PITANJE: Jel' istina da je Bilal, radijallahu anhu, otišao maksuz iz
Šama do Medine da posjeti mezar Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem?
ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu, azze ve dželle.
Ta
predaja je opće rasprostranjena kod novotara, pogotovo kod sufija koje veličaju
kaburove i smatraju da je dozvoljeno ciljano putovati radi posjete
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, mezara, ili drugih mezara, a što je
zabranjeno jasnim dokazima i govorom prvih i ispravnih generacija.
Zapravo,
ovu diskutabilnu predaju od Bilala, radijallahu anhu, zabilježio je Ebu Ahmed
el-Hakim (Njegov lanac prenosilaca naveo je Ez-Zehebi u
djelu Sijeru e'alamin-nubela, 1-357-358), a
svojim senedom do njega pa nadalje Ibn Asakir (Tarihu Dimešk, 7/136), od Muhammeda b. el-Fejda el-Gassanija, on od
Ebu Ishaka Ibrahima b. Muhammeda b. Sulejmana b. Bilala b. Ebi Derda'a, ovaj od
svog oca Muhammeda b. Sulejmana, a on od svog oca Sulejmana b. Bilala, taj
prenosi od Ummu Derda'a, a ona od Ebu Derda'a da je rekao:
"Kada je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, krenuo nazad
(za Medinu) nakon oslobađanja Bejtul-Makdisa i stigao do mjesta El-Džabije,
zamoli ga Bilal da mu dopusti boravak u Šamu, pa mu on dopusti. Zatražio je
ujedno da dopusti i njegovom bratu (po vjeri) Ebu Ruvejhi, s kojim ga je
pobratimio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što se nastanio
u Darijji kod Havlana, on i njegov brat usmjeriše se ka Havlanu. Kada su stigli
reče im Bilal: 'Došli smo da zaprosimo (vaše kćerke)! Bili smo nevjernici pa
nas je Allah uputio, robovi pa nas je Allah oslobodio i siromasi pa nas je
Allah učinio bogatim. Ako nas oženite (s kćerkama), onda neka je hvaljen Allah,
a ako nas odbijete, pa nema snage i moći osim kod Allaha.', pa ih oni oženiše.
Bilal, radijallahu anhu, nakon toga u snu viđe Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, kako mu kaže: 'Kakva je to, o Bilale, odbojnost prema meni!? Zar
nije vrijeme da mi napokon dođeš u posjetu!?' Tada se Bilal probudi tužan,
ožalošćen i prestrašen, pa odmah uzjaha svoju jahalicu i usmjeri se prema
Medini. Kada je stigao do Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura
poče plakati i ljubiti ga licem. Tada naiđoše Hasan i Husejn pa ih on stade
grliti i ljubiti. Oni mu rekoše: 'O Bilale, željni smo da čujemo tvoj ezan
kojeg si učio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji!'
Bilal udovolji njihovoj želji pa se popnu na krov džamije i stade na isto
mjesto na kojem je ranije stajao. Kada reče: 'Allahu ekber! Allahu ekber!' -
čitava Medina zadrhta. Prouči on: 'Ešhedu en la ilahe illellah!' - a Medina još
više zadrhta. Pa kada dođe do: 'Ešhedu enne Muhammeden resulullah!' - žene
izađoše iz kuća radosno uzvikujući: 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, ponovo je oživljen!' Nije zapamćen dan u kojem je više suza proliveno
nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od tog
dana."
Predaju
je, također, spomenuo i Hafiz ez-Zehebi u djelu "Sijeru
e'alamin-nubela" (1/357-358)
navodeći sened Ebu Ahmeda el-Hakima, a Ibnul-Esir (Usdul-gabe,
1/415) i El-Mizzi (Tehzibul-kemal, 4/289) spominju je bez seneda.
Da se
sada osvrnemo na njen lanac prenosilaca, da li je autentičan ili ne.
Naime,
Muhammed b. el-Fejd el-Gassani nije bio baš puno pouzdan ravija (Vidi: Sijeru e'alamin-nubela, 14/427). On
prenosi, i niko drugi mimo njega, od Ibrahima b. Muhammeda koji je nepoznat (Vidi: Mizanul-i'atidal, 1/64, Lisanul-Mizan,
1/359), a on od svoga oca Muhammeda b. Sulejmana koji nije bio poznat
po mnoštvu predaja, tako da je njegovo stanje teško ocijeniti, a ovaj prenosi
od svog oca Sulejmana b. Bilala koji je također nedovoljno poznat kod učenjaka
hadisa (Isti izvor), a on prenosi od Ummu
Derda'a, iako nije potvrđeno da je slušao hadise od nje. (Vidi: Sarimul-munki, str. 241)
Hafiz
ez-Zehebi nakon što je naveo ovu predaju rekao je: "Lanac prenosilaca nije
čvrst, a predaja je odbačena i neprihvatljiva." (Sijeru e'alamin-nubela, 1/358)
Hafiz
el-Mizzi navodi je u biografiji Balala, radijallahu anhu, riječima: "Kaže
se da nije učio ezan nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, osim jedamput, kada je otišao u Medinu da zijareti Poslanikov,
sallallahu alejhi ve sellem, kabur..." (Tehzibul-kemal,
4/289). Slično je rekao i Ibn Kesir u djelu "El-Bidaje
ven-nihaje" (7/117).
Njihove riječi: "Kaže se..." jasno ukazuju da
predaju ne smatraju vjerodostojnom.
Kaže
Hafiz Ibn Abdul-Hadi, rahimehullah: "Navedena predaja od Bilala nije
vjerodostojna.", a na drugom mjestu veli: "Ova predaja je čudna i
odbačena, a njen lanac prenosilaca je nepoznat i prekinut." (Sarimul-munki, str.
237)
Hafiz Ibn
Hadžer el-Askalani još ubjedljivije trvrdi: "Sasvim je jasno da je ova
priča podmetnuta i izmišljena." (Lisanul-mizan, 1/108) To potvrđuje i poznati alim Ibn Irak
el-Kinani. (Vidi: Tenzihuš-Šeri'atil-merfu'a
anil-ahabariš-šeni'atil-mevdu'a, 2/118)
Šejh
muhaddis Muhammed Nasuruddin el-Albani slično tome kaže: "Ova predaja je
ništavna i apokrifna, a znakovi izmišljotine na njoj su jasno uočljivi." (Difa'un anil-hadisin-Nebevijj, str. 94)
A Allah,
dželle šanuh, najbolje zna.
Amir I.
Smajić
Medina,
27. rebi'ul-evvel 1435 god.