Zahvala
pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom. Salavate i selame
šaljemo Allahovom poslaniku Muhammedu, njegovoj časnoj porodici i svim
plemenitim ashabima.
Od
Ka'ba b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dva gladna vuka poslata u
stado ovaca neće napraviti štete tom stadu koliko čovjekova žudnja za imetkom i
ugledom može napravi štete njegovoj vjeri." (Ahmed, br.
15784; Tirmizi, br. 2376; Darimi, br. 2772; idr.)
Ovdje
ćemo se dotaći samo jednog dijela ovog hadisa. Govorit ćemo o čovjekovoj žudnji
za ugledom, za pohvalama, za pozicijama, za liderstvom... Iz dana u dan,
osjećamo sve veću potrebu da govorimo o tome. Naše duše već odavno su potrebne
imanske terapije. Krajnje je vrijeme da počnemo uzimati prave lijekove. Možda
će mnogima od nas biti gorki, neukusni, neprijatnog ukusa i neugodnog mirisa,
ali poslijedice će, inšallahu te'ala, biti korisne po sve nas.
Živimo
u vremenu kada mnoga naučna dostignuća doživljavaju svoju ekspanziju. Svjetska
međunarodna mreža, poznata kao internet, zasigurno je obilježila zadnji dio
našeg stoljeća. Satelitski kanali, radio fekfrencije, društvene mreže, pametni
telefoni isl, olakšali su ono što je u prijašnjim generacijama bilo itakako
otežano i nepristupačno. Ta sredstva i pomagala, da tako kažemo, natječu se ko
će svojoj publici istaći što privlačniju ličnost, koja će uticati na javno
mijenje i privlačiti pažnju čitaoca, gledaoca i slušaoca. Nužno je da govorimo
o ovoj tematici. Danas, svako od nas je možda u stanju - zahvaljujući ovim
sredstvima - uzdignuti se, postati popularan, biti drugima predvodnik. Njegove
riječi, tekstovi, razmišljanja, klipovi, objave isl., za veoma kratko vrijeme
mogu se raširiti svugdje, i na istoku i na zapadu.
Međutim,
ovaj govor ne odnosi se na one odabrane i bogobojazne među nama, koji rade sva
svoja djela iskreno radi Allaha, koji se bave da'vom, rade za Allahovu vjeru,
podučavaju druge, upućuju savjete, udjeljuju imetke. Sve to su dobra djela koja
Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vole i za koja zaslužuju
svaku pohvalu. Uzvišeni Allah će ih radi toga uzdići na visoke stepene i
nagraditi ih najboljom nagradom.
Draga
braćo i sestre, ispravan pristup ovom problemu je da svako od nas preispita
samog sebe, da li pri sebi pronalazi nešto od ovih skrivenih strasti?! Ako
pronalazi, mora sam sebe da liječi i popravlja. Potpuno je pogrešno da čovjek
ostavlja dobra djela bojeći se da nije iskren, da to čini radi popularnost, da
želi ugled itd. Ne, nije riječ o tome. Poruka koju želimo poslati je potpuno
drugačija. Želimo da svako od nas popravi svoj nijjet, da se bori sa samim
sobom koliko je u mogućnosti, da ne dopušta šejtanu da se poigrava sa njim.
Pogledajte
samo prve generacije, Allah im se smilovao. Iako su izbjegavali popularnost,
nisu se borili za ugled, nisu očekivali pohvale, ipak, i pored toga, to ih nije
navelo da ostave činjenje dobrih djela, te da se zatvore u sebe, da se povuku u
svoje kuće, da ne podučavaju druge. Naprotiv, oni su bili predvodnici drugima u
svakom hajru, poput sunca koje svakom koristi. Isto tako važi i za nas, moramo
raditi za Allahovu vjeru, moramo učiti, prenositi zananje, savjetovati, pozvati
na dobro i odvraćati od zla, udjeljivati imetke na Allahovom putu – pogotovo u
ovom našem vremenu. Mora biti onih koji će držati predavanja, koji će izlaziti
na TV kanale, na radio emisije, koji će djelovati putem društvenih mreža...
Ali, to nije za svakoga. Nije za svakoga da drži hutbe, da drži predavanja,
javne tribine, da piše članke, da izdaje fetve, odgovora na pitanja itd.
Sada
da se vratimo našem hadisu. Oni koji se bave stočarstvom, koji čuvaju ovce,
najbolje znaju koliko je samo vuk opasan po stado ovaca. Poznato je da vuk kada
upadne u stado pobije sve ovce i ode, pa makar bio u potpunosti sit. Sada,
zamislite da pored njega ima i još jedan vuk, te da su obojica gladni i
potrebni hrane. Šta će napraviti od stada ovaca!? Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u ovom hadisu nam poručuje da čovjek kada se bori da stekne
imetak i da postigne ugled i popularnost, čini veću štetu svojoj vjeri nego ova
dva gladna vuka kada upadnu u stado ovaca. Velika težnja za imetkom nema sumnje
da čovjeka izlaže raznim opasnostima, svejedno radilo se o načinu sticanja tog
imetka, ili načinu raspolaganja sa njime. Međutim, težnja za ugledom, za
popularnosti, za liderstvom, mnogo je opasnija. Čovjek je u stanju da sebi
uskrati mnoga uživanja, imetak, da bude siromašan, da se navikne na život u
skromnoj kući, da oblači jeftinu odjeću, ali često se u njemu krije divlja
zvijer. Nerijetko misli da je skroman, da ne žudi za dunjalukom, da mu je
preokupacija ahiret, ali u stvarnosti obolio je najopakih bolestiju. Nema
sumnje da je imetak drag duši. Kada ga čovjek udijeli duša traga za nečim
drugim kako bi nadomjestila manjak nakon udjeljivanja, pa često tu prazninu
nadomjesti samodopadanjem, samohvalisanjem, čežnjom za ugledom, za pohvalama
itd. Isti slučaj je i sa ostalim dobrim djelima radi kojih žrtvuje svoje
vrijeme, zdravlje, porodicu itd.
U
tom kontekstu, šejh svih malikija u svom vremenu, Se'id b. Muhammed el-Haddad,
rhm, kaže: "Ništa ne odvraća od Allahovog puta poput traganja za
pohvalama i uzdizanjem nad drugim ljudima." (Zehebi, Sijeru
e'alamin-nubela, 14/214)
Sufijan
es-Sevri, rhm, ističe: "Spas je u tome da ne voliš da budeš
poznat!" (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 7/13)
Imate
ljudi koji sa svojim znanjem, dobrim djelima i skromnošću traže ugled, da budu
iznad drugih ljudi, da bivaju veličani i hvaljeni, da im se ljudi pokoravaju,
da ih slušaju, da pogledi budu upereni u njih... Za njih je se bojati kazne u
Vatri, jer koriste ahiretska djela za dunjalučke, prolazne i bezvrijedne
interese. Takvi su gori od onih koji koriste dunjalučka djela poput
sposobnosti, imetaka, snage i snalažljivisti da bi se uzdigli nad drugima,
vladali njima isl.
Razmislimo
samo o hadisu kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, od Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Prvi kojem će biti
presuđeno na Sudnjem danu je čovjek koji pogine kao šehid. Biće doveden i
upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane, pa će ih on prepoznati. Biće
mu rečeno: 'Šta si radio sa njima?' Tada će čovjek reći: 'Borio sam se radi Tebe
sve dok nisam ubijen!' Uzvišeni će mu na to reći: 'Lažeš, borio si se da bi
bilo rečeno kako si hrabar, i rečeno je!' Zatim će biti vučen licem po tlu i
strovaljen u Vatru. Drugi čovjek je onaj ko je učio znanje, podučavao druge i
učio Kur'an. Biće doveden i upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane, pa
će ih on prepoznati. Biće mu rečeno: 'Šta si radio sa njima?' Čovjek će reći:
'Učio sam znanje, podučavao druge i učio Kur'an, samo radi Tebe!' Uzvišeni će
reći: 'Lažeš, učio si znanje da bi bilo rečeno da si učenjak, i učio si Kur'an
da bi bilo rečeno da si učač, i tako je bilo rečeno!' Zatim će biti vučen licem
po tlu i strovaljen u Vatru. Teći čovjek je onaj kome je Allah dao prostranstvo
i darovao mu veliki i raznorazni imetak. Biće doveden i upoznat sa blagodatima
koje su mu bile darovane, pa će ih on prepoznati. Biće mu rečeno: 'Šta si radio
sa njima?' Čovjek će reći: 'Nisam ostavio ni jedno mjesto na kojem Ti voliš da
bude udjeljeno, a da nisam udijelio radi Tebe.' Uzvišeni će mu odgovoriti:
'Lažeš, dijelio si da bi se govorilo kako si plemenit, pa je tako bilo i
rečeno.' Nakon toga biće naređeno da se odvuče licem po tlu i strovali u
Vatru." (Muslim, br. 1905)
Traganje
za ugledom među ljudima povlači za sobom da čovjek pojeftini svoju vjeru.
Spreman je da žrtvuje ono najvrjednije da bi se zauzvrat uzdigao među narodom i
postao popularan. Takav posjeduje više lica, a ne samo jedno. Svakom govori ono
što mu odgovora. Ujedno, kada postigne ono što traži, ne pitaj o njegovom
stanju tada. Ne pitaj koliko se uzoholi, umisli i zanese. Ne pitaj ni koliko
podcjenjuje druge ljude i uskraćuje im njihova prava. Ukrašava se tim prolaznim
interesima, ali s druge strane, ništa se ne okoristi od svog znanja i dobrih
djela. Savjeti mu ne koriste, jer je njegovo srce otvrdlo. Glavna preokupacija
mu je kako ostati popularan i poznat i kako se još više uzdići među ljudima.
Znajte,
draga braćo i sestre, da je ova bolest duboko urezana u dušama. Malo ko od
ljudi je u stanju da se u potpunosti sačuva tih pojava. U tom smislu imam
Sufijan es-Sevri, rhm, kaže: "Nismo vidjeli da je skromnost igdje
manja od skromnosti u traganju za liderstvom. Vidiš čovjeka kako je skroman u
hrani, piću, imetku i odjeći, ali ako mu neko pokuša preuzeti liderstvo brani
se i napada." (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 7/39)
Ovdje nije riječ o liderstvu u smislu da čovjek bude direktor neke firme, ili
da bude nadređen određenom broju ljudi isl. Ne, ovdje se misli na to da žudi za
ugledom, da bude hvaljen, da bude glavni, da bude veličan, da mu se ljudi pokoravaju.
Ovako su govorili ispravni prethodnici, Allah im se smilovao, jer su znali
koliko su te skrivene bolesti opasne po vjeru i vjernike. Ejjub es-Sehtijani,
rhm, tvrdi: "Nikada iskren rob nije volio da bude poznat među
ljudima!" (Zehebi, Sijeru e'alamin-nubela, 2/626)
Jahja b. Mu'az, rhm, je kazao: "Neće se spasiti onaj kod koga
namirišeš da voli liderstvo." (Ibnul-Dževzi, Sifetus-safve,
2/294) Pogledajte samo ove riječi Bišra b. el-Harisa, rhm, kada kaže: "Neće
osjetiti slast ahireta onaj ko voli da ljudi znaju za njega!" (Ebu
Nu'ajm, Hiljetul-evilja, 8/343)
Pa
gdje su oni koji se slamaju da budu poznati, da ljudi govore o njima, da se
spominju... Gdje su oni koji se trude da postanu 'zvijezde', da se pojavljuju
pred svjetlima i ekranima... Nažalost, često sama sredina čovjeka tjera u tom
smijeru. Možda od malena, još dok ga majka češlja, kada ga šalje u školu kaže
mu: "Ti ćeš inšallah biti poznata ličnost!" Ne napominje ga na
iskrenost, da djela čini samo radi Allaha, da bude od koristi muslimanima itd.
Ne, nego ga bodri da bude poznat, da se njegovo ime često spominje, da njegove
slike preplave na sve strane.
Pogledajte,
dragi brate i sestro, kakav je bio odnos ispravnih prethodnika prema ovome.
Poznati ashab Sa'd b. Ebi Vekkas, radijallahu anhu, imao je običaj boraviti sa
devama daleko od Medine u pustinji. Jednom prilikom došao mu je njegov sin
Omer, pa kada ga je Sa'd, radijallahu anhu, ugledao u daljini reče: "Utičem
se Allahu od zla ovog jahača!" Kada je stigao, Omer mu
reče: "Ti si se smjestio kod svojih deva i ovaca, a ljudi se bore
za imetak i vlasništvo po Medini?!" Tada ga Sa'd, radijallahu
anhu, udari u prsa i reče: "Umukni! Doista sam čuo Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Allah voli roba koji je bogobojazan,
bogat (u duši) i koji je skriven (bavi se hajrom i ne ističe se)!'" (Muslim,
br. 2965)
Jednog
dana zaplakao je Rebi'a b. Abdurrahman, učitelj imama Malika, pa je bio upitan
šta ga je to rasplakalo, a on reče: "Rijaluk (pretvaranje) koje je
pri meni i skrivena strast (za pohvlama)" (Ibnul-E'arabi, El-Mu'džem,
br. 1851)
Ibn-Sirin,
rhm, rekao je Sabitu el-Bunaniju: "Nije me spriječilo da s vama
više sjedim osim strah da postanem poznat!" (Ibn Sa'd, Et-Tabakatul-kubra,
7/149)
Šu'be
b el-Hadždžadž, rhm, kaže: "Znao sam ići sa Ejjubom es-Sehtijanijem da
obavimo neku potrebu, pa bi išao tamo i vamo (sporednim putevima) da ga ljudi
ne bi prepoznali. Govorio bi: 'Ljudi me spominju, a ja ne volim da
bivam spomenut.'" (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 3/6)
Ali
b. Bekkar, rhm, tvrdi: "Da sretnem Šejtana, draže mi je nego da
sretnem Huzejfu el-Mer'ašija. Stah me je da se počenem pretvarati pred njim i
uljepšavati se, ali ne radi Allaha, i radi toga padnem u Allahovim očima." (Ibnul-Dževzi, Sifetus-safve,
2/411)
Od
Mutarrifa b. Abudullaha b. eš-Šihhira, rhm, prenosi se da je govorio: "Da
prespavam cijelu noć i osvanem kajući se, draže mi je nego da provedem cijelu
noć klanjajući namaz i osvanem zadivljen samim sobom." (Ahmed b.
Hanbel, Ez-Zuhd, br. 1342)
Hafiz
Šemsuddin ez-Zehebi, rhm, kaže: "Neće uspjeti, tako mi Allaha,
onaj ko je samohvaljiv i samodopadljiv!" (Sijeru
e'alamin-nubela, 4/190)
Kada
je hafiz Abdul-Ganijj el-Makdisi, rhm, bio upitan: "Zašto ne
citiraš (hadise) bez knjige!?", odgovorio je: "Bojim se
samodopadanja!" (Ibn Redžeb, Zejlu tabakatil-hanabile,
3/7)
Jednom
prilikom sastali su se Sufijan es-Sevri i Fudajl b. Ijjad, pa su jedan drugog
posavjetovali i zaplakali. Sufijan, rhm, na to reče: "Nadam se da
će ovaj naš sastanak biti najbolji sastanak i prepun bereketa bereketa!" Fudajl,
rhm, na to mu reče: "Nadaš se!? Ali, ja se, doista, bojim da će
biti najgore sijelo po nas! Zar nisi spominjao najbolje stvari koje poznaješ i
tako se uljepšao predamnom, a isto tako i ja, uljepšao se pred tobom, pa si ti
mene tako obožavao a i ja tebe obožavao!?" Sufijan, rhm, nakon
toga zaplaka, zajeca i reče: "Oživio si me, Allah tebe
oživio!" (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 7/64)
Jel'
ti drago kada dođeš na neko mjesto, u prodavnicu, u bolnicu, u općinu, na neko
javno mjesto, kada se negdje pojaviš da te ljudi prepoznaju i odmah ti pomognu
i izađu u susret!? Veliki imam, Muhammed b. Jusuf el-Asbehani, rhm, ne bi
kupovao hljeb i namjernice uvjek na istom mjestu. Govorio bi: "Možda
me prepoznaju i radi toga mi počnu popuštati i dodvoravati se. Ne želim da
budem od onih koji jedu preko svoje vjere." (Ibnul-Dževzi, Sifetus-safve,
2/286) Ibn-Muhajriz, rhm, jednom je ušao u prodavnicu da kupi nešto, pa je
jedan od prisutnih rekao: "Znatel' ko je ovo? Ovo je Ibn-Muhajriz,
pa gledajte kako ćete mu prodati!", a on reče: "Ja sam
došao da kupim sa svojim imetkom, a ne sa svojom vjerom!" (Bejheki, Šu'abul-iman,
br. 4920)
Imam ehlis-Sunneta
vel-Džema'ata bez premca Ahmed b. Hanbel, rhm, govorio je: "Volio
bi da budem nekoj od ulica u Mekki, da me niko ne poznaje. Iskušan sam sa
popularnošću. Svakog jutra i večeri nadam se smrti." (Zehebi, Sijeru
e'alamin-nubela, 11/216)
Nastavit
će se, inšallahu te'ala...
(Priređeno
po predavanju "Ma zi'bâni džâ'iâni" od uvaženog
šejha prof. dr. Halida es-Sebta, hafizehullah, uz izmjene i dodatke)
Amir I. Smajić
Medina, 16. rebi'ul-evvel, 1437
god.