švicarskim),
- ukidanju vjerske pouke,
- zabrani pisanja arapskog pisma i obavezi
pisanja latinicom,
- izmjeni ezana sa arapskog na turski jezik,
- obavezi ubjeđenja da su Turci nastariji
izvor kulture,
- primoravanju ljudi na pokrivanje glave šeširima,
- uvođenju neradnog dana nedjeljom umjesto
petka,
- zabrani nošnje crnog džubeta (mantila) i
bijele ahmedije (turbana, kapice i sl.) osim vjerskim službenicima,
- prijevodu Kur'ana na turski jezik 1350/1931
god. i besplatnoj podjeli po džamijama,
- zabrani obilježavanja ramazanskog i kurban
bajrama, ukidanju hidžretskog kalendara i izmjeni islamskog naslijedstva,
- usmjeravanju prema zapadu, oponašanju
njihove kulture i običaja,
- rušenju islamskog vjerovanja u srcima
običnog naroda a naročito omladine i td.
Omladinci ovog pokreta (Nursije)
odlikuju se čistoćom i čednošću, čvrsto se drže vjere u vremenu smutnji, obmana
i okupacija.
To je što se tiče odlika ovog pokreta,
ali, postoje određeni prigovori i manjkavosti koje je bitno spomenuti:
- Da ovaj pokret nikako ne pridaje pažnju
širenju vjerovanja ispravnih prethodnika (selefu-salih) i istinskog
tevhida (monoteizma) među svojim pristalicama i običnim narodom, kojima je
nužno potrebno ispraviti vjerovanje i pojedina ubjeđenja prije svega
drugog. Naprotiv, oni od svog osnivanja zastupaju Maturidijsku akidu koja
je prethodno bila zastupljena u Osmanskoj državi, i nikada se nisu
riješili ove novotarske akide.
- Da nisu bili u stanju osnovati uređen rad za
Islam, koji bi bio u stanju da se suprostavi židovskom utjecaju koji se
upletao u sve pore političkog života, neprijateljski orijentisanog prema
Islamu i muslimanima, ali, od pravednosti je da priznamo da stanje u kojem
je osnovan ovaj pokret nije dopustilo drugačije.
- Da udruživanje Bedi'uz-zemana sa drugima u
osnivanju udruženja "Muhammedovog jedinstva" nije ništa drugo do
rezultat refleksa, koji je brzo okončan, a da ne govorimo o izazivanju
kontra efekta i privlačenju pažnje neprijatelja i njihvom spletkarenju i
ujedinjavanju u borbi protiv njega i njegovog poziva.
- Da je potpuno napuštanje i nebavljenje
politikom od strane ovog pokreta i uzdizanje parole Saida Nursija
"Utječem se Allahu od šejtana i od politike!" – još od 1921 god.
– ostavilo negativan utjecaj na njegove pristalice, zato što su mnogi od njih
postali lahak plijen sekularnim partijama.
- Ono što se također prigovara šejhu je
njegovo nepružanje podrške šejhu Saidu Kurdiju, koji je podigao ustanak
protiv Mustafe Kemala Ataturka 1925 god. stajeći na strani hilafeta, i u
tom kontekstu odvile su se strahovite bitke između njega i ataturkovaca u
pokraini Dijar Bekr, u kojima je poginulo na hiljade muslimana.
Stav koji je zauzeo Said Nursi dolazi
od njegove ideologije obaveznosti borbe protiv duše na prvom mjestu
(džihadun-nefs), zatim poziva u osvjetljavanju razuma. Pokret poziva u
liječenje srca i ne miješanje u unutrašnje borbe sa neistomišljenicima među
muslimanima, svejedno bili to vladari ili oni kojima se vlada, slijedeći
mirovni poziv i postepeni napredak, i nikada ne učestvuju u džihadu oružjem
osim protiv vanjskog neprijatelja od strane nevjernika ili otpadnika.
- Među pojedinim pristalicama pokreta
"Nur" u posljednje vrijeme primjetan je osjećaj osamostaljivanja
i neovisnosti, što im je zatvorilo vrata privređivanja, utjecaja i buđenja
svijesti među svim slojevima muslimanskog naroda.
Ukupan broj pristalica ovog pokreta
dostigao je milion. Jedan od njih provede čitav život u štampanju i
distribuciji "Nur poslanica" (djela Saida Nursija), a veliki trud
naročito je uočljiv kod djevojaka.
Završen citat iz knjige "El-Mevsu'atul-mujessere"
uz sažetak i male izmjene.
Na osnovu spomenutog, ne savjetujemo
da se čita literatura ovog pokreta, osim onima koji su učeni i stručni i
marljivim sticateljima znanja (tj. onima koji su u stanju da uoče zablude),
zato što ovaj pokret zastupa akidu (vjerovanje) suprotnu vjerovanju Ehli
sunneta vel-džema'ata. Mi smo zahvalni
njihovom šejhu na pomaganju Islama i muslimana i molimo Allaha da ga za to
nagradi, ali, nećemo radi toga zanemariti njegovo neispravno vjerovanje, niti
bilo koga drugog od pristalica njegovog pokreta. Također, njegovi sljedbenici
su se mnogo razdijelili i nemoguće ih je sve spominjati u jednom kontekstu,
nego je obaveza donijeti sud o pojedincu ili skupini pojedinačno, shodno onome
što zastupaju od akide (vjerovanja) i menhedža (ideologije).
Allah, dželle še'nuh, najbolje zna.
Šejh Muhammed b. Salih
el-Munedždžid, hafizehullah
Izvor: http://islamqa.info/ar/cat/237
Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 16. zul-hidždže, 1435
god.