12 Oct 2014

Namaz iza osobe koja doziva Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi i od njega traži šefa'at

Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle, jednom i jedinom, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Taženje šefa'ata od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti, ili od nekog drugog velikana u ummetu, ili od tzv. evlija i dobrih, u očitoj je suprotnosti sa sržom poslanice koja je objavljena Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko Džibrila, alejhis-selam, od Uzvišenog Allaha iznad sedam nebesa.
Mnogi ljudi su iskušani s ovom opasnom pojavom. Povode se slijepo za zabludjelim predvodnicima, a nisu ni svjesni opasnosti toga, a kamoli da to djelo može izvesti počinioca iz Islama, jer je veliki širk, kojeg Allah neće oprostiti nikome, izuzev ako se pokaje.
Kada je riječ o ovoj tematici, pa to je više nego li jasno u tekstovima Kur'ana i Sunneta, ali kada se zdrav razum izopači raznim filozofijama i zabludama onda i jasno biva nejasnim, naročito kada se tome pridoda slijepo slijeđenje šejhova i uleme u njihovim pogreškama, pa onda je to zabluda nad zabludom.
Takvi su zavedeni činjenicom da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obećano da će činiti šefa'at za svoj ummet na Sudnjem danu, pa misle da je dozvoljeno i propisano tražiti od njega šefa'at u svojim dovama nakon njegove, alejhis-selam, smti, a što je u potpunosti neprihvatljivo. Ovdje se ne misli da je bilo dozvoljeno za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dovama tražiti šefa'at od njega za Sudnji dan, nego je bilo dozvoljeno tražiti od njega direktno da moli Allaha i zauzme se kod Njega za njihove dunjalučke ili ahiretske potrebe, kao što su tražili od njega da moli za kišu, za pomoć protiv neprijatelja, da budu od stanovnika Dženneta i sl., što ulazi u jezičko značenje šefa'ata, i nije zabilježeno da je se iko od ashaba, radijallahu anhum, obratio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za šefa'at na Sudnjem danu, jer taj šefa'at mu još uvjek nije dat, nego će mu biti dat tek kada učini Allahu sedždu ispod Arša i zamoli Ga da mu dopusti da se zauzima za svoj ummet, a prije toga neće moći.
Na prvom mjestu, riječi "Šefa'at, ja resulellah!" ulaze u općenito značenje dove, jer se riječica "jaa" u arapskom jeziku koristi za dozivanje, a dozivat je ispravno samo onog koji čuje i koji je prisutan. Dozivanje onoga ko je odsutan i traženje od njega da ispuni određene postrebe i sl. – a traženje šefa'ata je od potreba – smatra se upućivanjem dove nekom drugom mimo Allahu, a što je jasnim i nedvosmislenim kur'anaskim ajetima zabranjeno.
Kaže Uzvišeni: "Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, dozivaju one koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im činili ibadet." (El-Ahkaf, 5-6), "Reci: 'Ja samo Gospodara svoga dozivam, i nikoga Mu (u dovi) ne pridružujem.'" (El-Džinn, 20), "Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!" (El-Džinn, 18)
(Vidi: Halid el-Gamidi el-Merdijj, Tehziru ummeti Muhammedin min kavlihim huzuhu ja šejatin veš-šefa'atu ja Muhammed, str. 33)
Takvi se poistovjećuju s kršćanima i židovima koji su uzdigli Isaa, alejhis-selam, i njegovu majku, do te mjere da imaju poziciju dva božanstva mimo Allaha, i to dozivajući ih i tražeći od njih da se zauzmu kod Allaha za njih. Isto tako su radili oni koji su obožavali Vedda, Suva'a, Jegusa, Je'uka i Nesra iz Nuhovog, alejhis-selam, naroda, "Oni, pored Allaha, ibadet čine onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici (šefadžije) kod Allaha.' Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!' Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih s kojima Mu čine širk!" (Junus, 18)
Mušrici iz Mekke obožavali su Lata, Uzzaa i Menata da bi ih približili Allahu i zauzeli se za njih"Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: 'Mi ih ne obožavamo osim da bi nas što više Allahu približili' – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik." (Ez-Zumer, 3)
Dozivanje u dovi nekog drugog mimo Allaha očito je djelo širka, jer je to usmjeravanje ibadeta – koji je samo Allahovo pravo – nekom drugom. Dokaz su za to su Allahove, dželle šanuh,  riječi: "Ako ih dozivate, ne čuju vaše dozive, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći vaš širk, a niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna." (Fatir, 14) Pod riječju 'poreći' misli se: vaše dove koje ste im upućivali i tako širk Allahu činili.
Dokaz da se učenje dove smatra ibadetom je predaja Nu'mana b. Bešira, radijallahu anhu, koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Dova je ibadet!', a zatim je proučio ajet: 'Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite (uputite Mi dovu), Ja ću vam se odazvati!' Oni koji iz oholosti neće da Mi čine ibadet – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.' (El-Mu'min, 60)" Bilježe ga Ebu Davud, br. 1479, Tirmizi, br. 2969, Ibn Madže, br. 3828 i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
Pored riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje su jasne, Uzvišeni Allah je u ovom ajetu nazvao ostavljanje dove ostavljanjem ibadeta, što je samo dodatna potvrda za spomenuto.
Uzvišeni Allah je rekao: "Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a onda se iznad Arša uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitinika ni posrednika (šefadžiju) nemate, pa zašto se ne urazumite?" (Es-Sedžde, 4) Da li oni, koji traže šefa'at od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i od evlija i dobrih, nakon ovog ajeta imaju ikakvo opravdanje!? Zašto se ne urazume!? Hoće li primiti opomenu na osnovu Allahovih, dželle šanuh, riječi: "I opominji njime (Kur'anom) one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, oni (tog dana) osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika (šefadžiju) neće imati – da bi se Allaha bojali." (El-En'am, 51)
Ako bi neko rekao: "Mi ne činimo ibadet Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego od njega tražimo da bude naš šefadžija, a poznato je da će se on zauzimati za svoj ummet na Sudnjem danu."
Odgovor na to su Allahove, dželle šanuh, riječi: "Oni bez Allahova odobrenja šefadžije uzimaju. Reci: 'Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju!' Reci: 'Allahu pripada svaki šefa'at, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.'" (Ez-Zumer, 43-44), "Ko se može pred Njim zauzimati (činiti šefa'at) za nekoga bez dopuštenja Njegova?!" (El-Bekare, 255), "Toga dana će biti od koristi samo posredovanje (šefa'at) samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori." (Ta-ha, 109), "Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe, 23)
Navedeni ajeti su isključivi da pravo šefa'ata nije ničije do samo Allaha, azze ve dželle, i da će ga činiti samo oni kojima On dopusti, a to su oni koji ostvare Njegovo zadovoljstvo. Svima je jasno da će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šefa'at činiti tek na Sudnjem danu, kada mu Allah – kao vid izrazite počasti prema njemu – to dopusti, a ne prije toga, tako da je traženje šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti traženje onoga što nije njegovo pravo niti mogućnost.
Da sumiramo, nema razlike između toga i između traženje opskrbe, oprosta, zdravlja, jer i jedno i drugo je traženje potreba koje može ispuniti samo Allah, Jedan i Jedini, "A koliko na nebesima ima meleka čiji šefa'at nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli, onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan." (En-Nedžm, 26)
Kaže Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah: "Ako bi neko rekao: 'Uzvišeni Allah je presudio da su počinili širk oni koji čine ibadet svojim šefadžijama, dok onaj koji ih doziva radi šefa'ata, on ih time ne obožava i to se ne smatra širkom!' Reći će mu se na to: 'Sam čin uzimanja posrednika i šefadžija za sobom povlači djelo širka, a iz širka to i proizilazi. Isto tako što iz širka proizilazi omalovažavanje Gospodara, subahanehu ve te'ala. To je neminovno, htio to priznati mušrik ili ne. Na osnovu toga, samo to pitanje je ništavno u osnovi, jer ga je nemoguće zamisliti u stvarnosti. To je nešto što su mušrici zamislili u svojim glavama.  Dova je ibadet, štaviše, srž ibadeta, pa ako ih doziva radi šefa'ata, time ih obožava i čini širk u ibadetu Allahu, priznao on to ili ne.'" (Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 34-35)
Također, onaj koji doziva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i od njega traži šefa'at, čini upravo ono što je povod da mu se uskrati njegov šefa'at na Sudnjem danu, osim ako se pokaje.
Kada je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je osoba koja će najprije zaslužiti tvoj šefa'at na Sudnjem danu?", odgovorio mu je: "Onaj ko iskreno iz srca kaže 'la ilahe illellah'!" (Buhari, br. 99) Poledajte, dragi brate i sestro, kako nije rekao: "Onaj ko me bude dozivao u dovama!", ili "Onaj ko bude od mene tražio šefa'at kod kabura!" i sl.
Iskreno izgovaranje "la ilahe illellah" nije puko izgovaranje riječima, kao vid nacionalne ili vjerske pripadnosti i sl., kao što to mnogi misle. To  je rad po onome na što date riječi upućuju. Da je to ciljao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi mu se niko od mušrika suprostavio, jer jednostavno bi rekli riječima ono što se traži od njih i nastavili i dalje obožavati svoje lažne bogove, tražiti od njih šefa'at i sl.
To potvrđuje i druga predaja Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svakom vjerovjesniku data je dova koja će biti primljena, pa sam ja svoju dovu ostavio kao šefa'at za moj ummet na Sudnjem danu, a zaslužit će ga, inšallah, svako ko umre ne čineći Allahu imalo širka." (Buhari, br. 6304, i Muslim, br. 199) Da li su oni koji traže šefa'at od umrlih ostvarili ovaj uslov? Gospodaru, sačuvaj nas zablude nakon što si nam Pravi put pokazao!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je na Ahiret i Allah ga je uzeo Sebi, kao što kaže: "Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, takođe, pomrijeti..." (Ez-Zumer, 30) Zar se nije Ebu Bekr, radijallahu anhu, nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti obratio ashabima rekavši: "Onaj ko je obožavao Muhammeda, pa on je zaista umro, a onaj ko je obožavao Allaha, pa Allah je živ i ne umire. Rekao je  Allah: 'Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.' (Alu Imran, 144)" (Sahihul-Buhari, 2/71)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je živ, kao što su živi i šehidi, ali je taj život zaseban i poseban život, koji je nama nepoznat, i jasno je da se ne misli na ovosvjetski život kojim žive ljudi koji još nisu umrli, i zato ga je pogrešno dozivati u dovama: "... i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš one u grobovima dozvati." (Fatir, 22)
Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rhm, je rekao: "Traženje šefa'ata, upućivanje dova i traženje oprosta, nakon njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti i kod njegovog kabura nije propisano ni kod jednog od imama među muslimana. To nije spomenuo iko od četiri imama i njihovih učenika, nego su to spomenuli kasniji učenjaci... Poznato je da bi - da je traženje dove, šefa'ata i istigfara kod njegovog kabura propisano - ashabi i oni koji su ih slijedili u dobročinstvu bili najznaniji o tome i pretekli sve ostale ljude u činjenju toga i da bi to imami muslimana spomenuli." (Ka'ide dželile fit-tevessul vel-vesile, str. 201)
"Ashabi su bili iskušani raznim iskušenjima nakon njegove smrti, nekada sa sušom, nekada sa neimaštinjom, nekada sa strahom od snage neprijatelja, nekada sa  grijesima, ali ni jedan od njih nije odlazio kod Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura, niti kabura Ibrahima, alejhis-selam, niti kabura bilo kojeg drugog vjerovjesnika i žalio mu se na sušu, ili snagu neprijatelja, ili na mnoštvo grijeha, niti je govorio: 'Zamoli Allaha za nas i svoj ummet da spusti opskrbu, ili pobjedu, ili da oprosti grijehe.' Naprotiv, to – i slično tome – smatra se izmišljenom novotarijom koju nije pohvalio niko od imama među muslimanima. To nije obavezno niti preporučeno po jednoglasnom mišljenju svih imama…" (Isti izvor, str. 71-72.)
"Dozivanje meleka i vjerovjesnika nakon njihove smrti i u njihovom odsustvu, traženje od njih kakvih potreba i šefa'ata, kačanje njihovih slika u kontekstu traženja šefa'ata od njih, sve je to vjera koju nije propisao Allah, niti je s tim poslao poslanika, niti je o tome objavio objavu. Takvo nešto nije obavezno niti pohvalno po slaganju svih muslimana. Ni jedan od ashaba nije tako postupao, niti onih koji su ih slijedili u dobročinstvu, niti je to naredio neko od imama među muslimanima. Iako to rade mnogi ljudi koji su poznati po ibadetu i zuhdu i spominju oko toga hićaje i snove, ali sve to je od šejtana..." (Isti izvor, str. 63)
"Oni (novotari) govore da je njihovo traženje istigfara od Poslanika (tj. da moli Allaha za njihov oprost), sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smtri na istom stepenu kao postupak pojedinih ashaba koji su tražili od njega istigfar za vrijeme života. Time se suprostavljaju konsenzusu ashaba, tabi'ina i svih ostalih muslimana, jer niko od njih nije nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražio od njega šefa'at ili nešto drugo, niti je to spomenuo iko od imama među muslimanima u svojim knjigama, nego su to spomenuli oni koji su spomenuli, i to od kasnijih učenjaka fikha i to pripisali lažno Imamu Maliku (...) Zato, ove vrste dozivanja meleka, vjerovjesnika i dobrih, nakon njihove smrti, kod njihovih kaburova i u njihovom odsustvu, i obraćanje njihovim slikama, je jedan od najvećih vidova širka kojeg čine mušrici mimo ehlu-kitabija i novotari među ehlu-kitabijama i muslimanima, koji su izmislili mnoge vrste širkova i ibadeta, koje im Allah, Uzvišeni, nije dopustio." (Isti izvor, str. 69-69)
"...Ovim govorom nam se pojašnjava da se oni koji dozivaju vjerovjesnike i pobožnjake nakon njihove smrti, kod njihovih kaburova i mimo kaburova, smatraju mušricima koji dozivaju druge mimo Allaha, poput onih koji dozivaju zvijezde i uzimaju vjerovjesnike i meleke za božanstva." (Isti izvor, str. 94)
"A što se tiče upućivanja dova Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traženja nekih potreba i šefa'ata od njega kod kabura, ili nakon smrti, pa ništa od toga nisu radile ispravne generacije. Poznato je da bi ashabi i tabi'ini, da je činjenje dova kod kaburova propisano, to prvi primijenili u praksu, a isti slučaj je i s dovljenjem njegovim ugledom, pa šta reći za onog koji mu upućuje dove i od njega nešto traži nakon njegove smrti. To nam daje do znanja da je govor koji se pripisuje Imamu Maliku da je naredio okretanje prema kaburu i traženje od njega šefa'ata laž na Malika. To je suprotno njegovim riječima, i riječima ashaba i tabi'ina koje su prenijeli Imam Malik, njegovi učenici i ostala ulema. Niko od njih nije se okretao prema kaburu zbog dove za sebe, a kamoli da se okrene prema kaburu i traži od njega šefa'at i govori mu: 'O Allahov Poslaniče, zauzmi se za mene!', ili '... dovi za mene', ili da mu se požali na musibete u vjeri i dunjaluku, ili da traži od njega i drugih umrlih vjerovjesnika i pobožnjaka, ili da traži od meleka koje ne vidi da budu njegove šefadžije, ili pak da se njima požali na nedaće. Sve ovo su djela kršćana i drugih mušrika, te onih koji ih oponašaju među novotarima ovog ummeta. Tako nisu postupali prvi muslimani, muhadžiri i ensarije, niti oni koji ih slijede dobra djela čineći." (Isti izvor, str. 181-182)
Šejh Abdur-Rahman b. Kasim, rhm, je rekao: "... isto tako je i traženje šefa'ata i sl. od vjerovjesnika ili nekog drugog nakon njegove smrti, pa kao da osoba kaže: 'O Allahov Poslaniče, čini šefa'at za mene!', ili 'O Allahov evlijo, pomozi mi!', ili '... sustigni me' ili '... ja sam u tvojoj zaštiti', ili da traži od njega neku korist ili otklanjanje nedaće, ili mu se obraća zbog svojih potreba. Sve  je to srž širka prvih mušrika." (Es-Sejful-meslul ala abidir-Resul, str. 50)
Sada, tražimo od novotara da nam dokažu da su ashabi i tabi'ini radili nešto od spomenutog. Ili ste na boljoj uputi od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jasan je status onih koji tako misle, ili ste otvorili vrata jasne zablude!? "Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika (ashaba), pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!" (En-Nisa, 115)
Nakon što smo pojasnili da je dozivanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi, te traženje šefa'ata od njega, ili nekog drugog od evlija, šejhova i sl., djelo velikog širka, ostaje da pojasnimo propis klanjanja iza takve osobe ako se nađe u poziciji imama koji predvodi džema'at.
Namaz iza takve osobe je zabranjen po konsenzusu učenjaka ehlis-Sunneta vel-Džema'ata. Svi su jednoglasni da je namaz obavljen iza takve osobe neispravan i da ga je obaveza ponoviti. (Vidi: Ibn Redžeb, Fethul-Bari, 6/193; dr. Muhammed Jusri Ibrahim, El-Mubtedia', str. 226)
Mnogo je citata od učenjaka prvih generacija koji zabranjuju obavljanje namaza iza osoba koje su pri sebi imali određene novotarije koje su na stepenu kufra i širka, poput onih koji su govorili da je Kur'an stvoren, ili Džehmija, Kaderija Rafidija itd, a nema sumnje da je dozivanje mrtvih u dovama još pogubnije, opasnije i jasnije djelo nevjerstva.
Od Habiba b. Omera el-Ensarija se prenosi da je rekao: "Pričao mi je otac, da je upitao Vasila b. el-Eska'a, rhm, o klanjanju namaza iza kaderije?, pa je rekao: 'Za njim se neće klanjati, a ako bi obavio namaz za njim, ja bi ponovio namaz.'" (El-Lalekai, Usulu 'iatikad ehlis-Sunne vel-džema'a, 4/806-807)
Fitr b. Hammad veli: "Upitao sam Hammada b. Zejda, rhm, rekavši mu: 'O Ebu Isma'ile, imam predvodi narod u namazu, ali smatra da je Kur'an stvoren?', a on mi reče: 'Ne, tako mi Allaha, više volim da klanjam iza muslimana!'"; i navodi Fitr: "Upitao sam Jezida b. Zurej'a, rhm, rekavši mu: 'O Ebu Mu'avija, imam predvodi narod u namazu, ali tvrdi da je Kur'an stvoren?', pa je rekao: 'Neće se klanjati iza njega i nema nikakve svetosti!'" (Ebul-Hasan el-Hammami, Medžmu'u musannefat, str. 59)
Upitan je poznati fekih Ebu Sevr Ibrahim b. Halid el-Kelbi, rhm, o klanjanju namaza iza osobe koja kaže da je Kur'an stvoren, pa je rekao: "On je nevjernik radi tih riječi, neće se klanjati iza njega." (El-Lalekai, Usulu 'iatikad ehlis-Sunne vel-džema'a, 1/193)
Rekao je Imam Ali b. el-Medini, rhm: "Kur'an je Allahov govor i nije stvoren, a onaj ko kaže da je stvoren je nevjernik, neće se klanjati iza njega." (El-Buhari, Halku ef'alili-'ibad, str. 30)
Kaže Ebu Bekr el-Esrem: "Čuo sam Ebu Abdullaha (Imama Ahmeda b. Hanbela), rhm, još davno, kako je upitan o klanjanju namaza iza Bišra el-Merisija (poznatog džehmijje)?, pa je rekao: 'Neće se klanjati iza njega!'" (Ebu Beke el-Hallal, Es-Sunne, 5/102)
Prenosi Abdullah b. Ahmed b. Hanbel, od svog oca, imama Ahmeda b. Hanbela, rhm, da je rekao povodom onog ko kaže da je Kur'an stvoren: "Neće se iza njega klanjati džuma, niti drugi namaz, ali neće se radi toga ostaviti odlazak u džamiju, pa ako se zadesi da taj klanja, ponovit će namaz." (Kitabus-Sunne, 1/103)
I rekao je – imam Ahmed, rhm. – o namazu iza rafidije koji psuje ashabe, radijallahu anhum: "Neće se klanjati iza njega!", identično tome rekao je Imam Ishak b. Rahuje, rhm, o klanjanju iza Kaderija, a Ebu Ubjed Kasim b. Sellam, rhm, navodi da će onaj ko klanja iza džehmijje ili rafidije ponoviti namaz. (Ibn Redžeb, Fethul-Bari, 6/191, 6/196, 6/190)
Kaže uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz, rhm: "Onaj ko upućuje dove nekom drugom mimo Allahu, ili traži pomoć od mrtvih, doziva ih i moli, iza takvog se neće klanjati, jer je tim djelom ušao u okvir nevjernika..." (Medžmu'u fetava, 30/138)
I upitan je, rhm, o obavljanju namaza iza osobe koja je poznata da upućuje dove nekom drugom mimo Allaha, pa je rekao: "Onaj ko obavi namaz iza onog koji čini širk Allahu njegov namaz nije ispravan, sve dok dovi nekom drugom mimo Allaha i doziva ga u pomoć, ili mu se zavjetuje. Neće se klanjati iza njega – tako navode islamski učenjaci..." (Fetava Nurun 'aled-derb, 1/255)
I upitan je, rhm, o namazu iza osobe koja dozvoljava da se upućuju dove mrtvima, pa je odgovorio: "Onaj ko dozvoljava da se upućuje dova mrtvima i da se mole za pomoć, takav je mušrik, neće se klanjati iza njega, niti iza onoga ko postupa kao on, niti iza onoga ko je zadovoljan s njegovim postupkom, jer je to djelo veliki širk, od postupaka pagana, poput Ebu Džehla i drugih mušrika (...) Isti je propis i sa onima koji dozivaju kipove, kamenje, zvijezde, drveće, džinne, mole ih za pomoć, ili im se zavjetuju, svi oni se nazivaju mušricima, i neće im se klanjati dženaza, niti će se klanjati iza njih namazi. Takve ne treba uzimati za prijatelje, nego će se mrziti u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, ali će se savjetovati, usmjeravati i podučiti, nebi li ih Allah uputio." (Isti izvor, 1/186)
A Allah, dželle šanuh, najbolje zna.

Amir I. Smajić
Medina, 18. zul-hidždže, 1435 god.