Zahvala
pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam
najplemenitijem Poslaniku, našem vjerovjesniku Muhammedu, njegovoj časnoj
porodici i svim ashabima!
Ebu
Hejjadž el-Esedi prenosi: "Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu, mi je
rekao: ''Želiš li da te pošaljem s istim zadatkom s kojim je mene
poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem; da ne ostaviš ni jednu
sliku a da je ne uništiš, i niti jedan uzdignut kabur a da ga ne poravnaš!?'"[1]
Ševkani,
rahimehullah, je rekao: "U ovom hadisu je najjači dokaz koji
potvrđuje da je svaki kabur, koji je izdignut iznad propisane visine, obaveza
poravnati."[2]
Ibn
Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, nam kazuje da: "Kubeta koja se nalaze
iznad kaburova je obavezno porušiti, jer su sagrađena u vidu nepokornosti
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je zabranio gradnju na
kaburovima."[3]
Džabir,
radijallahu anhu, govori da je: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, zabranio da se kaburovi zidaju (gipsom, kamenicama i sl.), te
da se na njima sjedi i gradi."[4]
Kaže Imam
Ševkani: "Znaj da su učenjaci jednoglasni, i prethodni i potonji, i prvi i
posljednji, od vremena ashaba, radijallahu anhum, pa do današnjeg dana, da je
izdizanje kaburova (turbeta) i gradnja nad njima novotarija. Oni su smatrali da
je ta radnja među novotarijama koje su zabranjene i za šta je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao žestokom prijetnjom."[5]
Sumame b.
Šufejj, rahimehullah, kaže: "Bili smo s Fadalom b. Ubejdom,
radijallahu anhu, u Bizantiji, pa je umro jedan naš prijatelj. Kada smo ga
ukopali, Fadale b. Ubejd, radijallahu anhu, je naredio da se njegov kabur
poravna, te tako bi i urađeno, a zatim je rekao: ''Čuo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je naredio da se kaburovi
poravnaju!"[6]
Šejh
Sulejman b. Abdullah, rahimehullah, je rekao: "Učenjaci su jednoglasnog
stava da je zabranjeno (haram) podizati građevine nad kaburovima, te da je
obaveza srušiti takve građevine i to na temelju svih vjerodostojnih
i nedvosmislenih predaja, koje je nemoguće, bilo kako, negirati i
odbaciti..."[7]
Imam
Šafija, rahimehullah, kaže: "Vidio sam kako neki namjesnici u Mekki ruše
ono što se izgradi nad kaburovima, i nisam zatekao nikoga među učenjacima da im
je zbog toga prigovarao."[8]
Kaže Ibn
Rušd: "Imam Malik je smatrao pokuđenim gradnju na kaburovima,
te da se na njih stavljaju pločice s natpisima jer je to novotarija (...) i
nema razilaženje da je to pokuđeno."[9]
Termin "pokuđeno" među
prvim generacijama terminološki ima istovjetno značenje kao riječ ''haram'' kod
kasnijih učenjaka. Da je riječ ''pokuđena'' upotrebljavana u datom
kontekstu svjedoči nam Ibn Rušd u svom drugom iskazu riječima: "Ne znam da
je iko među malikijskim učenjacima dozvolio gradnju oko kaburova na muslimanskim
mezarjima bez obzira da li je umrli bio među pobožnima, učenima, plemenitog
porijekla, vladar i sl."[10]
Kaže
El-Birkevi el-Hanefi: "Većina imama jasnog je stava kako je zabranjeno
graditi džamije iznad kaburova i klanjati okrenut prema njima, jer time se
slijedi vjerodostojna i jasna praksa Poslanika. Sljedbenici Ahmeda, Malika i
Šafije su govorili da je to haram, a neki su rekli da je pokuđeno. Nužno je
shvatiti da se ta pokuđenost (koju neki među njima navode) odnosi na pokuđenost
u značenju harama. Time se ima lijepo mišljenje o njima, i to da nisu
dozvoljavali ono što je mutevatir predajama preneseno od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: da je zabranio i prokleo onoga koji to
radi..."[11]
Iako
smatramo da je izgradnja turbeta, te sama gradnja na kaburovima zabranjen čin i
prezrena novotarija, vrijedno spomena je da to djelo samo po sebi nije među
onim djelima koja se smatraju činom nevjerstva.
S tim u
vezi, uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah, nam kazuje:
"Novotarije u vjeri slabe čovjekovo vjerovanje, ali ne smatraju se
odmetništvom sve dok u njima nema velikog širka. Primjer toga je gradnja na
kaburovima, tako da se na kaburovima izgradi mesdžid ili kubbe (kupola).
To je novotarija koja utiče na vjerovanje i slabi ga. Međutim, ako osoba to
radi bez ubjeđenja da je dozvoljeno činiti djela kufra i pri tome ne upućuje
dove mrtvima, niti od njih traži pomoć, i ne zavjetuje im se, već misli da sa
gradnjom iskazuje počast i poštovanje spram stanovnika tih kaburova, pa u tom slučaju
to se ne smatra nevjerstvom, ali takva radnja slabi samo vjerovanje i vodi ka
širku."[12]
Amir I.
Smajić
Medina,
20. džumade-l-ahar 1435 god.
[1]
Bilježi ga Muslim, br. 2243.
[2]
Šerhus-sudur fi tahrimi ref'il-kubur, str. 20.
[3]
Igasetul-lehfan min mesajidiš-šejtan, 1/194.
[4]
Bilježi ga Muslim, br. 970.
[5]
Bilježi ga Muslim, br. 2243.
[6]
Bilježi ga Muslim, br. 2242.
[7]
Tejsirul-Azizil-Hamid, 1/588.
[8]
El-Bejheki, Ma'rifetus-suneni vel-asar, 5/332.
[9]
Mevahibul-dželil, 3/66.
[10]
Isti izvor, 3/64.
[11]
Zijadetul-kubur eš-šer'ije veš-širkijje, str. 11.
[12]
Medžmu'u fetava Ibn Baz, 8/21-22.