Onaj ko
detaljno razmisli o kur'ansko-hadiskim tekstovima vezanim za ukrašavanje žene
muslimanke, općenito, i njenom pokrivanju; jasno može da uoči određene principe
na kojima su zasnovani. Ti principi su kao pravila i putokazi koje treba
ispoljiti i predočiti ženi muslimanki, kako bi joj bili na umu i kako bi stalno
bila prosvijetljena.
Prvi princip, da je islam, kao vjera, posvetio više pažnje
ukrašavanju žene i njenom odjevanju od čovjekovog ukrašavanja. Nalazimo da je
ženino ukrašavanje objašnjeno u tančine i da je detaljno pojašnjeno šta je
dozvoljeno, a šta ne, od ukrasa.
To je, a
Allah, dželle še'nuh, najbolje zna, radi dva razloga:
Prvi, zato što su ukrasi i ukrašavanje od osnovnih i urođenih ženinih
potreba, jer ih je Allah, Uzvišeni, stvorio da vole ukrase i da imaju nagon za
ukrašavanjem, pa ako bi im to bilo uskraćeno osjećale bi veliku poteškoću.
Drugi, zato što je obaveza da se žena čuva i pazi više nego
muškarac, pa ako izgubi ispravan orijentir, kada je u pitanju njeno
ukrašavanje, dešava se da biva od najvećih uzroka razvrata i smutnje na Zemlji.
Drugi princip, da ženino ukrašavanje u islamu nije na stepenu
cilja, nego na stepenu sredstva kojim se žena odaziva svojoj urođenoj
ženstvenosti, i kako bi se pred svojim mužem pojavljivala u najljepšem izgledu,
što rezultira dukotrajnu ljubav i samilosti među njima (supružnicima). Pa ako
je njeno ukrašavanje na ovom stepenu, onda ne dolikuje ženi da mu posveti više
vremena i imetka nego što zaslužuje. Naprotiv, obaveza je težiti ka
umjerenosti, zato što je vrijeme, upravo, čovjekov život.
Onaj ko
dokuči vrijednost vremena takav je istinski spoznato i vrijednost života i
svakog njegovog djelića. Rasipanje je zabranjeno, i vjerski i razumski, pa neka
se svaka žena, muslimanka, dobro obračuna kada je u pitanju trošenje imetka na
kozmetiku i modu.
Treći princip, da je islam dopustio ženi, kao vid olakšice,
da se ukrašava više nego što je dopustio muškarcu, odazivajući ce njenoj
urođenosti i ženstvenosti. U isto vrijeme, nije joj ostavio vrata otvorena kada
je u pitanju ukrašavanja i odjevanje, nego joj je postavio pravila i principe,
kako ne bi smatrala ukrašavanjem i uljepšavanjem ono što to, u stvarnosti,
nije.
Sve što
za sobom povlači mjenjanje Allahovog stvaranja, ili je dokazano da šteti tjelu,
ili obmanjuje je šerijatski zabranjeno. Ali, radi ženinih emocija i nastojanju
da slijedi i povodi se za drugima, dovelo je da ukrašavanje i uljepšavanje
izađe iz okvira dozvoljenog i preraste u zabranjeno, a sve to radi slabosti
vjerovanja (imana), olahkog pridržavanja za vjerske propise i odazivanja
strastima i šejtanu.
Četvrti princip, da je svako uljepšavanje
i ukrašavanje s kojim muslimanka oponaša žene nevjernika šerijatski zabranjeno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onaj ko
oponaša jedan narod on je od njih." Hadis je hasen – dobar.
Pravilo,
kada je u pitanju oponašanje nevjernika, je da se svako djelo i postupak, s
kojim se slijede nevjernici a to djelo je specifično samo za njih, smatra
zabranjenim oponašanjem (ar. tešebbuh). Kada su u pitanju nemuslimanski običaji
i postupci koji su rašireni i među muslimanima i među nevjernicima, tj. nisu
posebni samo za nevjernike, teško je reći da se to i smatra zabranjenim
oponašanjem u osnovi, ali se se može zabraniti s druge strane zato što vodi ka
zabranjenom oponašanju. Ako bi neki od ovih postupaka i običaja došao u
suprotnost s jasnim šerijatskim tekstom, ili temeljom, ili je u njemu uočljiva
šteta, onda bi, bez sumnje, bio zabranjen.
U
današnje vrijeme smo svjedoci očitog oponašanja nevjernika od strane muslimana.
U super-marketima, na pijacama i u buticima imamo priliku da vidimo razne vrste
ženske odjeće: kratke, plitke, providne, uske i td. Žene su, radi neznanja ili
zadivljeneosti drugima, počele da se nedmeću u kupovini takve odjeće, i time
samo podstiču fabrike odjeće da ulažu više truda i vremena u proizvodnji onoga
što se suprostavlja čistom islamskom učenju i njegovoj kulturi.
Od
negativnih posljedica takvih pojava je naklonjenost nevjernicima i zadivljenost
njihovim običajima. Bojat je se da radi toga izraste naraštaj i generacija koja
je bliža osobinama nevjernika nego osobinama muslimana.
Jedan od
primjera oponašanja nevjernika od strane muslimanki danas je oblačenje
pantalona (farmerki). Do prije kratkog vremena to nije bilo poznato među
muslimankama, zato što je oko njih postojao štit koji je to sprijačavao, a to
su vjera i stid. Zatim je došlo do spletkarenja i prevare pa se ta vrsta odjeće
pojavila u mnoštvu i na muslimanskim pijacama. Naravno, veliki broj ljudi je to
prihvatio i spomenuti štit je bio razbijen i uništen. Nakon kratkog vremena je
oblačenje pantalona i izlazak u njima na pijace i trgovine postalo normalno i
rašireno, u raznim vrstama i oblicima, iako nije od odjeće koja je
karakteristična za ženu muslimanku. Doista, oponašanje nevjernika je slabost,
poniženje i potlačenost, i dokaz manjkavosti koju kriju u sebi mnogi muslimani
današnjice.
U isto
vrijeme, bitno je napomenuti da niko nema pravo da zabranjuje pravljenje i
krojenje novih oblika odjeće ako se slažu sa islamskim učenjem i principima
kada je u pitanju odjeća muslimanke.
Peti princip, da pokrivanje žene nije adet – običaj nego
ibadet i pokornost Allahu, Uzvišenom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, za kojeg će žena biti nagrađena kao što će biti nagrađena za
obavljanje drugih šerijatskih propisa.
Ispravan
- šerijatski hidžab je da žena pokrije cijelo tijelo, što podrazumjeva
pokrivanje lica, ruku, stopala i svih ukrasa. Hidžab nije pokrivanje tijela uz
otkirivanje lica i ruku, kao što misle neke žene u današnje vrijeme, koje su
pod uticajem fetvi suprotnih ispravnom (tj. ispravnom, jačem i prečem mišljenu.
Op.p) ili pod uticajem epidemije razgolićavanja i otkrivanja.
Ako je
svrha hidžaba (pokrivanja) čuvanje žene i društva od povoda razvrata i nemorala
onda je to nemoguće ostvariti osim pokrivanjem ženinog lica, koje je, bez imalo
sumnje, osnova i izvor ženine ljepote.
Ako
Allah, dželle še'nuh, kaže: "... i neka ne udaraju nogama svojim
da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju." (Prijevod
značenja, En-Nur, 31), kako onda da bude ženi dozvoljeno da otkiva svoje lice?
Koji od dva ukrasa izaziva veću fitnu i preči je da se pokrije? Lice koje sija
svjetlom i ljepotom ili zveket nakita na nozi žene za koju ne znamo koliko ima
godina i koliko je lijepa?
Šesti princip, da je otkrivanje i razgolićavanje žene od
najvećih težnji i ciljeva onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala po
Zemlji. Razgolićavanje je da žena pokazuje muškarcima, koji joj nisu bliža
rodbina, ljepotu svoga lica, privlačne djelove tjela, ukrasnu odjeću i nakit.
Otkrivanjem se smatra i da žena skine prekrivač sa svoga lica.
Otkrivanje
i razgolićavanje postalo je rašireno među muslimanima u raznim oblicima i
vrstama, koje predviđa širenje razvrata, nemorala, niskosti i rušenje porodica
i domova. Obaveza je na muslimanci da se dobro pazi i čuva od onih koji žele da
joj otmu njenu plemenitost, uskrate čednost i da se igraju s njenim razumom i
imetkom. Danas imamo medijska sredstva koja koriste filmove, slike, reklame,
priče i dr. samo kako bi ostavili uticaj na ženu.
Sedmi princip, da oni koji pozivaju u emancipaciju
(oslobađanje) žene, tako što će se razgolititi i otkriti svoje ukrase, nisu
našli bolji način i uspješni metod u ostavljanju uticaja na ženu od pitanja
ukrasa i ukrašavanja, zato što su svjesni važnosti toga u pogledu
i razmišljanju žena. Pa su oni koji dižu odvratne parole i pozivaju u
razvatna ubjeđenja počeli da sprovode svoje zacrtane planove, čiji je glavni
cilj golotinja, otkrivanje i pokazivanje ženinih ukrasa, suprostavljajući se
time istinskom cilju, a to je čuvanje ženine čednosti i plemenitosti s kojom je
došao islam.
Cilj mi
je da žena muslimanka bude budna i na oprezu od pokvarenih, neprijatljskih,
namjera i od polemike koja se oko nje vodi. Neka dobro zna da je potok, pun
platna, vrsnih ukrasa i kozmetike, koji oko nje teče i kruži, potekao s ciljem
da ona se izigra i iskvari, prvenstveno, prije uzimanja njenog imetka.
Uvaženi
šejh i alim
Abdullah
b. Salih el-Fevzan, hafizehullah
Prijevod: Amir
I. Smajić
Medina,
18. Safer, 1433 god.