Ono
što rade neki ljudi premiještajući svoje kurbane da budu zaklani izvan njihove domovine,
nema sumnje da je to suprotno sunnetu kojeg je propisao Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem. Naprotiv, to je suprotno Allahovoj, azze ve dželle, naredbi,
kao što ću pojasniti u sljedećim tačkama. Klanjem kurbana u drugim zemljama
propuštaju se mnoge (maslahe) šerijatske koristi:
Prva
korist: time se propušta sveti obred od Allahovih obreda,
a to je klanje kurbana. Kurban je velika vjerska svetinja od Allahovih svetinja
s kojom se čovjek približava svome Gospodaru, dželle šanuh. Uzvišeni Allah u
Kur'anu je spomenuo zajedno klanje kurbana uz kalanjanje namaza, pa je rekao: “Klanjaj
namaz svom Gospodaru i kurban kolji” (El-Kevser, 2), te je rekao: “Reci:
‘Zaista moj namaz i moji obredi i moj život i moja smrt, pripadaju Allahu,
Gospodaru svih svjetova.’” (El-En'am, 162) Obred koji se spominje u ovom
ajetu, kod mnogih komentatora Kur'ana odnosi se na prinošenje žrtvi, a od toga
je i kurban. Premiještanjem kurbana izvan domovine doprinosimo zapostavljanju
ovog obreda, bilo u pojedinim kućama, ili pak u mnogim kućama, ili čak u većini
kuća ako se to proširi među ljudima. Neka se zna da je cilj klanja kurbana
približavanje Allahu, azze ve dželle, a ne puka korist od kurbanskog mesa.
Uzvišeni je rekao: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali
će Mu stići vaša bogobojaznost.” (El-Hadždž, 37) Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, napravio je razliku između kurbana i običnog mesa
rekavši: “Onaj ko klanja naš namaz i zakolje naš kurban, takav je obavio
obred, a onaj ko zakolje prije namaza, njegova žrtva je obično meso.” Neki
čovjek je upitao: “Zaklao sam kurban prije nego sam izašao na bajram-namaz?”,
pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To što si
zaklao je obična ovca za meso.” (Buhari, br. 955) Vjerodostojno je
prenešeno da je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko zakolje nakon
namaza, njegov obred je potpun i ostvario je sunnet muslimana.” (Buhari,
br. 5562) Ovaj hadis jasan je dokaz da svrha kurbana nije puko iskorištavanje
kurbanskog mesa, jer da je to svrha, ne bi bilo razlike između klanja prije
namaza i poslije namaza. Na to, također, upućuje i činjenica da je kurban
propisan samo u određenoj vrsti stoke, a to su: deve, krave i ovce, te su
postavljeni određeni uslovi, poput godišnje dobi, neprisustvo mahana pri
životinji i klanje u tačno određenim danima kurban-bajrama. Pa, da je kojim
slučajem cilj samo iskoristiti kurbansko meso, bilo bi ispravno zaklati bilo
koju drugu domaću životinju, kao kokošku na primjer. Bilo bi ispravno zaklati i
mladu i staru stoku, bez razlike u starosnoj dobi, ili pak bio bi dovoljan samo
jedan dio životinje. Međutim, kurbani imaju veliki stepen u islamu, te su zbog
toga određene zabrane usko vezane za klanje kurbana. Onaj ko želi da zakolje
kurban, ne smije kratiti dlake na tijelu, niti kratiti nokte, niti smije
uklanjati išta sa tijela, sve dok ne zakolje svoj kurban.
Druga
korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine):
lično pristupanje činu klanja od strane onog ko prinosi žrtvu. Od sunneta je da
onaj ko prinosi kurban kao žrtvu lično zakolje svoj kurban, približavajući se
tako Allahu, azze ve dželle, i slijedeći praksu Resulullaha, sallallahu alejhi
ve sellem, koji je lično klao svoje krubane. (Vidjeti: Muslim, br. 1218).
Islamski učenjaci kažu: “Ako onaj ko prinosi žrtvu nije stručan da sam zakolje,
onda neka barem pisustvuje činu klanja.”
Treća
korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine):
gubljenje osjećaja približavanja Allahu prinošenjem žrtve koju je Uzvišeni
Allah zajedno spomenuo sa namazom: “Klanjaj namaz svom Gospodaru i kurban
kolji” (El-Kevser, 2)
Četvrta
korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): spominjanje
Allahovog imena prilikom klanja kurbana, a to je Allah naredio rekavši: “A
kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda i vi od njih imate koristi;
zato spomenite Allahovo ime kada budu u redove poredane...” (El-Hadždž, 36),
“Svakom ummetu propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime
prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu
iskreno predajte!” (El-Hadždž, 34) Spomenuti ajeti su dokaz da je klanje
kurbana uz spominjanje Allahovog imena prilikom klanja ibadet koji je tačno
ciljan. Time se ispovijeda Allahova jednoća i potpuna predanost Njemu, dželle
šanuh. Možda je ovaj cilj daleko bitniji od pribavljanja koristi siromahu poklanjanjem
kurbanskog mesa. Premiještanjem kurbana van domovine izostavlja se ova velika
korist.
Peta
korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): jedenje
krubanoskog mesa, a to je propisano: po nekima obavezno, a po nekima samo
pohvalno. Neki učenjaci kažu da je obaveza onome ko kolje kurban da pojede malo
svog kurbana, a ako to ne uradi, griješan je kod Uzvišenog Allaha, zato što
Allah kaže: “Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.” (El-Hadždž,
28), i kazao je: “... jedite ih, a nahranite i onoga koji prosi” (El-Hadždž,
36) Poznato je da premiještanje kurbana izvan domovine dovodi do toga da se ne
jede kurbansko meso, pa se time – onaj koji ih premiješta – suprostavlja
Allahovoj naredbi, te je griješan po stavu onih učenjaka koji smatraju da je
obaveza jesti dio kurbana.
Šesta
korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine):
izvršavanje oporuka, ako su umrli oporučili da se za njih zakolju kurbani. Premiještanjem
kurbana izvan domovine zapostavljaju se oporuke. Oni koji su oporučili da se
nakon njih kolje kurban, nije im padalo na pamet da će neko klati te kurbane
van domovine. Nisu razmišljali osim o tome da se njihovi naslijednici i
familija okoriste od tih kurbana i da ih oni lično kolju. Nije im padalo na
pamet da će njihovi kurbani biti premješteni u druge države, svejedno te države
bile blizu ili daleko. Time se suprostavlja cilju i težnji onih koji su
oporučili.
Onaj
ko dobro razmisli, uz sve spomenute propuste izmiještanjem kurbana izvan
domovine, tu je još i dodatna šteta, koja može biti i velika, a to je da narod
počne gledati ovaj veličanstveni ibadet kroz ekonomičnost, ili pak kroz ibadet
koji je manjkav i nepotpun. Primjer toga je da se u ovaj ibadet gleda samo kao
činjenje dobročinstva drugima poklanjanjem mesa, iako je glavna svrha i korist
ovog ibadeta približavanje Allahu prinošenjem žrtve radi Njegovog zadovoljstva.
Savjetujem
svoju braću da kolju kurbane u svojim domovinama, a ako žele da pomognu svojoj braći
koja su u potrebi u drugim državama, pa mnoga vrata dobročinstva su širom
otvorena. Neka im šalju pomoć u hrani, odjeći, novcu i sl. Sve to će im biti od
koristi, uz Allahovu dozvolu, ali neka očuvaju veličanstveni obred klanja
kurbana među svojim bližnjim i u svojim domovinama.
Molim
Allaha da nam olakša činjenje onoga u čemu je dobro i korist za našu vjeru i za
naš život na dunjaluku, te da nas opskrbi ispravnim promišljanjem u
praktikovanju vjere, pa da sva naša djela budu u skladu sa Šerijatom i praksom
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Slavat
i selam donosimo na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve
ashabe.
Izdiktirao:
Muhammed es-Salih el-Usejmin, 23. zul-ka'deta, 1413 h. god.
Zahvala
pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.
IZVOR:
Medžmu'u fetava ve resail Ibn Usejmin, 25/84-89.
Prijevod: Amir I. Smajić
27. zul-ka'de, 1439. god.