8. kol 2018.

Šest propusta u klanju kurbana van domovine - Ibn Usejmin, rhm.


Piše: šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rhm.
Ono što rade neki ljudi premiještajući svoje kurbane da budu zaklani izvan njihove domovine, nema sumnje da je to suprotno sunnetu kojeg je propisao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Naprotiv, to je suprotno Allahovoj, azze ve dželle, naredbi, kao što ću pojasniti u sljedećim tačkama. Klanjem kurbana u drugim zemljama propuštaju se mnoge (maslahe) šerijatske koristi:
Prva korist: time se propušta sveti obred od Allahovih obreda, a to je klanje kurbana. Kurban je velika vjerska svetinja od Allahovih svetinja s kojom se čovjek približava svome Gospodaru, dželle šanuh. Uzvišeni Allah u Kur'anu je spomenuo zajedno klanje kurbana uz kalanjanje namaza, pa je rekao: “Klanjaj namaz svom Gospodaru i kurban kolji” (El-Kevser, 2), te je rekao: “Reci: ‘Zaista moj namaz i moji obredi i moj život i moja smrt, pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova.’” (El-En'am, 162) Obred koji se spominje u ovom ajetu, kod mnogih komentatora Kur'ana odnosi se na prinošenje žrtvi, a od toga je i kurban. Premiještanjem kurbana izvan domovine doprinosimo zapostavljanju ovog obreda, bilo u pojedinim kućama, ili pak u mnogim kućama, ili čak u većini kuća ako se to proširi među ljudima. Neka se zna da je cilj klanja kurbana približavanje Allahu, azze ve dželle, a ne puka korist od kurbanskog mesa. Uzvišeni je rekao: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaša bogobojaznost.” (El-Hadždž, 37) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio je razliku između kurbana i običnog mesa rekavši: “Onaj ko klanja naš namaz i zakolje naš kurban, takav je obavio obred, a onaj ko zakolje prije namaza, njegova žrtva je obično meso.” Neki čovjek je upitao: “Zaklao sam kurban prije nego sam izašao na bajram-namaz?”, pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To što si zaklao je obična ovca za meso.” (Buhari, br. 955) Vjerodostojno je prenešeno da je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko zakolje nakon namaza, njegov obred je potpun i ostvario je sunnet muslimana.” (Buhari, br. 5562) Ovaj hadis jasan je dokaz da svrha kurbana nije puko iskorištavanje kurbanskog mesa, jer da je to svrha, ne bi bilo razlike između klanja prije namaza i poslije namaza. Na to, također, upućuje i činjenica da je kurban propisan samo u određenoj vrsti stoke, a to su: deve, krave i ovce, te su postavljeni određeni uslovi, poput godišnje dobi, neprisustvo mahana pri životinji i klanje u tačno određenim danima kurban-bajrama. Pa, da je kojim slučajem cilj samo iskoristiti kurbansko meso, bilo bi ispravno zaklati bilo koju drugu domaću životinju, kao kokošku na primjer. Bilo bi ispravno zaklati i mladu i staru stoku, bez razlike u starosnoj dobi, ili pak bio bi dovoljan samo jedan dio životinje. Međutim, kurbani imaju veliki stepen u islamu, te su zbog toga određene zabrane usko vezane za klanje kurbana. Onaj ko želi da zakolje kurban, ne smije kratiti dlake na tijelu, niti kratiti nokte, niti smije uklanjati išta sa tijela, sve dok ne zakolje svoj kurban.
Druga korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): lično pristupanje činu klanja od strane onog ko prinosi žrtvu. Od sunneta je da onaj ko prinosi kurban kao žrtvu lično zakolje svoj kurban, približavajući se tako Allahu, azze ve dželle, i slijedeći praksu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji je lično klao svoje krubane. (Vidjeti: Muslim, br. 1218). Islamski učenjaci kažu: “Ako onaj ko prinosi žrtvu nije stručan da sam zakolje, onda neka barem pisustvuje činu klanja.”
Treća korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): gubljenje osjećaja približavanja Allahu prinošenjem žrtve koju je Uzvišeni Allah zajedno spomenuo sa namazom: “Klanjaj namaz svom Gospodaru i kurban kolji” (El-Kevser, 2)
Četvrta korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): spominjanje Allahovog imena prilikom klanja kurbana, a to je Allah naredio rekavši: “A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda i vi od njih imate koristi; zato spomenite Allahovo ime kada budu u redove poredane...” (El-Hadždž, 36), “Svakom ummetu propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte!” (El-Hadždž, 34) Spomenuti ajeti su dokaz da je klanje kurbana uz spominjanje Allahovog imena prilikom klanja ibadet koji je tačno ciljan. Time se ispovijeda Allahova jednoća i potpuna predanost Njemu, dželle šanuh. Možda je ovaj cilj daleko bitniji od pribavljanja koristi siromahu poklanjanjem kurbanskog mesa. Premiještanjem kurbana van domovine izostavlja se ova velika korist.
Peta korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): jedenje krubanoskog mesa, a to je propisano: po nekima obavezno, a po nekima samo pohvalno. Neki učenjaci kažu da je obaveza onome ko kolje kurban da pojede malo svog kurbana, a ako to ne uradi, griješan je kod Uzvišenog Allaha, zato što Allah kaže: “Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.” (El-Hadždž, 28), i kazao je: “... jedite ih, a nahranite i onoga koji prosi” (El-Hadždž, 36) Poznato je da premiještanje kurbana izvan domovine dovodi do toga da se ne jede kurbansko meso, pa se time – onaj koji ih premiješta – suprostavlja Allahovoj naredbi, te je griješan po stavu onih učenjaka koji smatraju da je obaveza jesti dio kurbana.
Šesta korist (koja se propušta klanjem kurbana izvan domovine): izvršavanje oporuka, ako su umrli oporučili da se za njih zakolju kurbani. Premiještanjem kurbana izvan domovine zapostavljaju se oporuke. Oni koji su oporučili da se nakon njih kolje kurban, nije im padalo na pamet da će neko klati te kurbane van domovine. Nisu razmišljali osim o tome da se njihovi naslijednici i familija okoriste od tih kurbana i da ih oni lično kolju. Nije im padalo na pamet da će njihovi kurbani biti premješteni u druge države, svejedno te države bile blizu ili daleko. Time se suprostavlja cilju i težnji onih koji su oporučili.
Onaj ko dobro razmisli, uz sve spomenute propuste izmiještanjem kurbana izvan domovine, tu je još i dodatna šteta, koja može biti i velika, a to je da narod počne gledati ovaj veličanstveni ibadet kroz ekonomičnost, ili pak kroz ibadet koji je manjkav i nepotpun. Primjer toga je da se u ovaj ibadet gleda samo kao činjenje dobročinstva drugima poklanjanjem mesa, iako je glavna svrha i korist ovog ibadeta približavanje Allahu prinošenjem žrtve radi Njegovog zadovoljstva.
Savjetujem svoju braću da kolju kurbane u svojim domovinama, a ako žele da pomognu svojoj braći koja su u potrebi u drugim državama, pa mnoga vrata dobročinstva su širom otvorena. Neka im šalju pomoć u hrani, odjeći, novcu i sl. Sve to će im biti od koristi, uz Allahovu dozvolu, ali neka očuvaju veličanstveni obred klanja kurbana među svojim bližnjim i u svojim domovinama.
Molim Allaha da nam olakša činjenje onoga u čemu je dobro i korist za našu vjeru i za naš život na dunjaluku, te da nas opskrbi ispravnim promišljanjem u praktikovanju vjere, pa da sva naša djela budu u skladu sa Šerijatom i praksom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Slavat i selam donosimo na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Izdiktirao: Muhammed es-Salih el-Usejmin, 23. zul-ka'deta, 1413 h. god.
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.

IZVOR: Medžmu'u fetava ve resail Ibn Usejmin, 25/84-89.

Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 27. zul-ka'de, 1439. god.