PITANJE: Es-Selamu alejkum! Možete li mi pojasniti kako da ispravno
vjerujem u kader / Alahovu odredbu?
ODGOVOR: Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!
Zahvala
pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu
porodicu i sve ashabe.
Ukratko,
vjerovanje u Allahovo, dželle še'nuh, određenje i odredbu (ar. el-kada vel-kader)
bila dobra po nas ili loša, je šesti imanski temelj, bez kojeg je neispravno
čovjekovo vjerovanje.
To
vjerovanje zasniva se na četiri velika temelja, a onaj ko zanegira jedan od
njih ne smatra se od onih koji vjeruju u Allahovo određenje i odredbu.
Prvi, da Uzvišeni Allah sve podrobno zna i da Mu ništa nije
skriveno. Znao je sve što će ljudi raditi prije nego što ih je stvorio. Ništa
se ne desi a da On, Uzvišeni, za to ne zna prije nego se desi. On zna ono što
se desilo, a i ono što se nije desilo, kada bi se desilo, zna kako bi se
desilo.
Allah,
azze ve dželle, rekao je: "On je Allah – nema drugog boga osim
Njega -, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi,
Samilosni!" (El-Hašr, 22)
Ebu
Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, upitan o statusu djece mnogobožaca, pa je rekao: "Allah
dobro zna šta bi oni radili." Hadis su zabilježili Buhari (1318)
i drugi.
Drugi, da je Uzvišeni Allah svoje znanje o stvorenjima zapisao u
Knjigu prije nego ih je stvorio na 50 000 godina, i sve što se dešava, dešava
se shodno onome što je zapisano u toj Knjizi.
Allah,
Uzvišeni, rekao je: "Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je
na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!" (El-Hadždž,
70)
Abudullah
b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Allah je zapisao sudbinu stvorenja prije nego
što je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov Arš, tada je
bio na vodi." Hadis je zabilježio Muslim (6919).
To ne
znači da je Uvišeni Allah prisilio robove na određena djela, naprotiv, On im je
ostavio slobodnu volju, da rade šta hoće, i na osnovu njihovih djela – dobrih
ili loših – nagradit će ih Džennetom (vječnim uživanjem) ili Džehennemom
(vječnom patnjom).
Treći, da se sve što se dešava, dešava po Allahovom sveopćem
htjenju i ništa se iz toga ne izuzima. Tj. ništa se u kosmosu ne dešava a da
Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, prethodno ne odobri i dozvoli da se to desi, što
ne znači da je zadovoljan sa svim što robovi rade.
Allah,
dželle še'nuh, voli dobro i naređuje da se čini, prezire zlo i zabranjuje da se
čini, ali, ako dopusti da se neko zlo dogodi, to ne znači da je zadovoljan
time, nego je dopustio da se čini radi mudrosti koja se u tome krije.
Uzvišeni
Allah, dželle še'nuh, rekao je: "... a vi ne možete ništa htjeti
ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!" (Et-Tekvir, 29)
I rekao
je: "I nikako za bilo šta ne reci: 'Uradiću to sigurno sutra!' –
ne dodavši: 'Ako Allah da!'" (El-Kehf, 23-24)
Červti, da su sva Allahova stvorenja i sve što rade stvoreni od
strane Njega, dželle še'nuh.
Allah,
dželle še'nuh, rekao je: "Allah je stvoritelj svega..." (Ez-Zumer,
62)
U isto
vrijeme - iako je Allah, Uzvišeni, stvoritelj svega, bilo dobro ili zlo -
neispravno je zlo pripisivati Allahu, dželle še'nuh. Sve što je Allah stvorio,
stvorio je iz mudrosti koju on zna i sva Njegova djela su dobra i mudra.
Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, stvorio je nevjernike, kipove, alkohol, svinju,
i sl., i ta stvorenja su zlo, ali Allahovo stvaranje tih stvorenja, samo po
sebi, nije zlo, zato što ih je stvorio s ciljem. Npr. stvorio je nevjernike
kako bi njima iskušao vjernike, ili alkohol kako bi nagradio one koji se
suzdrže od pijenja i sl. Ovo su samo neke od mudrosti koje možemo dokučiti, dok
potpunu mudrost u stvaranju takvih stvari zna samo Sveznajući i Svemoćni.
Čovjek je
obavezan da se odaziva Allahovim, azze ve dželle, naredbama, da se kloni
Njegovih zabrana, da se pokorava Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i da
nastoji raditi ono u čemu je korist za njegov dunjaluk i ahiret. Ako mu se
nešto desi, sigurno ga nije moglo mimoići, a ako ga nešto mimoiđe, zasigurno mu
se nije moglo desiti, tako da mu ne ostaje ništa drugo osim da čini dobra
djela, pokorava se svome Gospodaru i nada neizmjernoj nagradi, a ako čini loša
djela i grijehe slijeduje ga kazna, osim da mu Allah, dželle še'nuh, iz Svoje
velike milosti oprosti (tj. ako je od muslimana i obavlja namaz ali čini
grijehe).
Allah,
azze ve dželle, najbolje zna.
Amir I.
Smajić
Medina,
14. ša'ban 1433 god.