30 May 2012

PDF / Opasnost ismijavanja s vjerom - šejh Abdullah es-Sa'd

Zahvala pripada samo Allahu, Jedinom, i salavat i selam donosimo na Njegovog Poslanika, nakon kojeg nema drugih poslanika, na njegovu časnu porodicu, vjerne ashabe i one poslije njih.
Pridavanje pažnje ispravnosti čovjekovog vjerovanja doista je od najbitnijih obaveza svakog muslimana. U tom pogledu obaveza je svakog pojedinca da spozna stvari koje poništavaju i ruše to vjerovanje kako bi se sačuvao od upadanja u njih.
Od stvari koje ruše čovjekovo vjerovanje, u pogledu kojih su nemarni mnogi ljudi u ovom vremenu, jest ismijavanje i izrugivanje (ar. el-istihza) Uzvišenom Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i islamu. Iz tog je razloga svaki musliman obavezan spoznati propise koji su vezani za ovo djelo kako bi bio na oprezu i kako bi druge upozoravao i opominjao, onoliko koliko je u mogućnosti, i time sačuvao svoju vjeru i sa sebe skinuo odgovornost pred Uzvišenim Allahom. 
Ismijavanje je bilo koji vid omalovažavanja ili izrugivanja Uzvišenom Allahu ili Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili vjeri, da nas Allah, dželle šanuhu, sačuva toga.
Ebu Hamid El-Gazali, rahimehullah, rekao je: "Izrugivanje je omalovažavanje, potcjenjivanje i pridavanje pažnje manjkavostima na način koji nasmijava druge, bilo da se radi prepričavanjem djela ili govora, pokretom prsta, namigivanjem i sl."[1]
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Ako određeni izraz nije ograničen i definiran u jeziku, kao što su definirani Zemlja, nebesa, more, Sunce, Mjesec itd., niti u šerijatu, kao što su definirani namaz, zekat, hadždž, iman, nevjerstvo itd., onda je obaveza da se vratimo u ograničavanju i definiciji tog izraza običajima ljudi, kao kupoprodaja, najam, garancija itd. S toga gledišta obaveza je da se vratimo običajima ljudi u jeziku kad je u pitanju omalovažavanje, grdnja, psovka. Ono što se u običajima ljudi smatra omalovažavanjem, grdnjom, psovkom i sl. smatra se takvim i u šerijatu. Na osnovu spomenutog, sve što bi bilo povodom bilo kakve kaznene norme ili prijekora kad bi se reklo nekom drugom mimo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ulazi u značenje psovanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad bi se njemu reklo i ima isti propis."[2]
"Ako omalovažavanje i psovka nisu jasno i određeno definirani u jeziku, niti u šerijatu, onda se vraća na ono što je uobičajno definirano među ljudima. Ono što se u običaju ljudi smatra omalovažavanjem i psovanjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jest ono na što se odnosi govor ashaba i islamskih učenjaka kad govore o propisu onoga koji to radi, a ono što se u običajima ljudi takvim ne smatra ne ulazi u taj propis."[3]
"Ukratko, ono što je kod ljudi poznato kao psovka smatra se psovkom i to se razlikuje shodno stanju, izrazima, običajima, načinu govora i sl. A ono što je nejasno i dvosmisleno ima status njemu sličnog."[4]...
Uvaženi šejh muhaddis Abdullah b. Abdur-Rahman es-Sa'd, hafizehullah

Kompletnu poslanicu možete prelistati i preuzeti u PDF formatu na sljedećem linku:

Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 10. redžeb, 1433 god.




[1] Ihja ulumiddin, 3/131.
[2] Es-Sarimul-meslul, str. 131.
[3] Isto, str. 540-541.
[4] Isto, str. 542-543.