Bilalova posjeta Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura (ocjena predaje)

PITANJE: Jel' istina da je Bilal, radijallahu anhu, otišao maksuz iz Šama do Medine da posjeti mezar Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle.
Ta predaja je opće rasprostranjena kod novotara, pogotovo kod sufija koje veličaju kaburove i smatraju da je dozvoljeno ciljano putovati radi posjete Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, mezara, ili drugih mezara, a što je zabranjeno jasnim dokazima i govorom prvih i ispravnih generacija.
Zapravo, ovu diskutabilnu predaju od Bilala, radijallahu anhu, zabilježio je Ebu Ahmed el-Hakim (Njegov lanac prenosilaca naveo je Ez-Zehebi u djelu Sijeru e'alamin-nubela, 1-357-358), a svojim senedom do njega pa nadalje Ibn Asakir (Tarihu Dimešk, 7/136), od Muhammeda b. el-Fejda el-Gassanija, on od Ebu Ishaka Ibrahima b. Muhammeda b. Sulejmana b. Bilala b. Ebi Derda'a, ovaj od svog oca Muhammeda b. Sulejmana, a on od svog oca Sulejmana b. Bilala, taj prenosi od Ummu Derda'a, a ona od Ebu Derda'a da je rekao:
"Kada je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, krenuo nazad (za Medinu) nakon oslobađanja Bejtul-Makdisa i stigao do mjesta El-Džabije, zamoli ga Bilal da mu dopusti boravak u Šamu, pa mu on dopusti. Zatražio je ujedno da dopusti i njegovom bratu (po vjeri) Ebu Ruvejhi, s kojim ga je pobratimio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što se nastanio u Darijji kod Havlana, on i njegov brat usmjeriše se ka Havlanu. Kada su stigli reče im Bilal: 'Došli smo da zaprosimo (vaše kćerke)! Bili smo nevjernici pa nas je Allah uputio, robovi pa nas je Allah oslobodio i siromasi pa nas je Allah učinio bogatim. Ako nas oženite (s kćerkama), onda neka je hvaljen Allah, a ako nas odbijete, pa nema snage i moći osim kod Allaha.', pa ih oni oženiše. Bilal, radijallahu anhu, nakon toga u snu viđe Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu kaže: 'Kakva je to, o Bilale, odbojnost prema meni!? Zar nije vrijeme da mi napokon dođeš u posjetu!?' Tada se Bilal probudi tužan, ožalošćen i prestrašen, pa odmah uzjaha svoju jahalicu i usmjeri se prema Medini. Kada je stigao do Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura poče plakati i ljubiti ga licem. Tada naiđoše Hasan i Husejn pa ih on stade grliti i ljubiti. Oni mu rekoše: 'O Bilale, željni smo da čujemo tvoj ezan kojeg si učio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji!' Bilal udovolji njihovoj želji pa se popnu na krov džamije i stade na isto mjesto na kojem je ranije stajao. Kada reče: 'Allahu ekber! Allahu ekber!' - čitava Medina zadrhta. Prouči on: 'Ešhedu en la ilahe illellah!' - a Medina još više zadrhta. Pa kada dođe do: 'Ešhedu enne Muhammeden resulullah!' - žene izađoše iz kuća radosno uzvikujući: 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo je oživljen!' Nije zapamćen dan u kojem je više suza proliveno nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od tog dana."
Predaju je, također, spomenuo i Hafiz ez-Zehebi u djelu "Sijeru e'alamin-nubela" (1/357-358) navodeći sened Ebu Ahmeda el-Hakima, a Ibnul-Esir (Usdul-gabe, 1/415) i El-Mizzi (Tehzibul-kemal, 4/289) spominju je bez seneda.
Da se sada osvrnemo na njen lanac prenosilaca, da li je autentičan ili ne.
Naime, Muhammed b. el-Fejd el-Gassani nije bio baš puno pouzdan ravija (Vidi: Sijeru e'alamin-nubela, 14/427). On prenosi, i niko drugi mimo njega, od Ibrahima b. Muhammeda koji je nepoznat (Vidi: Mizanul-i'atidal, 1/64, Lisanul-Mizan, 1/359), a on od svoga oca Muhammeda b. Sulejmana koji nije bio poznat po mnoštvu predaja, tako da je njegovo stanje teško ocijeniti, a ovaj prenosi od svog oca Sulejmana b. Bilala koji je također nedovoljno poznat kod učenjaka hadisa (Isti izvor), a on prenosi od Ummu Derda'a, iako nije potvrđeno da je slušao hadise od nje. (Vidi: Sarimul-munki, str. 241)
Hafiz ez-Zehebi nakon što je naveo ovu predaju rekao je: "Lanac prenosilaca nije čvrst, a predaja je odbačena i neprihvatljiva." (Sijeru e'alamin-nubela, 1/358)
Hafiz el-Mizzi navodi je u biografiji Balala, radijallahu anhu, riječima: "Kaže se da  nije učio ezan nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim jedamput, kada je otišao u Medinu da zijareti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, kabur..." (Tehzibul-kemal, 4/289). Slično je rekao i Ibn Kesir u djelu "El-Bidaje ven-nihaje" (7/117). Njihove riječi: "Kaže se..." jasno ukazuju da predaju ne smatraju vjerodostojnom.
Kaže Hafiz Ibn Abdul-Hadi, rahimehullah: "Navedena predaja od Bilala nije vjerodostojna.", a na drugom mjestu veli: "Ova predaja je čudna i odbačena, a njen lanac prenosilaca je nepoznat i prekinut." (Sarimul-munki, str. 237)
Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani još ubjedljivije trvrdi: "Sasvim je jasno da je ova priča podmetnuta i izmišljena." (Lisanul-mizan, 1/108) To potvrđuje i poznati alim Ibn Irak el-Kinani. (Vidi: Tenzihuš-Šeri'atil-merfu'a anil-ahabariš-šeni'atil-mevdu'a, 2/118)
Šejh muhaddis Muhammed Nasuruddin el-Albani slično tome kaže: "Ova predaja je ništavna i apokrifna, a znakovi izmišljotine na njoj su jasno uočljivi." (Difa'un anil-hadisin-Nebevijj, str. 94)
A Allah, dželle šanuh, najbolje zna.

Amir I. Smajić
Medina, 27. rebi'ul-evvel 1435 god.