Zahvala pripada samo Allahu, Jedinom, i salavat i
selam donosimo na Njegovog Poslanika, nakon kojeg nema drugih poslanika, na
njegovu časnu porodicu, vjerne ashabe i one poslije njih.
Pridavanje pažnje ispravnosti čovjekovog
vjerovanja doista je od najbitnijih obaveza svakog muslimana. U tom pogledu obaveza
je svakog pojedinca da spozna stvari koje poništavaju i ruše to vjerovanje kako
bi se sačuvao od upadanja u njih.
Od stvari koje ruše čovjekovo vjerovanje, u
pogledu kojih su nemarni mnogi ljudi u ovom vremenu, jest ismijavanje i
izrugivanje (ar. el-istihza) Uzvišenom
Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i islamu. Iz tog je
razloga svaki musliman obavezan spoznati propise koji su vezani za ovo djelo
kako bi bio na oprezu i kako bi druge upozoravao i opominjao, onoliko koliko je
u mogućnosti, i time sačuvao svoju vjeru i sa sebe skinuo odgovornost pred
Uzvišenim Allahom.
Ismijavanje je bilo koji vid omalovažavanja ili
izrugivanja Uzvišenom Allahu ili Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, ili vjeri, da nas Allah, dželle šanuhu, sačuva toga.
Ebu Hamid El-Gazali, rahimehullah, rekao je:
"Izrugivanje je omalovažavanje, potcjenjivanje i pridavanje pažnje
manjkavostima na način koji nasmijava druge, bilo da se radi prepričavanjem
djela ili govora, pokretom prsta, namigivanjem i sl."[1]
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, rekao je:
"Ako određeni izraz nije ograničen i definiran u jeziku, kao što su
definirani Zemlja, nebesa, more, Sunce, Mjesec itd., niti u šerijatu, kao što
su definirani namaz, zekat, hadždž, iman, nevjerstvo itd., onda je obaveza da
se vratimo u ograničavanju i definiciji tog izraza običajima ljudi, kao
kupoprodaja, najam, garancija itd. S toga gledišta obaveza je da se vratimo
običajima ljudi u jeziku kad je u pitanju omalovažavanje, grdnja, psovka. Ono
što se u običajima ljudi smatra omalovažavanjem, grdnjom, psovkom i sl. smatra
se takvim i u šerijatu. Na osnovu spomenutog, sve što bi bilo povodom bilo
kakve kaznene norme ili prijekora kad bi se reklo nekom drugom mimo Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, ulazi u značenje psovanja Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kad bi se njemu reklo i ima isti propis."[2]
"Ako omalovažavanje i psovka nisu jasno i
određeno definirani u jeziku, niti u šerijatu, onda se vraća na ono što je
uobičajno definirano među ljudima. Ono što se u običaju ljudi smatra omalovažavanjem
i psovanjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jest ono na što
se odnosi govor ashaba i islamskih učenjaka kad govore o propisu onoga koji to
radi, a ono što se u običajima ljudi takvim ne smatra ne ulazi u taj
propis."[3]
"Ukratko, ono što je kod ljudi poznato kao
psovka smatra se psovkom i to se razlikuje shodno stanju, izrazima, običajima,
načinu govora i sl. A ono što je nejasno i dvosmisleno ima status njemu
sličnog."[4]...
Uvaženi šejh muhaddis Abdullah b. Abdur-Rahman es-Sa'd, hafizehullah
Kompletnu poslanicu možete prelistati i preuzeti u PDF formatu na sljedećem linku:
Prijevod: Amir
I. Smajić
Medina, 10. redžeb,
1433 god.