24. tra 2015.

Zar nije dosta rasprava?!

Zahvala pripada Allāhu, dželle šanuh, Gospodaru svih svjetova, a salavāte i selāme šaljemo najodabranijem Allāhovom poslaniku i robu Muhammedu, njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashābima i svim iskrenim sljedbenicima.
Prije pojave islāma, u predislamsko, pagansko doba ljudi su bili razjedinjeni, daleko od Pravog puta, pa je došao islām da ih ujedini na istini i spoji srca na uputi. Radi toga, došle su isključive zabrane svega što može dovesti do razilaženja, podjela, cijepanja muslimānskog saffa i netrpeljivosti.
Onaj ko razmisli o kur'ānsko-hadiskim tekstovima meže lahko uočiti da je islām propisao mnoga djela koja zbližavaju muslimāne, počevši od namaza u džemātu, nazivanja selāma, rukovanja, spajanja rodbinskih veza, obilaska bolesnika, izdvajanja zekāta, sadake, dobročinstva prema komšijama, pomoći nevoljniku itd. Suprotno tome, zabranio je djela koja mogu dovesti do mržnje, netrpeljivosti i sukoba, pa je s tim u vezi zabranjena nepravda / zulum, kamata, obmana u trgovini, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi s ciljem zavade, potvaranje, uznemiravanje, plašenje, prosidba djevojke koja je već zaprošena itd. (Vidi: dr. Muhammed el-Berrāk, El-'Iatidāl fi hukmil-džidāl, str. 5-8)
Sve što više odmiče vrijeme poslanstva i što su ljudi udaljeniji od prvih, odabranih generacija, sve više su bliži stranputici a dalji od upute i spasa. Prve generacije -  selefus-sālih nisu se bavile raspravama i polemikama o vjeri, jer su dubinski dokučili koliko je ta pojava štetna i koliko su pogubne njene posljedice po islām i muslimāne.
U današnje vrijeme, narod je iskušan raspravama više nego ikada. Glavni uzrok toga je, prije svega, neznanje, neodgoj, udaljenost od vjere, mnoštvo smutnji i podjela, ali isto tako i veliki uticaj imale su društvene mreže koje su olakšale uzroke i načine rasprava.
Allāh, azze ve dželle, nije ostavio ni jednu vrstu ljudi, od Ādema, alejhis-selām, pa sve do Sudnjeg dana, a da je nije opisao i spomenuo u Kur'ānu. Ako je ta osobina dobra, pa onda s ciljem da se okitimo istom, a ako je loša, pa da je se pripazimo. Jedna vrsta ljudi spomenuta je u sljedećem ajetu: "Ima ljudi koji se o Allāhu prepiru bez ikakva znanja i bez upute i bez Knjige svjetilje." (El-Hadždž, 8)
Riječ je o neznalicama. Ne žele istinu, nemaju ni dokaza, ali ipak raspravljaju o vjeri i prepiru se o vjerskim propisima. Zaista čudno, zar ne!? Međutim, još čudnije od toga je kada se onaj ko nije takav, ili ne bi trebao biti, spusti na isti stepen i poistovijeti sa takvima koje je Uzvišeni Allāh, dželle šanuh, prezreo i pokudio.
Od Āiše, radijallāhu anha, prenosi se da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Dosta, najmrži čovjek Allāhu je onaj koji se puno raspravlja i prelazi granicu u raspravi." (Buhāri, br. 2457, Muslim, br. 2668)
Od Ebu Umāme, radijallāhu anhu, prenosi se da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Nije narod skrenuo s Pravog puta, nakon što su bili na uputi, a da im nije dato da raspravljaju." (Tirmizi, br. 3535; Ibn Mādže, br. 48)
Učestale rasprave i prepirke su od vidljivih osobina onih koji su skrenuli sa Pravog puta, kao što kaže imām Ebu Muzaffer es-Sem'āni, rhm: "Kada pogledaš novotare, vidiš ih uvjek podijeljene na grupacije i partije, gotov pa da ne možeš naći dvojicu među njima na istom pravcu u vjerovanju. Jedni druge proglašavaju novotarima, čak dostižu i do tekfira, pa sin tekfiri oca, brat brata, komšija komšiju; uvjek ih vidiš u raspravi, mržnji i razilaženju. Čitav život im prođe a njihova riječ nije ujedinjena." (Ibnul-Kajjim, Muhtesar Savā'ikul-mursele, str. 518)
Dragi brate i sestro, slijedi i uputu i kloni se rasprava. Zar niste čuli savjet imāma Mālika b. Enesa, rhm, kada kaže: "Zar ćemo, kad' god nam dođe neki čovjek koji je ubjedljiviji u raspravi od nekog drugog čovjeka, radi njihove rasprave ostaviti ono što nam je Džibril, alejhis-selām, dostavio preko Muhammeda, sallallāhu alejhi ve sellem!?" (El-Lālekai, Šerhu usulil-'iatikād, 1/144)
Omer b. Abdul-Aziz, rhm, je rekao: "Kada čuješ raspravu, udalji se!" (Ibn Ebi Dunja, Es-Samt, str. 274)
Najbolji opis onih koji ustrajavaju u raspravama i polemikama dao je Hasan el-Basri, rhm, kada je čuo ljude kako raspravljaju rekavši: "Njima je dojadilo činjenje ibādeta, olakšano im je da pričaju, izgubili su bogobojaznost pa su progovorili." (Ibn Redžeb, Bejānu fadli 'ilmis-selef ala 'ilmil-halef, str. 4)
Isto tako, napuštanje rasprava nije dokaz neznanja i manjkavosti, nego suprotno tome, to je dokaz potpunosti, učenosti i bogobojaznosti. Hafiz Ibn Redžeb el-Hanbeli, rhm, je rekao: "Onaj ko se sustegnuo od nepotrebnog govora, rasprava i polemika među prvim generacijama, nije se sustegnuo zato što nema znanja ili zato što ne zna raspravljati. Naprotiv, sustegnuli su se radi znanja i straha od Allaha." (Bejānu fadli 'ilmis-selef ala 'ilmil-halef, str. 4)
Kada bi se svako od nas pokorio Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu alejhi ve sellem, pa se potrudio da ne bude takav, te udaljio takve osobe od sebe a sam se udaljio od njih, svima bi bilo zaista bolje, imali bi više bereketa u vremenu, djelima, imetku, porodici i svemu drugom.
Imām Ebū Bekr Muhammed b. el-Husejn el-Ādžurri, rhm, je rekao: "Onaj kome Allāh hoće dobro nadahne ga da slijedi sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, i uputu na kojoj su bili ashābi, radijallāhu anhum, i oni koji su ih slijedili po dobru od imāma među muslimānima u svakom vremenu. Nadahne ga da izučava znanje zbog sebe, kako bi se udaljio od neznanja. Cilj mu je da nauči u ime Allāha, a ne da nauči kako bi se raspravljao, polemisao i prepirao se, niti radi neke dunjalučke koristi. Onaj kome to bude namjera, biće spašen, inšallāhu te'āla, od strasti, novotarija i zabluda." (Kitābuš-Šeri'a, 1/450)
Od Mu'āza b. Džebela, radijallāhu anhu, prenosi se da je rekao: "Ostavite rasprave i polemike zato što u tome nema puno hajra. Jedna od dvije skupine laže (nije u pravu), a obje skupine se ogriješe." (Ed-Dejlemi, El-Firdevs fi me'suril-hitāb, 2/211)
Navodi se da je Ebū Derda'a, radijallāhu anhu, kazao: "Dovoljno ti je grijeha da uvjek budeš zaposlen raspravom." (Ibn Ebi Dunja, Es-Samt, str. 275)

Mejmun b. Mihrān, rhm, je napisao: "Dobro se pripazi rasprava i polemika u vjeri. Nemoj se raspravljat sa učenim, niti sa neznalicom. Što se tiče učenog, radi rasprave će ti uskratiti znanje koje ima i neće mariti za onim što radiš (pustit će te da propadaš); a što se tiče neznalice, unijet će ti nemir u prsa, a opet te neće poslušati." (Ed-Darimi, Es-Sunen, 1/90)
Bilo je rečeno Imāmu Māliku, rhm: "O Ebū Abdullāh, ako je čovjek učen i spoznao je Sunnet, da li da ga brani raspravljajući?", pa je rekao: "Ne, nego će ih obavijestiti šta je Sunnet, pa ako prime od njega - dobro i jest, a ako ne prime - onda će šutiti." (Ibn Abdul-Berr, Džāmi'u bejanil-'ilmi ve fadlih, str. 414)
Imām Ahmed b. Hanbel, rhm, kada je naveo šta su temelji Sunneta za njega, između ostalog je rekao: "... napuštanje rasprava, polemika i prepirki o vjeri" Zatim je rekao: "Ne polemiši ni skim niti raspravljaj, nemoj ni učiti kako se vodi rasprava..." (El-Lālekai, Šerhu usuli 'iatkād, 1/156)
El-Abbās b. Gālib el-Verrāk upitao je Imāma Ahmeda, rhm: "Ō Ebū Abdullāh, zadesim se na skupu na kojem nema niko drugi ko poznaje Sunnet osim mene, i desi se da počne govoriti jedan od novotara, da li da mu odgovorim?", pa je rekao: "Nemoj sebe dovoditi u takvu poziciju. Obavijesti ih o Sunnetu i ne raspravljaj!" Zatim sam ga opet upitao isto pitanje, a on mi je rekao: "Vidim da si ti osoba koja voli raspravljati!" (Ibn Muflih, El-Ādābuš-šer'ijje, 1/201)
I za kraj, od Ma'rufa el-Kerhija, rhm, prenosi se da je rekao: "Kada Allāh hoće dobro Svome robu, otvori mu vrata dobrih djela a zatvori mu vrata rasprava, a kada hoće robu loše, zatvori mu vrata dobrih djela a otvori mu vrata rasprava." (El-Bejheki, Šu'abul-imān, 2/295)
Pa zar nije dosta rasprava!?

Amir I. Smajić
Medina, 06. redžeb, 1436 god.