Zahvala pripada Allāhu, dželle šanuh,
Gospodaru svih svjetova, a salavāte i selāme šaljemo najodabranijem Allāhovom
poslaniku i robu Muhammedu, njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashābima i
svim iskrenim sljedbenicima.
Prije pojave islāma, u predislamsko,
pagansko doba ljudi su bili razjedinjeni, daleko od Pravog puta, pa je došao
islām da ih ujedini na istini i spoji srca na uputi. Radi toga, došle su
isključive zabrane svega što može dovesti do razilaženja, podjela, cijepanja
muslimānskog saffa i netrpeljivosti.
Onaj ko razmisli o kur'ānsko-hadiskim
tekstovima meže lahko uočiti da je islām propisao mnoga djela koja zbližavaju
muslimāne, počevši od namaza u džemātu, nazivanja selāma, rukovanja, spajanja
rodbinskih veza, obilaska bolesnika, izdvajanja zekāta, sadake, dobročinstva
prema komšijama, pomoći nevoljniku itd. Suprotno tome, zabranio je djela koja
mogu dovesti do mržnje, netrpeljivosti i sukoba, pa je s tim u vezi zabranjena
nepravda / zulum, kamata, obmana u trgovini, ogovaranje, prenošenje tuđih
riječi s ciljem zavade, potvaranje, uznemiravanje, plašenje, prosidba djevojke
koja je već zaprošena itd. (Vidi: dr. Muhammed el-Berrāk, El-'Iatidāl fi
hukmil-džidāl, str. 5-8)
Sve što više odmiče vrijeme
poslanstva i što su ljudi udaljeniji od prvih, odabranih generacija, sve više
su bliži stranputici a dalji od upute i spasa. Prve generacije - selefus-sālih nisu se bavile raspravama i
polemikama o vjeri, jer su dubinski dokučili koliko je ta pojava štetna i
koliko su pogubne njene posljedice po islām i muslimāne.
U današnje vrijeme, narod je iskušan
raspravama više nego ikada. Glavni uzrok toga je, prije svega, neznanje,
neodgoj, udaljenost od vjere, mnoštvo smutnji i podjela, ali isto tako i veliki
uticaj imale su društvene mreže koje su olakšale uzroke i načine rasprava.
Allāh, azze ve dželle, nije ostavio
ni jednu vrstu ljudi, od Ādema, alejhis-selām, pa sve do Sudnjeg dana, a da je
nije opisao i spomenuo u Kur'ānu. Ako je ta osobina dobra, pa onda s ciljem da
se okitimo istom, a ako je loša, pa da je se pripazimo. Jedna vrsta ljudi spomenuta
je u sljedećem ajetu: "Ima ljudi koji se o Allāhu prepiru bez ikakva
znanja i bez upute i bez Knjige svjetilje." (El-Hadždž, 8)
Riječ je o neznalicama. Ne žele
istinu, nemaju ni dokaza, ali ipak raspravljaju o vjeri i prepiru se o vjerskim
propisima. Zaista čudno, zar ne!? Međutim, još čudnije od toga je kada se onaj
ko nije takav, ili ne bi trebao biti, spusti na isti stepen i poistovijeti sa
takvima koje je Uzvišeni Allāh, dželle šanuh, prezreo i pokudio.
Od Āiše, radijallāhu anha, prenosi se
da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Dosta,
najmrži čovjek Allāhu je onaj koji se puno raspravlja i prelazi granicu u
raspravi." (Buhāri, br. 2457, Muslim, br. 2668)
Od Ebu Umāme, radijallāhu anhu,
prenosi se da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Nije
narod skrenuo s Pravog puta, nakon što su bili na uputi, a da im nije dato da
raspravljaju." (Tirmizi, br. 3535; Ibn Mādže, br. 48)
Učestale
rasprave i prepirke su od vidljivih osobina onih koji su skrenuli sa Pravog
puta, kao što kaže imām Ebu Muzaffer es-Sem'āni, rhm: "Kada pogledaš novotare, vidiš ih
uvjek podijeljene na grupacije i partije, gotov pa da ne možeš naći dvojicu među
njima na istom pravcu u vjerovanju. Jedni druge proglašavaju novotarima, čak dostižu
i do tekfira, pa sin tekfiri oca, brat brata, komšija komšiju; uvjek ih vidiš u
raspravi, mržnji i razilaženju. Čitav život im prođe a njihova riječ nije ujedinjena."
(Ibnul-Kajjim, Muhtesar Savā'ikul-mursele, str. 518)
Dragi brate i sestro, slijedi i uputu
i kloni se rasprava. Zar niste čuli savjet imāma Mālika b. Enesa, rhm, kada kaže:
"Zar ćemo, kad' god nam dođe neki čovjek koji je ubjedljiviji u
raspravi od nekog drugog čovjeka, radi njihove rasprave ostaviti ono što nam je
Džibril, alejhis-selām, dostavio preko Muhammeda, sallallāhu alejhi ve
sellem!?" (El-Lālekai, Šerhu usulil-'iatikād, 1/144)
Omer b. Abdul-Aziz, rhm, je rekao: "Kada
čuješ raspravu, udalji se!" (Ibn Ebi Dunja, Es-Samt, str. 274)
Najbolji opis onih koji ustrajavaju u
raspravama i polemikama dao je Hasan el-Basri, rhm, kada je čuo ljude kako
raspravljaju rekavši: "Njima je dojadilo činjenje ibādeta, olakšano im je da pričaju,
izgubili su bogobojaznost pa su progovorili." (Ibn Redžeb, Bejānu fadli 'ilmis-selef ala
'ilmil-halef, str. 4)
Isto tako, napuštanje rasprava nije
dokaz neznanja i manjkavosti, nego suprotno tome, to je dokaz potpunosti,
učenosti i bogobojaznosti. Hafiz Ibn Redžeb el-Hanbeli, rhm, je rekao: "Onaj
ko se sustegnuo od nepotrebnog govora, rasprava i polemika među prvim generacijama,
nije se sustegnuo zato što nema znanja ili zato što ne zna raspravljati. Naprotiv,
sustegnuli su se radi znanja i straha od Allaha." (Bejānu fadli 'ilmis-selef ala 'ilmil-halef, str. 4)
Kada bi se svako od nas pokorio Allahu
i Njegovom Poslaniku, sallallāhu alejhi ve sellem, pa se potrudio da ne bude
takav, te udaljio takve osobe od sebe a sam se udaljio od njih, svima bi bilo
zaista bolje, imali bi više bereketa u vremenu, djelima, imetku, porodici i
svemu drugom.
Imām Ebū Bekr Muhammed b. el-Husejn
el-Ādžurri, rhm, je rekao: "Onaj kome Allāh hoće dobro nadahne ga da
slijedi sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, i uputu na
kojoj su bili ashābi, radijallāhu anhum, i oni koji su ih slijedili po dobru od
imāma među muslimānima u svakom vremenu. Nadahne ga da izučava znanje zbog
sebe, kako bi se udaljio od neznanja. Cilj mu je da nauči u ime Allāha, a ne da
nauči kako bi se raspravljao, polemisao i prepirao se, niti radi neke dunjalučke
koristi. Onaj kome to bude namjera, biće spašen, inšallāhu te'āla, od strasti,
novotarija i zabluda." (Kitābuš-Šeri'a, 1/450)
Od Mu'āza b. Džebela, radijallāhu
anhu, prenosi se da je rekao: "Ostavite rasprave i polemike zato što u
tome nema puno hajra. Jedna od dvije skupine laže (nije u pravu), a obje
skupine se ogriješe." (Ed-Dejlemi, El-Firdevs fi me'suril-hitāb,
2/211)
Navodi se da je Ebū Derda'a,
radijallāhu anhu, kazao: "Dovoljno ti je grijeha da uvjek budeš
zaposlen raspravom." (Ibn Ebi Dunja, Es-Samt, str. 275)
Mejmun b. Mihrān, rhm, je napisao: "Dobro
se pripazi rasprava i polemika u vjeri. Nemoj se raspravljat sa učenim, niti sa
neznalicom. Što se tiče učenog, radi rasprave će ti uskratiti znanje koje ima i
neće mariti za onim što radiš (pustit će te da propadaš); a što se tiče
neznalice, unijet će ti nemir u prsa, a opet te neće poslušati." (Ed-Darimi,
Es-Sunen, 1/90)
Bilo je rečeno Imāmu Māliku, rhm:
"O Ebū Abdullāh, ako je čovjek učen i spoznao je Sunnet, da li da ga brani
raspravljajući?", pa je rekao: "Ne, nego će ih obavijestiti šta je
Sunnet, pa ako prime od njega - dobro i jest, a ako ne prime - onda će
šutiti." (Ibn Abdul-Berr, Džāmi'u bejanil-'ilmi ve fadlih, str.
414)
Imām Ahmed b. Hanbel, rhm, kada je
naveo šta su temelji Sunneta za njega, između ostalog je rekao: "...
napuštanje rasprava, polemika i prepirki o vjeri" Zatim je rekao: "Ne
polemiši ni skim niti raspravljaj, nemoj ni učiti kako se vodi
rasprava..." (El-Lālekai, Šerhu usuli 'iatkād, 1/156)
El-Abbās b. Gālib el-Verrāk upitao je
Imāma Ahmeda, rhm: "Ō Ebū Abdullāh, zadesim se na skupu na kojem nema niko
drugi ko poznaje Sunnet osim mene, i desi se da počne govoriti jedan od
novotara, da li da mu odgovorim?", pa je rekao: "Nemoj sebe
dovoditi u takvu poziciju. Obavijesti ih o Sunnetu i ne raspravljaj!" Zatim
sam ga opet upitao isto pitanje, a on mi je rekao: "Vidim da si ti
osoba koja voli raspravljati!" (Ibn Muflih, El-Ādābuš-šer'ijje,
1/201)
I za kraj, od Ma'rufa el-Kerhija,
rhm, prenosi se da je rekao: "Kada Allāh hoće dobro Svome robu, otvori
mu vrata dobrih djela a zatvori mu vrata rasprava, a kada hoće robu loše,
zatvori mu vrata dobrih djela a otvori mu vrata rasprava." (El-Bejheki,
Šu'abul-imān, 2/295)
Pa zar nije dosta rasprava!?
Amir I. Smajić
Medina, 06. redžeb, 1436 god.