Zahvala
pripada Allahu, dželle šanuh, a salavat i selam neka su na Allahovog poslanika
Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Allah je
stvorio ljude da bi Ga obožavali i tevhid Mu ispovijedali. To je glavna svrha
njihovog postojanja. Uzvišeni je rekao: "A džinne i ljude nisam
stvorio osim da mi čine ibadet." (Ez-Zarijjat, 56)
Ibn
Abbas, radijallahu anhuma, je rekao: "Svako mjesto u Kur'anu u kojem Allah
naređuje činjenje ibadeta, misli se na ispovjedanje tevhida."
Tevhid,
radi kojeg su spuštene nebeske knjige, slati poslanici, stvoreni Džennet i
Vatra i ljudi razdvojeni na sretne i nesretne, je izdvajanje Allaha s činjenjem
ibadeta, tj. da se ne obožava do On, Uzvišeni, i ne usmjerava ništa od njegovih
božanstvenih osobina nekom drugom mimo Njemu. Isto tako i da se ne opisuje Njegovim
uzvišenim svojstvima (atributima) i lijepim imanima neko od Njegovih stvorenja.
Uzvišeni
je rekao: "Allahu činite ibadet i ne pripisujte mu imalo
širka..." (En-Nisa, 36), i rekao je: "Tvoj
Gospodar zapovjeda da ne obožavate nikog drugog do Njega..." (El-Isra,
23)
Svakom
poslaniku koji je slat svom narodu bilo je naređeno da ih poziva u tevhid.
Uzvišeni je rekao: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali:
'Allaha obožavajte i klonite se taguta!'" (En-Nehl, 36)
A tagut je: "Sve
što se obožava mimo Allaha i odvodi s pravog puta."
Ispovjedanje
tevhida je neispravno osim uz nevjerovanje u taguta. Uzvišeni je rekao: "Onaj
ko zanevjeruje u taguta i povjeruje u Allaha, takav se drži za najčvršću vezu
koja se ne prekida..." (El-Bekare, 256)
A "najčvršća
veza" je upravo tevhid.
Tevhid je
prvi imperativ u islamskom misionarstvu. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma,
prenosi se da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Mu'azu kada
ga je poslao u Jemen: "Ti ideš narodu koji su Ehlu-kitabije, pa
neka bude prvo u što ćeš ih pozvati da posvjedoče da nema drugog boga osim
Allaha...", a u drugom rivajetu: "... da Allahu
ispovjedaju tevhid..." Bilježe ga Buhari i Muslim.
Tevhid je
Allahovo pravo kod ljudi. Od Muaza b. Džebela, radijallahu anhu, prenosi se da
je rekao: "Jahao sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
na magarcu, pa mi je rekao: 'O Muaze, znaš li koje je Allahovo pravo
kod ljudi a koje pravo ljudi kod Allaha?' Rekao sam: 'Allah i
Njegov Poslanik najbolje znaju!' Reče: 'Allahovo pravo kod ljudi je
da Ga obožavaju i ne čine Mu širka, a pravo ljudi kod Allaha je da ne kažnjava
onog ko Mu ne čini širka...'" Bilježe ga Buhari i Muslim.
Istinsko
ispovjedanje tevhida je glavni uzrok brisanja grijeha i ulaska u Džennet bez
polaganja računa i kazne. Uzvišeni je rekao: "Biće sigurni samo
oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom (tj. mnogoboštvom) ne
miješaju; oni će biti na Pravome putu." (El-En'am, 82)
Od Ubade
b. Samita, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Ko posvjedoči da nema boga osim
Allaha Jedinog, Koni nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov
poslanik, i da je Iosa Allahov rob i Njegov poslanik i riječ koju je uputio
Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga
uvesti u Džennet sa djelima koja ima." Bulježe ga Buhari i
Muslim.
Od
'Utbana b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, Allah je zabranio
vatri da prži onog ko kaže: 'la ilahe illellah' želeći time Allahovo
lice." Bilježe ga Buhari i Muslim.
Ebu Zerr,
radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
a on od Svoga Gospodara, azze ve dželle, da je rekao: "Onaj ko
dođe pred mene s grijesima kolika je Zemlja, a ne čini mi imalo širka, ja ću
njemu dati isto toliko oprosta." Bilježi ga Muslim.
Uspostava
tevhida na Zemlji je glavni razlog zaštite imetaka i krvi. Od Tarika
el-Ešdže'ija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže 'la ilahe illellah' i
zanevjeruje u sve što se obožava mimo Allaha..." – a u drugom
rivajetu: "Ko Allahu ispovjeda tevhid..." – "...
njegova krv i imetak su zabranjeni, a račun će polagati pred Uzvišenim
Allahom." Bilježi ga Muslim.
Onaj ko
umre čineći širk boravište mu je vatra i vječna patnja. Uzvišeni je
rekao: "Allah neće oprostiti da Mu se čini širk, a oprostiće
manje grijehe od toga kome On hoće." (En-Nisa, 48), i rekao
je: "Onaj ko Allahu širk učini, Allah će mu ulazak u Džennet
zabraniti i boravište njegovo će biti Vatra, a nepravednicima neće niko
pomoći." (El-Maide, 72)
Od
Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Onaj ko dođe pred Allaha ne čineći mu širka
ući će u Džennet, a onaj go Mu dođe čineći širk ući će u Vatru." Bilježi
ga Muslim.
Radi
velike opasnosti širka i njegovih kobnih posljedica bojali su ga se najodabraniji
Alahovi robovi. Uzvišeni je rekao: "I kada Ibrahim reče:
'Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje od toga
da obožavamo kipove. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stramputicu
odveli...'" (Ibrahim, 35-36)
Pa, ko je
onda siguran od širka nakon Ibrahima, alejhis-Selam, Allahovog miljenika.
Allah,
dželle šanuh, zna najbolje!
Amir I.
Smajić
Hutba
održana u Mesdžidu Tevhid u Beču
15. ša'ban, 1435 god.