Neka je
hvaljen Allah, dželle šanuh, Gospodar svih svjetova, Jedan i Jedini. Salavate i
selame upućujemo Njegovom najodabranijem poslaniku, Muhammedu, koji nam je
draži od očeva, majki i svih ostalih ljudi, njegovoj časnoj porodici,
plemenitim ashabima i svim iskrenim i dosljednim sljedbenicima do Sudnjega
dana.
U zadnje
vrijeme svjedoci smo mnogih polemika oko utemeljenosti obilježavanja
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana/mevluda. Propis u vezi s tim trebao bi da bude jasan, ali postoje ljudi
koji na sve načine pokušavaju opravdati taj čin. Nije se čuditi narodu koji se slijepo povodi iz neznanja, ali se čuditi onima kojima je
Allah olakšao da malo detaljnije izučavaju islam, kako ne mogu da shvate da je obilježavanje mevluda neutemeljena i
nepropisana radnja u islamu.
Primjer
toga je članak kojeg je napisao samoprozvani "Spec. islamskog prava"
Sami Džeko iz Prijepolja pod naslovom: "10 dokaza utemeljenosti
proslave Mevluda". Tekst je prevashodno populističkog karaktera i
očigledno je to metod kojeg je autor koristio u pripremi dotičnog članka.
Shodno tome, ovaj tekst ne zaslužuje posebnu pažnju, čak ni da se na njega
osvrće jer ima prečih zabluda kojima se treba pozabaviti, ali imajući u vidu da je prouzrokovao određene nedoumice, zamoljen sam da napišem kritički osvrt na ovaj tekst, pa sam - osjećajući se obaveznim - na molbu udovoljio uz Allahovu pomoć i olakšanje.
U
narednim redovima ću, inšallahu te'ala, nevesti cjelokupan članak Samija Džeke kroz
kraće pasuse, pa prokomentarisati njegove navode i adekvatno odgovoriti na sve njegove "dokaze" (tj. šubhe) i nejasnoće.
Kaže Sami Džeko u naslovu: "10 dokaza
utemeljenosti proslave Mevluda"
Odgovor: Kamo sreće da su to "dokazi" i
da ih ima čak "deset", nego je riječ o bezuspjelom pokušaju obmane i ničemu drugom. Ako Sami Džeko ima "10 dokaza", kako tvrdi, a nema
ih, onda idući tom logikom mi imamo preko 100.000 dokaza koji pobijaju njegove
navode. Naime, na oprosnom hadždžu s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve
sellem, prisustvovalo je preko 100.000 ashaba, radijallahu anhum. Za sve njih
se pouzdano zna da nisu obilježavali mevlud. Je li tako ili
ne? Ako priznaš da je tako - onda si sam sebi presudio, a ako kažeš da nije tako - onda bi smo te zamolili da nam navedeš ko je to među ashabima obilježavao mevlud?! Nadamo se da ne predstavlja veliki zahmet.
Ipak, možda griješimo kada kažemo 100.000 dokaza. Možda je ispravnije reći da imamo više miliona dokaza, tj. prve tri
generacije ummeta, koje su po slovu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,
tri najbolje generacije, nisu obilježavale mevlud, i oko toga postoji konsenzus
ummeta. Dakle, niti jedna jedina osoba među prvim generacijama nije uopće ni
imala na umu da obilježava mevlud.
Možda autor neće biti u stanju da razumije tih više miliona dokaza, jer kako
i sam kaže: "... to nije problem u dokazu već je problem u njegovoj
mogućnosti da razumije dokaze", pa bi ga savjetovali: "... da
se posveti nauci i proučavanju šerijata pa će mu onda Allah podariti
mogućnost da razumije dokaze" - kako i sam kazuje.
Teško je
pojmiti da autor, iako poznaje ar. jezik, ne može da
razumije Allahove, dželle šanuh, riječi: "Slijedite ono što vam
Gospodar vaš objavljuje..." (El-E'araf, 3), ili Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, hadise: "Ko u ovu našu stvar
(vjeru) uvede ono što joj ne pripada, pa to će mu biti odbačeno."[1], ili u drugom rivajetu: "Ko uradi djelo
koje se ne temelji na ovoj našoj stvari (vjeri), biće mu odbačeno."[2] Još teže je pojmiti da i pored hadisa: "... i
upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novina u vjeri je
bid'at/novotarija, a svaka novotarija je zabluda."[3], on i dalje opravdava novotarije poput mevluda.
Dalje kaže Sami Džeko: "Oni koji
vole Božijeg Poslanika, alejhis-selam, kao izraz ljubavi prema njemu s vremena na
vrijeme organizuju okupljanja na kojima se u stihu proučava njegov, alejhis-selam,
život, donose salavati na njega i uči Kur'an."
Odgovor: U samom okupljanju radi proučavanja životopisa Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa sporno. Naprotiv, to je veoma pohvalno
djelo jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim hadisima
pohvalio izučavanje šerijatskog znanja i obećao velike nagrade za one koji to
rade. Također, i učenje Kur'ana i salavata se ubraja, kao što je poznato,
među najbolja djela. Nije problem u tome, to rade i oni koji ne proslavljaju
mevlude. Problem je u načinu i povodu tih okupljanja, da li su ona propisana
ili ne?! Da li se ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
izražava na taj način, kojeg "s vremena na vrijeme" ponavljaju,
ili pak sa privrženim slijeđenjem Poslanikovog sunneta i klonjenjem od novotarija?! Da li to
ashabi, radijallahu anhum, nisu voljeli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, imajući u vidu da nisu organizovali mevlude?! Da li je uputa potonjih
generacija bolja od upute prvih generacija?! Da je u mevludu hajr, zar nas oni
ne bi pretekli u njegovom obilježavanju?! - sve su to pitanja koja iziskuju iskrene odgovore.
Nastavlja Sami Džeko, pa dalje kaže: "Dokaza
utemeljenosti mevluda je mnogo, a mi ćemo spomenuti par njih."
Odgovor: Ubijeđen sam da je autor mogao
iskopati više od "10 dokaza" da bi to i uradio,
imajući u vidu njegovu brižljivost u odbrani mevluda, mada mu je i 10 puno. Nadamo se da je iz svoje kese izvadio najjače dokaze i da na tih ostalih "mnogo" nema
potrebe uopće se osvrtati.
Kaže Sami Džeko: "Prvi dokaz: Od
Ebu Katade se prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, bio upitan o postu ponedeljkom pa
je rekao: “To je dan u kome sam rođen i dan u kome mi je počela objava.”
(Muslim, 2/819 ) Samim ovim postupkom Poslanik, alejhis-selam, je dao značenje danu
njegovog rođenja. Ograničavanje proslavljanja tog dana samo postom je
ograničavanje bez dokaza."
Odgovor: Ako se obilježavanjem mevluda želi zahvaliti Allahu na
blagodati rođenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom danu,
onda je krajnje razumski da zahvalimo na način na koji se zahvalio sam Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. posteći taj dan. Svima je
poznato da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebi izabire ono što
je najpotpunije i najbolje, a na nama je shodno tome da postimo taj dan, kao
što je on, sallallahu alejhi ve sellem, postio, ako je istina da ga volimo
kao što tvrdimo.
Dalje,
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije postio dan rođenja, 12.
rebi'ul-evvel, ako bi rekli da je tačan, već je postio ponedjeljkom, koji se
ponavlja svake sedmice. Idući tom logikom, trebali bi onda organizovati mevlud svake sedmice, a ne jednom godišnje. Samim time što Allahov
Poslanik nije obilježavao 12. rebi'ul-evvel jasno je da taj
dan nije odlikovan nad drugim danima nekim dodatnim ibadetima, propisanim ili
nepropisanim.
Da li je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je propisao post ponedjeljkom uz to
dodao neki drugi ibadet, poput mevluda i slični, ili ipak ne? Odgovor je: Nije! Propisao je samo post. Jel' ummetu dovoljno ono što je dovoljno
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem? Hoće li razuman čovjek imati
snage da kaže: "Nije!"!? Zašto onda proturiječimo
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a Uzvišeni nam kaže: "O
vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika
Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna." (El-Hudžurat,
1)
Ako
kažete da je dozvoljeno obilježavati mevlud zato što je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, postio ponedjeljkom, pa onda je, po toj logici,
dozvoljeno da propišemo ljudima 6. namaz u toku dana, jer je prvih 5
utemeljeno; ili da obavežemo ljude da poste drugi mjesec mimo ramazana, jer je
ramazan propisan; ili da obavljaju hadždž u danima mimo hadždžskih dana, jer je
hadždž u osnovi propisan. Možda je bolje da kažemo da je - po toj logici - ispravno klanjati podne
namaz 5 rekata, jer je to dodatno činjenje sedžde, ruku'a, učenje Kur'ana i sl. i da niko nema pravo da ograničava namaz na 4 rekata, jer je to ograničavanje bez
dokaza.
Da li
onaj ko obilježava mevlud - a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga nije
obilježavao – zaista vjeruje u Allahove, dželle šanuh, riječi: "Vi
u Allahovom poslaniku imate divan uzor..." (El-Ahzab,
21)?!
Kaže Sami Džeko: "Drugi dokaz:
Kad je Poslanik, alejhis-selam, preselio iz Mekke u Medinu, vidio je da jevreji poste
toga dana. Upitao je zašto to čine. Rekli su mu: ”Ovo je veliki dan. U njemu su
spašeni Musa i i njegov narod, a utopio se faraon s vojskom.” Rekao je Poslanik,
alejhis-selam: ”Mi smo onda preči Musau i njegovu narodu od vas!” Postio je toga dana i
naredio da ga muslimani poste.” (Buhari, 7/215) Ovim hadisom ukazuje se na
obilježavanje dana kada je Allah, dželle šanuh, podario nešto vjernicima. Nema sumnje
da je i obilježavanje rođenja Muhammeda, alejhis-selam, isto kao ovo."
Odgovor: Odgovor na ovaj "dokaz" je sličan
prethodnom. Da li je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obilježio
taj dan nečim drugim mimo posta?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio
je dan Ašure i podsticao post na taj dan, ali je prešutio dan svog
rođenja (12. rebi'ul-evvel po nekim historičarima), pa je obaveza i na nama da prešutimo,
kao što je i on učinio, jer u njemu imamo "... divan uzor" (El-Ahzab,
21), ako smo iskreni u našim riječima da ga volimo i slijedimo.
Ako je
dozvoljeno obilježiti dan Ašure nečim drugim mimo posta, pa zašto ga onda ne
obilježimo klanjajući svaki namaz tog dana s dodatna 2 rekata, kao vid zahvale
Allahu?! Zašto se ograničavati na broj 2, 4 itd.!?
S druge
strane, zašto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi
nisu obilježavali druge dane u kojima je "Allah, dželle šanuh,
podario vjernicima nešto" poput dana Isra'a i Mi'radža, ili dana
kada je počela silaziti Objava, ili dana Hidžre, ili pobjede na Bedru, ili dana
osvojenja Mekke, ili osvojenja Hajbera, ili dana kada je Omer, radijallahu
anhu, primio islam i sl.? Želi li se reći da su
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi bili nezahvalni Allahu
na blagodatima!?, ili možda da takvi bolje
zahvaljuju Allahu od Vjerovjesnika, alejhis-selam, i svih njegovih ashaba, radijallahu anhum!?
Kaže Sami Džeko: "Treći dokaz:
Od Ibn Abbasa se prenosi: “Skupina ashaba Božijeg Poslanika, alejhis-selam, je sjedela
pa im se približio Božiji Poslanik, alejhis-selam, i čuo ih kako se podsjećaju pa neki
od njih govore: “Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.” Drugi govore: “A sa
Musaom je Allah, dželle šanuh, direktno razgovarao.” A treći rekoše: A Isa je Allahova
riječ i duh od Njega. A četvrti rekoše: Adema je Allah, dželle šanuh, odabrao.”
Poslanik, alejhis-selam, im tada izađe i reče: “Čuo sam vaš govor i vaše čuđenje: Allah
je uzeo Ibrahima za prijatelja. i on je zaista to. I Musa je sa Allahom
direktno razgovarao i on je zaista to. A Isa je Allahova riječ i duh od Njega i
zaista je tako. A Adema je Allah, dželle šanuh, odabrao i zaista je tako. A ja sam,
doista, Allahov miljenik, i ne hvalim se, i ja sam nosilac bajraka zahvale na
Sudnjem Danu, ispod njega su Adem i ostali, i ne hvalim se, i ja sam prvi
zagovarač i prvi kome će zagovaranje biti primljeno na Sudnjem Danu, i ne
hvalim se. I ja sam prvi koji će pomjeriti halku na vratima Dženneta pa će mi
ih Allah otvoriti i uvesti me u njega, a sa mnom siromašne vjernike, i ne
hvalim se, i ja sam najplemenitiji od prvih i posljednjih i ne hvalim se.”
(Bejheki, Delailun nubuvveh, 5/270, Kadi Ijad, Eš Šifa, 1/408, Darimi, 1/420 )
Ashabi su se podsjećali svojstava i života prethodnih Božijih Poslanika, alejhis-selam,
pa ih je Muhammed, alejhis-selam, uputio na prisjećanje i spominjanje njega u kome je
Allah, dželle šanuh, spojio sve pohvaljene osobine. Pravljenje mevluda je rad upravo
po ovoj Poslanikovoj, alejhis-selam, uputi."
Odgovor: Na prvom mjestu, spomenuti hadis u navedenoj verziji je da'if, tj. nevjerodostojan. Zatim,
hadis je zabilježio imam Tirmizi u svojoj zbirci El-Džami'i (br. 3616),
pa je ispod naučnog nivoa navoditi druge zbirke koje su napisane nakon nje,
poput djela Delalilu-nubuvve imama Bejhekija i sl.
Da ne govorimo o djelu Eš-Šifa Kadije Ijjada, koje u
osnovi i nije hadisko djelo. A što se
tiče samog hadisa, u njegovom lancu prenosilaca nalazi se ravija pod imenom Zem'a b.
Salih el-Dženedi el-Jemani. Za njega su najreprezentativniji imami hadisa poput Ibn Mehdija, Ahmeda b. Hanbela, Ibn Me'ina, Ebu Hatima, Ebu Davuda,
Nesaija, Ukajlija, Ibn Hibbana, Hakima, Ibn Hadžera i drugih rekli da je: Dai'f
– slab ravija.[4].
Mimo
spomenutog, tu je i njegov učitelj Seleme b. Vehram el-Jemani koji je, također,
neprihvatljiv kod mnogih hadiskih kritičara. Za njega je Imam Ahmed,
rhm, tvrdio da prenosi odbačene hadise, a Ebu Davud i drugi da je
da'if-slab ravija.[5] Ibn Hibban kaže: "Hadisi
koje prenosi uzimaju se u obzir, osim onih koje od njega prenosi Zem'a b.
Salih"[6], tj. takvi hadisi se ne uzimaju u
obzir, a ovaj hadis je primjer toga. Hafiz Zehebi, rhm, spomenuo ga je u djelu Divanud-du'afa[7] u
kojem je sakupio imena slabih ravija.
Imam
Tirmizi, rahimehullah, nakon što je naveo ovaj hadis, rekao je: "Hadis
je garib", što kod njega znači da je predaja slaba i neautentična, kao
što je poznato.
Inače,
primjetno je kako sljedbenici strasti još od davnina ne vode brigu o
autentičnosti predaja i vjerodostojnosti hadisa, jer lanac prenosilaca za
njih "... neće ni ugojiti ni glad utoliti" (El-Gašije,
7). Njihov pravac je "prvo vjeruj pa onda dokazuj, ako hoćeš", a ne
"uzimaj vjeru ne temelju dokaza" kao što je obaveza. Istinu je rekao Ahmed b. Sinan el-Kattan: "Kada
čovjek uradi (uvede) novotariju, iz njegovog srca se istrgne ljubav prema hadisu."[8] - da nas Allah sačuva.
S druge
strane, ako bi zažmirili i rekli da je hadis prihvatljiv, opet se u njemu ne
nalazi apsolutno nikakav dokaz za utemeljenost obilježavanja mevluda, ni
izbliza ni izdaleka. Zaista je smiješno dokazivati s ovakvim i sličnim predajama utemeljenost proslave mevluda. Kakve veze ima prisjećanje na vrline poslanika, koje je
propisano u svakom vremenu, s organizovanjem mevluda 12. rebi'ul-evvela?!
Kaže Sami Džeko: "Četvrti
dokaz: Od Urve b. Zubejra se prenosi: "A Suvejba je oslobođena
robinja Ebu Leheba. Oslobodio ju je Ebu Leheb pa je zadojila Božijeg Poslanika,
alejhis-selam. Kada je umro Ebu Leheb neko iz njegove porodice ga je video u najgorem
stanju, pa mu je rekao: Šta si našao na budućem svijetu? Pa on reče: Nisam
našao dobro osim što se napajam ovog dana zbog mog oslobađanja Suvejbe.”
(Buhari, 3/243 ) Pa ako će Allah, dželle šanuh, olakšati Ebu Lehebu zbog njegove
radosti i oslobađanja robinje zbog rođenja Muhammeda, alejhis-selam, zar će kazniti one
koji vjeruju u njega i koji u određenom danu proslavljaju njegovo rođenje
spominjanjem njegovog života, salavata na njega i učenjem Kur’ana?"
Odgovor: Na početku opet moramo konstatovati da predaja s kojom autor dokazuje nije vjerodostojna. Urve b.
Zubejr, rhm, sin poznatog ashaba Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu,
je tabi'in[9] po jednoglasnom mišljenju
svih historičara i on nije zatekao čak ni Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, a kamoli Ebu Leheba i Suvejbu. Dakle, Urve prenosi
događaj koji se desio mnogo godina prije njegovog rođenja, a takva predaja se kod
islamskih učenjaka zove mursel, što je jedna vrsta da'if-nevjerodostojnih hadisa. Iako je
osnovu hadisa zabilježio imam Buhari (br. 5101)[10],
ovaj Urvin dodatak ne potpada pod uslov koji je postavio, a to je da će
navoditi samo vjerodostojne predaje. Taj se uslov odnosi na predaje koje je
naveo spojenih lanaca prenosilaca, kao što su to pojasnili učenjaci Ibn Redžeb, Ibn
Hadžer, Sehavi i dr., a predaje koje je navodio bez lanaca ili prekinutih
seneda nemaju isti status.
Međutim, ako bi se
pomirili i prihvatili navedenu predaju, to je ništa drugo do obični san. Dakle, vidimo
da su čak i snovi dokazi za autora, ali ništa čudno! Ali pazite, nisu to obični snovi, nego snovi u kojima se prenosi od Ebu Leheba, kojeg
Kur'an proklinje do Sudnjeg dana!!!
Hafiz Ibn
Hadžer – osvrćući se na ovu predaju – rekao je: "Značenje ove
predaje suprotno je Kur'anu, jer je Uzvišeni Allah rekao: 'I Mi ćemo
pristupiti djelima njihovim koja su učinili,i u prah i pepeo ih pretvoriti.' (El-Furkan,
23). A odgovor koji se tiče ove predaje je, na prvom mjestu, da je to mursel
predanje, jer prenosi je Urve bez navođenja ko ga je o tome obavijestio. Ako bi
i zamislili da je spojenog lanca, ono što je spomenuto u predaji je obični san,
koji nije dokaz, a možda i onaj koji ga je sanjao u tom periodu nije bio
musliman, pa ni on nije dokaz."[11]
Dalje, Sami Džeko navodi Buharijev citat ovako: "Nisam našao dobro
osim što se napajam ovog dana zbog mog oslobađanja
Suvejbe." Dio citata: "ovog dana" je podmetnut i slagan na Buhariju! Taj dodatak ne postoji ni u jednoj od štampanih
verzija Buharijevog sahiha danas, osim ako je autor putem
nekih "kerameta" obavješten direktno od imama Buharije, rhm, onda u tom slučaju nije mu zamjeriti.
Zaista me zanima gdje je to autor u navedenom citatu iz Buharije,
iako je da'if, našao da se to oslobađanje desilo na dan Poslanikovog,
sallallahu alejhi ve sellem, rođenja ili povodom toga?! Možda je opet riječ o
nekom "kerametu"?! Zamolio bih ga da nam navede predaju u kojoj se
spominje da je to bilo na dan Poslanikovog, alejhis-selam, rođenja ili povodom
njega, i da, po mogućnosti, ovaj put pripazi na lanac prenosilaca. Ali, da
se autor ne naljuti, mi ćemo progledati kroz prste njegovoj verziji Buharijeve
predaje, prihvatit ćemo i Ebu Lehebove riječi kao da su istina i sve ostalo
što želi reći, ali i pored toga u navedenom snu nema apsolutno baš nikakvog
dokaza za mevlud. Allah je umanjio Ebu Lehebu kaznu (iako to ne prihvatamo)
radi oslobađanja Suvejbe, koja je bila robinja, a ne radi njegove radosti, jer
radost je radost, oslobodio ti robinju ili ne.
Kaže Sami Džeko: "Peti dokaz:
Od Enes b. Malika se prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, zaklao akiku za sebe nakon
Poslanstva. ( Bejheki; Sujuti, El Havi, 1/196) Prenosi se da je njegov djed
Abdulmuttalib zaklao akiku za njega a akika se ne ponavlja dva puta pa je
zaključak da je Poslanikovo, alejhis-selam, klanje akike za sebe iz zahvale Allahu što
ga je stvorio kao milost svim svjetovima, kako to navodi Sujuti, što je
dovoljan dokaz utemeljenosti mevluda za one razumom obdarene."
Odgovor: Dokazi za razumom obdarene, o Džeko, nisu izmišljene,
odbačene i nevjerodostojne predaje, kao one koje ti navodiš, nego Kur'an,
vjerodostojni sunnet i uputa ashaba, radijallahu anhum. Predaje koje ti podmećeš neukom narodu su dokazi za uputom neobdarene, a ne za iskrene sljedbenike Resulullaha, alejhis-salatu ves-selam.
Kao
odgovor na ove predaje navest ću govor hafiza Ibn Hadžera, pa neka autor, Allah ga uputio, dobro razmisli: "Hadis je zabilježio Bejheki od
Katade, a on od Enesa, a zatim je (Bejheki) rekao: 'Hadis je munker (odbačen),
u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Abdullah b. Muharrer koji je izrazito
slab ravija. Rekao je Abdur-Rezzak: Protiv njega su govorili (učenjaci) upravo
radi ovog hadisa.' Zatim je rekao Bejheki: 'Hadis se prenosi i drugim putem od
Katade, i drugim putem od Enesa, ali te predaje nemaju nikakve
vrijednosti.'"[12] Obratite
pažnju na riječi Bejhekija nakon hadisa da je munker (odbačen) – kako ih navodi
Ibn Hadžer – koje je autor, po običaju, sakrio od čitaoca,
ali Allah ih je otkrio i obmanu razotkrio.
Nije na odmet navest i riječi imama Nevevija: "Što se tiče hadisa kojeg je (Eš-Širazi) naveo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za sebe, zabilježio ga je Bejheki svojim lancem prenosilaca od Abdullaha b. Muharrera... Ovaj hadis je batil (ništavan), Bejheki je rekao da je munker (odbačen)."[13]
Nije na odmet navest i riječi imama Nevevija: "Što se tiče hadisa kojeg je (Eš-Širazi) naveo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za sebe, zabilježio ga je Bejheki svojim lancem prenosilaca od Abdullaha b. Muharrera... Ovaj hadis je batil (ništavan), Bejheki je rekao da je munker (odbačen)."[13]
Rekao je hafiz Zehebi u biografiji Abdullaha b. Muharrera: "Od njegovih
belaja je hadis kojeg prenosi od Katade, a on od Enesa..."[14], zatim je naveo ovaj hadis.
Kaže
Ez-Zurkani u komentaru djela "El-Mevahibul-ledunijje"[15] osvrćući se na Sujutijevo dokazivanje
utemeljenosti mevluda ovom predajom: "Prigovorio mu je En-Nedžm
zato što je hadis munker (odbačen), kao što je rekao Hafiz (Ibn Hadžer). Naprotiv, rekao je (Nevevi) u Šerhul-muhezzeb-u da je hadis batil (ništavan),
pa zbog toga dokazivanje s ovom predajom pada u vodu."
Nakon
toga, tražimo od autora da nam navede gdje je to
zabilježeno da je Abdul-Muttalib zaklao akiku za Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem? (Povedi pažnju na lanac prenosilaca, ako ga ima!)
Da li je akika bila propisana i poznata Arapima u pagansko doba prije islama,
pa da je kolje Abdul-Muttalib za svog unuka?! Ako bi i rekli da je to istina,
da li se djela koja čovjek uradi prije islama uzimaju u obzir, pa da znamo da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku kao vid zahvale, a ne
kao ponovno obavljanje propisa.
Ali opet
kažem, da se ne naljudi autor, prihvatamo sve što si rekao,
uzet ćemo da je istina, ali kakve to sad ima veze s obilježavanjem mevluda?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaklao za sebe akiku kao vid
zahvalnosti, i to je dokaz za mevlud!? Na koji dan je zaklao? Koliko puta je radio?
Allahu, hvala ti na uputi!
Kaže Sami Džeko: "Šesti dokaz:
Prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, o blagodati petka rekao: “U njemu je stvoren
Adem, alejhis-selam” (Malik, Muvetta, 1/108; Tirmizi, br. 491)[16] Ovim
hadisom utvrđuje se posebnost dana iz razloga što je u njemu stvoren Adem, alejhis-selam, i ponavljanje te posebnosti ponavljanjem tog dana. Isto tako, dan u kome je
rođen Muhammed, alejhis-selam, je još prioritetniji da bude poseban i ta se posebnost
vraća vraćanjem tog dana."
Odgovor: Posebnost dana u kojem je stvoren Adem, alejhis-selam,
naveden je u hadisu, a posebnost dana u kojem je rođen Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, pravljenjem mevluda si upravo ti izmislio. Postavit ću pitanje autoru, da li je petak, kao poseban dan,
dozvoljeno izdvajati s dodatnim ibadetima, koji su u osnovi propisani i
pohvalni? Ali da
se ne muči, jer je zauzet borbom protiv tzv. "vehabija", skratit ću mu
odgovor: Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Nemojte posebno
izdvajati noć petka od ostalih noći klanjanjem noćnog namaza, i nemojte
izdvajati postom petak od ostalih dana."[17] Kako
da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabrani da se mahsuz klanja
noćni namaz i posti petkom, a u njemu je rođen Adem!? Idući po Džekinoj logici,
dan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen još je preči da se zabrani!
Još bolje
od toga, kako da Allah, dželle šanuh, učini petak najboljim danom kojeg je
Sunce obasjalo – kao što je navedeno u hadisu[18] – a
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u ponedjeljak?! Uostalom,
po ko zna koji put, kakve veze ima posebnost petka ili ponedjeljka s
nepropisanim ibadetima?! Očigledno je da autoru u ovim pitanjima ne ide
baš od ruke zdrava logika, pa se nije čuditi njegovim izjavama.
Kaže Sami Džeko: "Sedmi dokaz:
Od Omera, radijallahu anhu, se prenosi da mu je neki jevrej rekao: “O Vođo pravovjernih,
postoji jedan ajet u vašoj Knjizi, da je objavljen nama jevrejima mi bismo dan
njegovog objavljivanja uzeli za praznik. Pa Omer, radijallahu anhu, reče: Koji ajet? A on reče:
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam islam bude vjera…”( El Maida, 3.) Pa Omer, radijallahu anhu, reče:
“Ja znam dan u kome je objavljen i mjesto na kome je objavljen. Poslanik, alejhis-selam,
je stajao na Arefatu, u danu džume.” (Buhari, br. 45) Ovaj hadis pokazuje
Omerovo slaganje sa uzimanjem dana u kome se desila velika blagodat za dan u
kome će se slaviti. Nema sumnje da je dan rođenja Muhammeda, alejhis-selam, jedan od
takvih dana i da se u njemu muslimani trebaju veseliti."
Odgovor: Subhanallah! Gdje si u predaji našao da se Omer, radijallahu
anhu, složio s jevrejem? Omerove riječi: "Ja
znam dan u kome je objavljen" za autora znače: "Ja
ću od sada slaviti taj dan!" Ovo je - svjesno ili nesvjesno - laž na Omera, radijallahu anhu, pa bi autor trebao da se pokaje Allahu radi toga. S druge
strane, u navedenoj predaji je dokaz protiv njega, tj. da je
obilježavanje takvih dana od običaja židova, a ne muslimana. Židov je ovim
riječima kudio Omera, a ne hvalio. Židov je, dakle, po autoru upućeniji u
Allahovu vjeru od Omera, radijallahu anhu, pa se nije čuditi ovakvim
iracionalnim dokazivanjima. Sada,
neka nam Džeko navede da li je Omer, radijallahu anhu,
obilježavao dan mevluda ili bilo koji drugi dan "u kome se desila
velika blagodat", pa ćemo nastaviti polemiku oko ovog hadisa.
Kaže Sami Džeko: "Osmi dokaz:
Kaže El-Mervezi: Pitao sam Ebu Abdullaha o ljudima koji zanoće pa uče Kur’an i
uče dove sve dok ne osvanu? Pa je rekao: “U tome nema problema.” Ebu Sirri
el-Harbi je rekao: Rekao je Ebu Abdullah: A koja je stvar bolja od te da se
ljudi sastave pa donose salavat na Poslanika, alejhis-selam, i spominju ono što im je
Allah kao blagodat darovao kao što su to govorili Ensarije…? (Ibn Tejmijje,
Iktidau siratil mustekim, 2/634), (Ukazuje na hadis u Musnedu od Muhammed b.
Sirina: Obaviješten sam da su Ensarije prije Poslanikovog, alejhis-selam, dolaska u
Medinu govorili: Kada bismo odabrali jedan dan i u njemu se sakupljali i
spominjali ovu blagodat koju nam je Allah darovao? Pa su neki rekli: subotom?
Pa rekoše: Nećemo se izjednačavati sa jevrejima u njihovom danu! Pa rekoše:
Nedeljom? Pa rekoše: Nećemo se izjednačavati sa hrišćanima u njihovom danu! Pa
rekoše: Na dan ‘arube – a zvali su dan džume jevmu ‘arube, pa su se petkom
sastajali u kući Ebu Umame Es’ad b. Zurare pa im je zaklana ovca i bilo im je
dovoljno.)”"
Odgovor: Autor kao da želi zbuniti nas navođenjem citata iz djela šejhul-islama Ibn Tejmijje ili govorima imama
Ahmeda b. Hanbela?! Prije
svega, mi ne prizivamo bezgrešnost imamu Ahmedu, niti Ibn Tejmijji, niti drugim
učenjacima, nego ih slijedimo u istini. Svaki od njih je, bez sumnje, imao
grešaka, koje će im biti oproštene, inšallah, a nagradu će imati za iskren
nijjet u svom traganju za istinom. Niko među njima nije, sam po sebi, dokaz u
Šerijatu. Bezgrješnost u vjeri svojstvena je samo Resulullahu,
sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim, u navedenim citatima nema nikakvog dokaza za utemeljenost mevluda. Dakle, imam
Ahmed uopće nije govorio o mevludu, nego je bio upitan o ljudima koji zajedno
provedu neku noć, bilo koju, u ibadetu do sabaha, na što je rekao: "Nadam
se da (ovaj dio citata je preskočio autor) u tome nema problema!" Znači, imam Ahmed im nije rekao: "Radite to!" ili: "To
je pohvalno!" ili: "Samo naprijed!", nego se
nada da u tome nema problema, jer je u osnovi propisano, a možda i ima problem.
Nekoliko redova nakon toga Ibn Tejmijje, rhm - pojašnjavajući ovaj i
druge Ahmedove citate koje je Džeko izostavio – kaže: "... pa
tako je Ahmed dozvolio okupljanje radi dove, ali ako se ne uzme za stalni
običaj."[19] Isto tako i mi kažemo da nema
smetnje ako bi se ljudi nekada okupili da uče zajedno Kur'an cijelu noć ili
klanjaju noćni namaz i sl., ali je preče da to svako radi za sebe jer je to
praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvih generacija. Ali,
kakve to sada ima veze s mevludom?! Zaista se insan ne može načuditi ovakvim dokazivanjima!
Dalje autor navodi citat iz Ibn Tejmijjnog djela pa kaže: "Ebu
Sirri el-Harbi je rekao: Rekao je Ebu Abdullah: 'A koja je stvar bolja od te da
se ljudi sastave pa donose salavat na Poslanika, alejhis-selam, i spominju ono što im je
Allah kao blagodat darovao kao što su to govorili Ensarije…?'"
Prije
svega nije potvrđeno da je Ebu Serijj (a ne Ebu Sirri) el-Harbi Ja'kub b. Jusuf
slušao imama Ahmeda i susreo se s njim, jer je susret s imamom Ahmedom u njegovom vremenu bio
otežan, imajući u vidu da je bio zatvaran, izoliran, te da mu je bilo
zabranjeno podučavanje itd.
Ebu
Ja'la, rhm, naveo je njegovu biografiju u djelu "Tabakatul-hanabile"[20] i rekao: "Prenio je od našeg imama
pojedine stvari...", zatim je naveo ovaj govor. Sam Ebu Ja'la nije
potvrdio da je lično slušao govor imama Ahmeda, za razliku od njegovih navoda u biografijama drugih učenika rekavši: "čuo je", "susreo
se", "bio je s njim" i sl. Iz
priloženog se vidi da Ebu Serijj nije bio među poznatim učenicima imama Ahmeda,
čak se ne zna pouzdano da li se susreo s njim ili ne. Mimo toga, nije nam
poznat lanac prenosilaca do njega, jer je mnogo izmišljenih predaja na račun
imama Ahmeda, kao i na ostale imame poput Ebu Hanife, Malika, Šafije i dr.
Ono što
pojačava neautentičnost ovog rivajeta su riječi Ibn Mufliha,
rhm: "El-Hallal je prenio od njega (Ahmeda) da je rekao:
'A koja je stvar bolja...'"[21] El-Hallal,
također, nije zatekao imama Ahmeda, nego njegove učenike, niti se spominje da
je Ebu Serijj el-Harbi bio njegov učitelj, pa da kažemo da je predaju prenio od
njega. Sve u svemu, navedena predaja nije potvrđena od imama Ahmeda da bi je
prihvatili kao dokaz, iako njegove riječi, same po sebi, nisu dokaz.
Zatim, Sami Džeko opet se služio obmanjivačkim trikovima, pa je iz svog džepa
dopunio Ahmedov citat. Navodi Džeko: "'A koja je stvar bolja od te
da se ljudi sastave pa donose salavat na Poslanika, alejhis-selam...", ali orginalni
tekst glasi ovako: "... en jedžtemi'an-nasu fe jusallune" tj. "da
se ljudi okupe i klanjaju". Dakle, nigdje se ne spominje učenje
salavata Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego je riječ o namazu. Poznato je, onome ko je
upoznat sa šerijatskim terminima, da se riječ Es-Sala navedena
zasebno koristi za namaz, a ne u jezičkom značenju donošenja salavata. Da je
upotrijebljena tako imali bismo dodatak u vidu indirektnog objekta, tj. bilo
bi jusallune 'ale-nebijj. S obzirom da u ovom slučaju glagol ostaje
bez svog objekta jasno je da je riječ o obavljanju namaza, a ne donošenju
salavata. Međutim, očigledno je da autor ne umije da kvalitetno barata
sintaksom arapskog jezika.
Učenje
salavata Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije sporno,
naprotiv to je pohvalna radnja i ne igra veliku ulogu da je imam Ahmed zaista i spomenuo učenje salavata, ali je autor dopunio citat
svojim riječima kako bi bolje zvučao neukom narodu.
Također,
riječi imama Ahmeda, ako bi rekli da su vjerodostojne, nisu nimalo sporne, jer
on nije pohvalio posebno okupljanje i klanjanje posebnog namaza, nego da se
okupe i klanjaju. Iz toga se prvenstveno razumije da obave zajednički namaz u
džematu, koji je propisan svaki dan, kao podne, ikindiju itd., te da nakon
njega jedni druge posjećaju na Allahove blagodati, kao što su to radile
Ensarije, radijallahu anhum. Takvo djelo, bez sumnje, ubraja se u najbolja
djela, jer su to halke zikra koje su spomenute u mnogim hadisma.
Nakon
toga autor navodi hadis, koji je po običaju opet da'if (nevjerdostojan). Muhammed b. Sirin koji prenosi
postupak Ensarija, nije bio živ kada se to događalo, niti je naveo ko ga je
obavijestio o tome. Takva vrsta predaja je kod učenjaka odbačena, jer se ne zna
stanje ravije čiji spomen je izostavljen, niti znamo da li je taj isti ravija
prisustvovao tom periodu. U većini slučajeva, ravije čiji spomen se namjerno
izostavlja su slabi i neprihvatljivi, jer da su prihvatljivi ne bi bilo razloga
da se skrivaju. Još
nešto, nigdje se u toj predaji, ako bi je prihvatili, ne navodi da je blagodat
koju su spominjali rođenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
niti da su organizovali povodom toga mevlud. Allahovih blagodat je mnogo.
Objava Kur'ana je blagodat, poslanstvo je blagodat, islam je blagodat, uputa je
blagodat itd. Koju od ovih blagodati su Ensarije spominjale?
Jasno je
da su Ensarije spominjale islam kao blagodat, jer je u izvornom tekstu
došlo: "... fe zekerna hazel-emre-llezi en'amellahu bihi
'alejna", što u prijevodu znači: "... i spomenemo ovu stvar koju
nam je Allah kao blagodat darovao", a to je cjelokupni islam. Oni nisu
rekli: "... i spomenemo dan Poslanikovog rođenja kao
blagodat" i sl. Dakle, nigdje se u predaji ne spominje da su tim povodom
činili posebne ibadete, nego su spominjali islam kao blagodat, tj. jedni druge
su podsticali na ustrajnost, podučavali se propisima i slično tome. I da, to su uradili
samo jednom, a ne svake sedmice ili svake godine. Također, primjetno je da
Ensarije nisu odredile neki poseban dan za taj susret, nego su odredili petak,
kao dan kojeg nisu svetkovali ni kršćani ni židovi, za razliku od onih koji
obilježavaju mevlud svakog 12. rebi'ul-evvela. Neka
nam autor pojasni zašto ne odrediše ponedjeljak kao dan
okupljanja?! Mora da im je promako detalj kojeg su spoznaoli autor i njegovi istomišljenici.
Ujedno, opet sam
prinuđen da pojasnim još jednu u nizu obmana. Naime, riječ je o kraju
njegovog citata: "... pa su se petkom sastajali u kući
Ebu Umame Es’ad b. Zurare pa im je zaklana ovca i bilo im je dovoljno."
Nigdje se u predaji ne spominje da su to radili svake sedmice, nego stoji da su
se sakupili u njegovoj kući, iz čega se ne može razumjeti da su to radili svake
sedmice. Spomenutu činjenicu potvrđuje i kraj citata, tj. da im je zaklana ovca, koja im je bila
dovoljna, jer njihov broj nije bio veliki, a nije spomenuto da im je ovca klata
svake sedmice, nego je navedeno samo jedno klanje. Bilo kako bilo, hadis nije vjerodostojan, pa nećemo puno vremena gubiti na njega.
Kaže Sami Džeko: "Deveti
dokaz: Allah, dželle šanuh, kaže: “Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati i
milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.” ( Junus, 58.)
Poslanik, alejhis-selam, je bez sumnje Allahova milost prema ljudima, bez obzira bili
oni muslimani ili nemuslimani (prema muslimanima zato što je bio uzrok njihove
upute a prema nemuslimanima zato što je njegovom pojavom od njih uzdignuto
kažnjavanje kojim su bili kažnjeni prethodni narodi (kako to navodi Et-Taberi),
zato je radost zbog njegovog rođenja naređena ovim ajetom."
Odgovor: Još uvijek ne mogu da pojmim ova iracionalna dokazivanja
koja je koristio autor u pripremi ovog teksta. Ubijeđen sam da razuman čovjek, koji
nema apsolutno nikakvog znanja, takve stvari ne bi sebi dozvolio, a kamoli
student šerijatskih nauka!
Kakve
veze, o Džeko, ima radost zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve
sellem, rođenja s obilježavanjem istog svake godine nepropisanim i izmišljenim
ibadetima!? Zar misliš da se oni koji ne obilježavaju mevlud ne raduju njegovom
rođenju?! Je li misliš da se ta radost manifestuje samo zajedničkim okupljanjem
jednom ili nekoliko puta godišnje?!
S druge
strane, odakle si iskopao da se spomenuti ajet odnosi na Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem?[22] Mi ne sumnjamo da
je Poslanik, sallallau alejhi ve sellem, jedna od Allahovih milosti svjetovima,
ali to ne znači da ajete možemo tumačiti proizvoljno i po ličnom nahođenju.
Najpoznatiji komentatori Kur'ana poput Ibn Džerira et-Taberija, Begavija, Kurtubija, Nesefija, Ibn
Kesira i dr., niko od njih nije naveo da se "Allahova blagodat i
milost" spomenuta u ajetu odnosi na Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nego su jednoglasni da se misli odnosi na islam i
Kur'an.[23] Međutim, ako
bi i rekli da se u ajetu misli na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa i pored toga u tome nema nikakvog dokaza o utemeljenosti mevluda. Biti radostan s
Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, ne znači radovati se na dan njegovog
rođenja, jer ako kažemo tako, time potvaramo sve Muhadžire i Ensarije da se
nisu radovali. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje je Allahova milost
svjetovima, ali ta milost nije se desila njegovim rođenjem, nego poslanstvom i
uputom s kojom je došao, kao što kaže Uzvišeni: "... a tebe smo
samo kao milost svjetovima poslali." (El-Enbija, 107), a nije
rekao "stvorili"! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kazao je: "Ja, doista, nisam poslat da proklinjem, nego sam
poslat kao milost."[24] Dakle, nigdje
u Kur'anu i Sunnetu ne stoji da je njegovo rođenje samo po sebi milost, nego je
njegovo poslanstvo milost.
Kaže Sami Džeko: "Deseti
dokaz: Allah, dželle šanuh, kaže: “I napomeni ih na Allahove dane.” (Ibrahim,
5.) Dan rođenja posljednjeg Božijeg Poslanika, alejhis-selam, je dan koji treba
spominjati. Allah, dželle šanuh, je u tom danu dao posebne događaje koji se
spominju u knjigama istorije dajući važnost tom danu. Iz tog razloga
iskazivanje radosti zbog tog dana je slijeđenje Allahove opšte naredbe
spomenute u ovom ajetu."
Odgovor: Autor nastavlja da se služi obmanama, ali
šta mu je drugo preostalo kada nema dokaza, Zanimljivo je da nije naveo ajet u
potpunosti, pa onda s njim pokušao dokazati, a razlog tome ćete sada uočiti. Naime, ajet
glasi ovako: "I Musaa smo poslali s dokazima Našim:
'Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim
danima!' To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan." (Ibrahim,
5) Dakle,
riječ je o Musau, alejhis-selam, i Israelćanima, a ne o Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem, i njegovom ummetu. Dio mufessira kaže da se pod "Allahovim
danima" misli na posebne dane koji su bili poznati među njima, a
to su dani u kojima ih je Allah izbavio od faraona i uništio ga zajedno s
njegovom vojskom. Drugi dio smatra da se s tim aludira na blagodati kojima su
počašćeni poput Tevrata, hrane u izobilju itd. Treći kažu da se te riječi
odnose na dane u kojima je Allah kaznio prijašnje narode, tj. da s njima
zastraši svoj narod.[25]
Zatim,
ako bi i rekli da je ajet općenitog karaktera, pa nigdje u njemu nije naređeno
da se iskazuje radost, slavi, posebno organizuje, obilježava i sl. Nadam se
da autor barem može uočiti razliku između opomene i
podsjećanja na određene dane i između neutemeljenog obilježavanje tih dana
ibadetima. Riječ je o opomeni, a ne o slavlju i proslavi! Gdje je u ajetu
rečeno da spominjanje tih dana treba da bude na tačan datum kada su se
dogodili?! Zaista je ovakvo proizvoljno tumačenje ajeta i hadisa zločin spram Allahove
plemenite vjere i jasno suprostavljanje Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i laž na njegov sunnet.
Nadam se da Sami Džeko ima još koji dokaz kojeg nije spomenuo, a koji je ujedno bolji od ovih prethodnih, jer ovo što je iznio je slabije od paukove mreže. Allahu naš, ti znaš ono što ljudi javno ispoljavaju, a i ono što u sebi taje, pa uputi na Pravi put onoga ko iskreno traga za istinom, a prema ostalima budi pravedan.
Nadam se da Sami Džeko ima još koji dokaz kojeg nije spomenuo, a koji je ujedno bolji od ovih prethodnih, jer ovo što je iznio je slabije od paukove mreže. Allahu naš, ti znaš ono što ljudi javno ispoljavaju, a i ono što u sebi taje, pa uputi na Pravi put onoga ko iskreno traga za istinom, a prema ostalima budi pravedan.
"Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u
vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema
vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!" (El-Hašr,
10)
Allah,
dželle šanuh, najbolje zna!
Amir I.
Smajić
Medina,
16. rebi'ul-evvel, 1435. god.
[1] Bilježe ga Buhari, br. 2697, i Muslim, br. 1718, od Aiše, radijallahu
anha.
[2] Bilježi ga Muslim, br. 1718.
[3] Bilježe Ahmed, 4/126-127, Ebu-Davud, br. 4607, Tirmizi, br. 2676, Ibn-Madže, br. 44, Ibn-Hibban, br. 5 i drugi, i hadis je sahih/vjerodostojan kao što kažu Tirmizi, Ebu-Nu'ajm, Hakim, Ibn Abdil-Berr, Begavi, Ibn-Tejmijje, Zehebi, Ibn-Redžeb i mnogi drugi. Vidi:
Džami'ul-ulumi vel-hikem, str. 486-487.
[4] Vidjeti: Tehzibul-kemal, 9/386-389, Ikmalu tehzibil-kemal,
5/75, Tekribut-tehzib,
str. 252, br. 2035.
[8] Ebu Isma'il el-Herevi, Zemmul-kelami ve ehlihi, 2/72.
[9] Tabi'in je osoba koja nije srela Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nego je srela nekog od njegovih ashaba,
radijallahu anhum, tj. generacija koja je došla nakon ashaba.
[10] Riječ je o događaju kada je Ummu Habiba, radijallahu anha, tražila od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da oženi njenu sestru, pa je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je to zabranjeno itd.;
detaljnije se vratiti na izvor hadisa. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, spomenuo je Suvejbu, da je ona zadojila njega i Ebu Selemu. Urve b.
Zubejr prenio je ovu predaju od Zejnebe b. Ebi Seleme, a ona od Ummu Habibe, a nakon
toga je Urve rekao citat kojeg je naveo Sami Džeko, tj. prekinutog lanca, što
ne potpada pod Buharijev uslov, za razliku od prvog djela predaje, koja je
spojenog lanca prenosilaca.
[17] Bilježi ga Muslim, br. 1144.
[22] Takvo tumačenje preneseno je od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, ali nevjerodostojnim
lancima prenosioca, pa se ne mogu uzeti u obzir.
[23] Vidjeti: Tefsir Ibn Džerir, 15/105, Tefsir Begavi, 4/138, Tefsir
Kurtubi, 8/353, Tefsir Nesefi, 2/28, Tefsir
Ibn Kesir, 4/275,