Zahvala
pripada Allahu, dželle šanuh, Jednom i Jedinom. Neka je salavat i selam na
Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Allah, dželle šanuh, doista je poslao
poslanike, spustio knjige i propisao propise samo da bi mu se ispovjedao tevhid
i da bi bio obožavan.
Uzvišeni je rekao: "Nisam
stvorio ni ljude ni džinne osim da mi čine ibadet." (Ez-Zarijat,
56), "Mi smo svakom narodu poslali poslanika, da Allahu ibadet
čine i da se klone taguta." (En-Nehl, 36)
Međutim, taj ibadet ne naziva se ibadetom,
osim ako se iskreno radi u ime Allaha, Gospodara svjetova, i to u skladu s
naredbom plemenitog Poslanika, neka je na njega najbolji salavat i selam, zato
što je Uzvišeni rekao: "Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim,
neka čini dobra djela i neka u ibadetu svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga."
(El-Kehf, 110)
Fudajl b. 'Ijjad, rhm, je rekao:
"Doista, djelo ako bude iskreno ali neispravno - neće biti primljeno. Isto
tako, ako bude ispravno ali neiskreno - neće biti primljeno. Neće biti
primljeno sve dok ne bude iskreno i ispravno. Iskreno je ako bude radi Allaha,
dželle šanuh, a ispravno je ako bude u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem." (Ibn Redžeb, Džami'ul-ulumi
vel-hikem, str. 72)
Onaj ko detaljnije razmisli o stanju nekih
muslimana, može zaključiti to da su izmislili i došli s mnogim ibadetima, koji
su neutemeljeni - novotarije, želeći da se približe Allahu, dželle šanuh, s
njima i misleći da su od vjere, a ustvari nije tako. Ovo se vraća na mnoge
razloge a od njih je neznanje, slijepa pristrasnost, slijepo slijeđenje,
povođenje za drugima i korist i dobrodit koju ostvaruju neki od onih koji rade
ove novotarije ili ih organizuju.
Među tim novotarijama koje se ponavljaju
svake godine i koje su ljudi uveli od ibadeta je ono što se radi u mjesecu
redžebu od prezrenih stvari. Primjer toga je poznati i rasprostranjeni namaz
među običnim muslimanima, kojeg zovu "SALATU REGAIB", a klanja se
prvog četvrtka u mjesecu redžepu, na osnovu lažnog i izmišljenog hadisa na
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Spominje se da Enes b. Malik, radijallahu
anhu, preneosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve slellem, da je
rekao: "Redžeb je Allahov mjesec, ša'ban je moj mjesec, a ramazan
je mjesec moga ummeta..."
U tom hadisu se spominje i sljedeće: "...
i neće niko postiti prvi četvrtak, u redžebu, a zatim klanjati između akšama i
jacije, tj. u noći džume, dvanaest rekata, u kojima će na svakom rekatu učiti
Fatihu jednom, suru Kadr (Inna enzelnahu fi lejletil kadr...) tri puta i suru
Ihlas (Kul huvellahu ehad...) dvanaest puta, predajući selam nakon svaka dva
rekata, a zatim nakon namaza donjeti na mene salavat sedamdeset puta i reći: 'Allahu
moj, donesi salavat na Muhammeda, vjerovjesnika, koji ne čita i ne piše, i na
njegovu porodicu!', zatim učiniti sedždu i učiti na sedždi sedamdeset puta:
'Subbun kuddusun rabbul-melaiketi we ruh', zatim podići glavu i reći sedamdeset
puta: 'Rabbi-gfir li we-rham, we tedžavez amma ta'lem, inneke ente
el-azizul-e'azam', zatim učiniti sedždu drugi put i reći isto kao i na prvoj
sedždi, zatim zamoliti Allaha za svoju potrebu i doista će mu biti
udovoljeno."
Nakon toga se spominje da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi onoga u
čijoj je ruci moja duša, nema roba niti robinje, koji klanjaju ovaj namaz, a da
im Allah neće oprostiti sve grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene i koliko
je listova na granama, i biće mu omogućeno da se na Sudnjem danu zauzme za
sedamdeset osoba iz svoje porodice. Kada bude u kaburu prve noći doći će mu
nagrada od ovog namaza i obratiti mu se radosna lica i blagog jezika i reći mu:
'Moj voljeni, budi sretan! Spasio si se svake poteškoće!' Pa će upitati: 'Ko si
ti?' Tako mi Allaha, nisam ugledao ljepše lice od tvoga, niti čuo divni govor
od tvoga, niti osjetio ljepši miris od tvoga!' Pa će mu reći: 'O moj voljeni,
ja sam nagrada od namaza kojeg si klanjao te i te noći u tom i tom mjesecu.
Došao sam noćas da ispunim tvoje pravo, pravim ti društvo, otkonim od tebe
usamljenost, pa kada bude puhnuto u rog pravit ću ti zaklon na Sudnjem danu na
mjestu proživljenja i raduj se, nećeš nikada ostati bez dobra od svoga
zaštitnika'." Hadis je zabilježio Ibnul-Dževzi, rhm, u svom
poznatom djelu o apokrifnim hadisima El-Mevdu'at (2/124-125).
Ibnul-Dževzi, rhm, nakon što je naveo
predhodni hadis rekao je: "Ovaj hadis je ništavan - apokrifan, laž na
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za njegovo podmetanje su
okrivili Ibn Džuhejma, koji je u lancu prenosilaca, i rekli da je od lažova. A
čuo sam našeg šejha Abdulvehhaba el-Hafiza da kaže: 'Sve ravije - prenosioci su
nepoznati, sve knjige sam prelistao ali ih nisam našao.'" (Isti izvor,
2/124)
Imam Ševkani, rhm, ističe: "Hadis je
apokrifan i njegovi prenosioci su nepoznati. To je poznati namaz ragaib.
Hafizi hadisa su složni da je taj namaz ništavan." (El-fevaidul-medžmu'a,
str. 48)
Imam Nevevi, rhm, govoreći o ovom namazu, je
rekao: "Doista, taj namaz je bid'at - novotarija i prezren čin. To je od
novotarija koje su uveli zabludjeli i neznalice i u njemu se nalaze očite i
jasne prezrene radnje. Allah ubio onoga ko ga je ismislio i slagao. Islamski
učenjaci su napisali dobrih i korisnih knjiga pojašnjavajući njegovu
pokvarenost i pojašnjavajući zabludu onih koji ga klanjaju i koji su ga
izumili. A ono što ukazuje na njegovu ništavnost i pokvarenost i zabludu onoga
ko ga obavlja je teško pobrojati od mnogobrojnosti." (El-Minhadž,
8/20)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, je rekao:
"Namaz regaib je novotarija po jednoglasnom mišljenu svih
islamskih učenjaka. Nije ga propisao Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve
sellem, niti iko od njegovih halifa, niti je pohvalio njegovo obavljanje iko od
imama ove vjere kao Malik, Šafi'ija, Ahmed, Ebu Hanife, Sevri, Evza'i, Lejs i
drugi. A hadis koji je prenesen u tom kontekstu je laž po konsenzusu svih
hadiskih stručnjaka." (El-Medžmu'ul-fetava, 2/134)
Hafiz Ibn Režeb, rhm, kazao je: "Ovaj
namaz, tj. regaib, je novotarija kod većine uleme. Od onih koji su
spomenuli da je novotarija, od islamskih učenjaka u novije vrijeme, je Hafiz
Ebu Isma'il el-Ensari, Ebu Bekr es-Sem'ani, Ebul-Fadl Ibn Nasir, Ebul-Ferež
Ibnul-Dževzi i drugi. Prijašnji učenjaci ga nisu spominjali da je od novotarija,
zato što je izmišljen nakon njih i pojavio se tek nakon 400. god. po hidžri. Iz
tog razloga raniji učenjaci nisu ni znali za njega niti su govorili o
njemu." (Letaifu-me'arif, str. 228)
Allah,
dželle šanuh, najbolje zna.
Amir I.
Smajić
Medina,
01. redžeb, 1435 god.