PITANJE: Es-Selamu
alejkum! Otac je prodao muzički
instrument koji sam ja koristio, iako ja nisam htio da ga proda, i želi da mi
dadne pare od toga. Da li ću ja imati grijeh zbog toga što je on prodao dok god
neko svira na tome instrumentu, i koji je najbolji način da se riješim novca
ako mi dadne? Ukoliko bi kupio hranu od tog novca, da li bi ta hrana bila
haram? Es-Selamu alejkum!
ODGOVOR: Ve alejkumus-Selāmu
ve rahmetullāh!
Zahvala pripada Allāhu, Gospodaru svih
svjetova, Jednom i Jedinom. Salavāt i selām neka su na Allāhovog poslanika
Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashābe.
Korištenje muzičkih instrumenata po islāmu je
zabranjeno (harām).
Abdur-Rahmān b. Ganm
el-Eš'ari, rhm, prenosi: "Pričao mi je Ebū Āmir, ili Ebū Mālik
el-Eš'ari, radijallāhu 'anhu, - i tako mi Allāha, nije mi slagao – da je čuo
Vjerovjesnika, sallallāhu alejhi ve sellem, kada je rekao: 'U mome ummetu bit
će onih koji dozvoljavaju nezakonit spolni odnos, svilu, vino i muzičke
instrumente; penjat će se svijet na visoka brda; dolazit će im čobanin sa
stokom; navraćat će kod njih siromah radi svoje potrebe, a oni će mu govoriti:
'Dođi sutra!' Allāh će ih iznenada noću uništiti, i brdo na njih svaliti, a
druge će pretvoriti u majmune i svinje do Dana sudnjega.'" (Buhāri, br.
5590)
Islamski učenjaci, još od prvih stoljeća islama,
jednoglasni su da je zabranjeno korištenje muzičkih instrumenata. Njihov
konsenzus u 3. hidžretskom stoljeću prenosi Zekerijja b. Jahjā es-Sādži u
djelu "Ihtilāful-ulemā", u 4. stoljeću Ebū Bekr el-Ādžurri, u 5. stoljeću
Ebut-Tajjib et-Taberi i Ibn Abdil-Berr, u 6. stoljeću Ibn Kudāme
el-Makdisi i Ebul-Kāsim ed-Devle'i, u 7. stoljeću Ibnus-Salāh,
El-Kurtubi i 'Izz b. Abdus-Selām, u 8. stoljeću Ibn
Tejmijje, Es-Subki, Ibn Redžeb, Ibnul-Kajjim i Ibn Muflih, u 9. stoljeću El-Irāki i
Muhammed el-Bezzāzi el-Hanefi, u 10. stoljeću Ibn Hadžer el-Hejtemi, u 13. stoljeću
El-Alusi i Ahmed et-Tahtāvi, u 14. stoljeću El-Gimāri.
(Vidi: Abdul-Aziz et-Tarifi, El-Gināu fil-mizān, str.
34-37)
Shodno tome, kao što je zabranjeno kupovati
muzičke instrumente, zabranjeno ih je i prodavati ili praviti bilo kakvu
vrijednosnu zamjenu, nego je obaveza uništiti ih, u ime Allāha, ili iskoristiti
materijal u neku dozvoljenu svrhu, kao npr. za potpalu - ako je od drveta, ili
iskoristiti metal - ako je od metala isl, jer, ono što je zabranjeno da se
koristi, zabranjeno je i da se za to uzima nadoknada.
Uzvišeni Allāh, dželle šanuh, je rekao: "Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne potpomažite se u grijehu i neprijateljstvu." (El-Māide,
2)
Od Ibn Abbāsa, radijallāhu anhumā, prenosi se
da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Allāh
prokleo židove! Bio im je zabranjen loj, pa su ga oni prodavali i jeli zaradu
od njega; a, doista, Allāh kada zabrani neko jelo zabrani i njegovu
vrijednost." (Ahmed, br. 2678, lanac prenosilaca je sahih)
U drugoj predaji, Ibn Abbās, radijallāhu anhumā,
prenosi se da je neki čovjek dao Allāhovom Poslaniku, sallallāhu alejhi ve
sellem, posudu napunjenu alkoholom kao poklon. Resulullāh, sallallāhu alejhi ve
sellem, ga upita: "Zar ne znaš da je to Allāh zabranio?", "Ne!" -
odgovori čovjek, a zatim nešto šapnu drugoj osobi. Poslanik, sallallāhu alejhi
ve sellem, ga upita: "Šta si mu to rekao?", a on
reče: "Rekao sam mu da je proda." Tada mu Poslanik,
sallallāhu alejhi ve sellem, reče: "Doista, ono što je Allāh
zabranio da se pije, zabranio je i da se prodaje!" (Muslim,
br. 1579)
Sve četiri pravne škole u islāmu, hanefije,
malikije, šāfije i hanbelije, na stavu su da je zabranjeno prodavati muzičke
instrumente, štaviše, kod mnogih među njima takva trgovina je nevalidna i
nepunovažeća. (Vidi: El-Kāsāni, Bedā'ius-sanā'i, 5/144; Ibn
Džuzejj, El-Kavāninul-fikhijje, str. 174; El-Džuvejni, Nihājetul-metleb,
11/175; El-Makdisi, El-Uddetu šerhil-Umde, str. 339)
Imām Ebū Hanife, rhm, smatrao je dozvoljenim
prodavati muzičke instrumente jer postoji mogućnost da će onaj ko ih kupuje
iskoristiti materijal u neku dozvoljenu svrhu, kao što smo prethodno spomenuli.
Međutim, to mišljenje je odbačeno i neispravno, jer je suprotno jasnim
dokazima, a i sami Ebū Jūsuf i Muhammed eš-Šejbāni, dva najpoznatija Ebū
Hanifina učenika, raziši su se sa njim po tom pitanju. (Vidi: El-Kāsāni, Bedā'ius-sanā'i,
5/144; El-Mevsū'atul-fikhijjetul-kuvejtijje, 9/157)
Također, Ibn Hazm el-Endelusi, rhm, jedan od
pobornika zahirijske / bukvalstičke pravne škole, smatrao je to dozvoljenim,
zato što je po njemu slušanje muzike dozvoljeno, ali to je jedna u nizu od
velikih grešaka koje je napravio a za koju su ga žestoko kritikovali islamski
učenjaci koji su došli nakon njega. (Vidi: El-Muhallā, 7/559)
Ispravno mišljenje, na kojeg upućuju jasni dokazi
i kojeg je obaveza slijediti, jeste stav većine islamskih učenjaka da je
zabranjeno prodavati muzičke instrumente, te da je imetak zarađen tim putem -
haram imetak. Isti propis imaju audio i video kasete sa muzikom, savremeni
elektronski uređaji koji proizvode muziku, kompjuterski programi namjenjeni za
pravljenje muzike isl. (Vidi: Abdun-Nāsir Milād, El-Bujū'ul-muharreme,
str. 358)
Izuzetak tome je upotreba pravog defa,
kojeg je, po ispravnijem mišljenju, dozvoljeno koristiti samo ženama i djeci, i
to prilikom veselja poput svadbe isl. (Vidi: Ibn Tejmijje, Medžmū'ul-fetāva,
11/565)
Prema tome, postupak Vašeg oca je pogrešan.
Dužan je bio uništiti taj instrument ili iskoristi njegov materijal na
dozvoljen način, bez obzira koliku vrijednost imao, a ne da ga prodaje drugim
osobama koje će ga koristiti u zabranjene svrhe. Vi u tome nemate grijeha, ako
ste ga savjetovali da tako ne postupi, jer Uzvišeni je rekao: "... i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi." (El-Isrā,
15)
Takav imetak, ako znate da se tačno o njemu
radi, nije dozvoljeno primiti kao hediju, niti jesti hranu kupljenu od njega,
niti koristiti u bilo koju svrhu, nego će se uništiti, ili iskoristiti u neko
javno dobro, kao da se nahrane životinje lutalice, ili napravi javni toalet,
ili javni put i sl. To se neće smatrati sadakom i milostinjom, nego samo
načinom da se čovjek kutariše harama, jer Allāh je lijep, i ne prima od Svojih
robova osim ono što je čisto i lijepo.
Šejh Abdul-Latif b. Abdur-Rahmān b.
Hasan, rhm, je rekao: "Ako čovjek zna da je imetak harām, kao
da je srečen krađom i sl., nije mu dozvoljeno da ga jede (koristi) po
jednoglasnom mišljenju učenjaka. Sumnjiv imetak, kojeg je pohvalno ostaviti, to
je imetak za kojeg ne zna da li je stečen na halāl ili
harām način. Imetak koji je razdvojen, tj. zna se šta je halāl a šta
je harām, takav se smatra jasnim imetkom, a ne sumnjivim - halal se
jede (koristi) a haram ne jede (ne koristi)." (Ed-Durerus-senijje,
9/322)
Šejh Muhammed b. Sālih
el-'Usejmin, rhm, u tom smislu kaže: "Onaj ko stekne imetak koji je harām, pa
se pokaje Allāhu, obavezan je da ga utroši u ono s čime je Allāh
zadovoljan, i to samo kako bi ga se riješio, a ne kao dobro djelo. Na taj način
će sa sebe skinuti odgovornost." (Medžmū'u fetāva ve resāil, 21/97)
Allāh, dželle šanuh, najbolje zna!
Amir I. Smajić
Medina,
03. zul-ka'de, 1436 god.