28. svi 2015.

Propis obilježavanja noći lejletu'l-berāt (15. noć ša'bāna)? - šejh Abdul-'Aziz b. Baz, rhm.


Zahvala pripada Allāhu koji nam je upotpunio vjeru i Svoju blagodat prema nama usavršio. Salavāt i selām neka je na Njegovog Vjerovjesnika i Poslanika, Muhammeda, Vjerovjesnika oprosta i milosti.
Allāh, azze ve dželle, je rekao: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Ma'ide, 3)
Uzvišeni je također rekao: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allāh nije naredio?" (Eš-Šura, 21)
U dva Sahiha zabilježeno je od Āiše, radijallāhu anha, da je Allahov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko uvede u ovu našu stvar (vjeru), ono što nije od nje, to će mu biti odbačeno."
Muslim prenosi od Džābira, radijallāhu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallāhu alejhi ve sellem, imao običaj na džumanskoj hutbi govoriti: "... a zatim: doista je nabolji govor – Allāhova knjiga, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallāhu alejhi ve sellem; najgore stvari po vjeru su novine, a svaka novotarija je zabluda."
Ājeta i hadisa u tom kontekstu ima mnogo i nedvosmisleno upućuju da je Allāh, subhānehu ve te'āla, usavršio ovom ummetu njihovu vjeru i upotpunio Svoju blagodat, te da svoga Vjerovjesnika, sallallāhu alejhi ve sellem, nije uzeo k Sebi sve dok jasno nije dostavio poslanicu i pojasnio ummetu ono što im je Allāh propisao od riječi i djela.
On, sallallāhu alejhi ve sellem, pojasnio je da sve što ljudi uvedu nakon njega i pripišu vjeri, islāmu, od riječi ili djela, da je sve to novotarija koja je odbačena i vraćena onom ko ju je izmislio, pa makar njegova namjera bila dobra.
Ashābi Resulullāha, sallallāhu alejhi ve sellem, dokučili su tu stvar, a također i učenjaci islāma nakon njih, pa su se radi toga suprostavili novotarijama, negirali ih i upozoravali na njihovu opasnost. Sve to spomenuli su učenjaci koji su napisali djela o veličanju sunneta i pogubnosti novotarija, poput Ibn Veddāha, Tartūšija, Ebū Šāme i drugih.
Jedna od takvih novotarija, koje su pojedine osobe uvele u islām, je obilježavanje 15. noći mjeseca ša'bāna, te posebno izdvajanje tog dana za post, iako za taj postupak ne postoji dokaz na koji se dozvoljeno oslonuti.
Zabilježena je nekolicina hadisa u kojima se spominje vrijednost te noći, ali ti hadisi su nevjerodostojni i ne mogu poslužiti kao validan dokaz. Dok predaje u kojima se ističe posebna vrijednost namaza u toj noći, sve su izmišljene i apokrifne, kao što su to napomenuli mnogi učenjaci, a njihov govor ćemo, inšallāh, naknadno spomenuti.
Također, preneseno je i nekoliko predaja od pojedinih učenjaka i pobožnjaka iz vremena prvih generacija, naročito iz područija Šāma, ali džumhur (većina) islāmskih učenjaka jednoglasan je na tome da je obilježavanje te noći novotarija i da su hadisi u kojima se spominje njena vrijednost slabi, a neki čak i lažni i izmišljeni. Jedan od učenjaka koji su napomenuli na to je Hāfiz Ibn Redžeb, rahimehullāh u svome djelu Letāiful-me'ārif, a i mnogi drugi učenjaci.
Hadisi koji su slabi i nevjerodostojni, dozvoljeno je da se radi po njima u ibādetima koji imaju osnovu u vjerodostojnim hadisima, a što se tiče obilježavanja 15. noći ša'bāna, to nema nikakve osnove u vjerodostojnim predajama kako bi se te da'if predaje prislonule uz njih. To veličanstveno pravilo spomnuo je imam Ebul-Abbās, šejhul-islām Ibn Tejmijje, rahimehullāh.
Ovdje ću ti, poštovani čitaoce, navesti govor pojedinih učenjaka o ovom pitanju, kako bi bio na jesnom dokazu i uputi. Islāmski učenjaci jednoglasni su da je obaveza ono oko čeka se ljudi razilaze vratiti Allāhovoj, azze ve dželle, plemenitoj knjizi i sunnetu Resulullāha, sallallāhu alejhi ve sellem, pa ono što Kur'ān i sunnet presude smatra se vjerom koju je obaveza slijediti, a ono što se tome suprostavi obaveza je odbaciti.
Svaki ibādet koji se ne prenosi u Kur'ānu i sunnetu smatra se novotarijom koju je zabranjeno raditi, a kamoli da se poziva u nju ili omililjava ljudima. Uzvišeni je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allāhu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allāhu i Poslaniku, ako vjerujete u Allāha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (En-Nisā, 59), "Ma učemu se razilazili, treba da presudu da Allāh." (Eš-Šūrā, 10), "Reci: 'Ako Allāha volite, mene slijedite, i vas će Allāh voljeti i grijehe vam oprostiti!'" (Alu Imrān, 31), "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisā, 65).
Ājeta koji govore o tome je mnogo, a u njima se naređuje vraćanje pitanja u kojima se ljudi razilaze Kur'ānu i sunnetu, te potpuno zadovoljstvo izrečenoj presudi, zato što to proizilazi iz iskrenog vjerovanja, a u tome je, ujedno, dobro po robove na ovom i drugom svjetu i najbolji završetak.
Hāfiz Ibn Redžeb, rahimehullāh, govoreći o ovom pitanju u djelu Latāiful-me'ārif kaže sljedeće: "Neki od tābi'ina naseljenih u Šāmu, poput Hālida b. Ma'dāna, Mekhūla, Lukmāna b. Āmira i drugih, imali su običaj veličati i truditi se u činjenju ibādeta 15-te noći ša'bāna, pa su drugi ljudi od njih preuzeli taj običaj. Spominje se da su se u tome povodili da pojedinim isrāilijātima[1]. Nakon što je taj običaj prenjet od njih u druge provincije, narod se tada oko toga razišao; neki od njih su to prihvatili i u tome ih slijedili, naročito skupina pobožnjaka iz Basre i dalje, dok je većina učenjaka iz Hidžāza to odbacila, među njima su Atā i Ibn Ebi Mulejke, a Abdur-Rahman b. Zejd b. Eslem prenjeo je takav stav od fekiha iz Medine.  Takav stav ujedno zauzeli su učenici i sljedbenici imāma Mālika i dr. Svi oni su složni da je to novotarija.
Nakon toga, učenjaci iz Šāma razišli su se o načinu oživljavanja te noći, na dva mišlenja:
Prvo, da je pohvalno oživiti tu noć u džematima u mesdžidima. Hālid b. Ma'dan, Lukmān b. Āmir i drugi oblačili bi u njoj naljepšu odjeću, kadiili se buhūrom[2] i uljepšavali surmom, a zatim su provodili tu noć u namazu u mesdžidu. U tome se s njima složio i Ishāk b. Rāhuje. Smatrali su da se provođenje te noći u namazu džematile ne smatra novotarijom. To je od njih prenjeo Harb el-Kirmāni u svom djelu El-Mesāil.
Drugo, da je pokuđeno okupljati se u njoj u mesdžidima radi obavljanja namaza, vāzova i dova, ali nema smetnje da je čovjek zasebno provede u namazu i ibādetu. To je stav Evzā'ija - imāma stanovnika Šāma, njihovog fekiha i ālima, i to mišljenje bliže je istini..."
Zatim je Ibn Redžeb nakon toga rekao: "Od Imāma Ahmeda nije zabilježen nikakav govor o oživljavanu 15. noći ša'bāna, ali analogno njegovim drugim stavovima možemo reći da je o tome imao dva mišljenja, kao što je imao dva mišljenja o provođenju noći uoči bajrama u ibādetu. Po jednom rivājetu smatrao je nepohvalnim da se ta noć provede u zajedničkom (džematile) namazu, zato što se takvo nešto ne prenosi od Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, niti njegovih ashāba; a po drugom rivājetu smatrao je to pohvalnim, jer se prenosi da je to radio Abdur-Rahmān b. Jezid b. el-Esved, a on je bio od tābi'ina. Isti slučaj je sa 15. noći ša'bāna, ništa vjerodostojno nije preneseno od Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashāba, ali je potvrđeno od skupine tābi'ina i učenjaka iz Šāma..." Završen citat Hāfiza Ibn Redžeba.
U prethodnom govoru jasno je naznačeno da se o oživljavanju 15. noći ša'bāna ništa vjerodostojno ne prenosi od Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashāba, radijallāhu anhum. A što se tiče Evzā'ijevog, rhm, mišljenja da je pohvalno obilježiti je pojedinačno, te Ibn Redžebovog preferiranja tog stava, smatra se iznenađujućim, čudnim i slabim, jer sve što nije potvrđeno šerijatskim dokazima. Nije dozvoljeno muslimanu da ga uvodi u Allāhovu vjeru novotarije, svejedno činio to pojedinačno ili grupno, i svejedno činio to tajno ili javno, radi sveobuhvatnog značenja riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem: "Onaj ko uradi neko djelo koje nije zaznovano na ovoj našoj stvari (vjeri) - ono je odbačeno.", i drugih dokaza koji kude novotarije i upozoravaju na njih.
Imām Ebū Bekr et-Tartūši, rhm, u svom djelu El-Havādisu vel-bid'au rekao je sljedeće: "Ibn Veddāh zabilježio je od Zejda b. Eslema da je rekao: 'Nismo zatekli nikog od naših šejhova i učenjaka da se osvrće na 15. noć ša'bāna, niti da se osvrće na govor Mekhūla, niti smatraju da ta noć ima posebnu prednost i vrlinu nad ostalim noćima.' Jednom prilikom rečeno je Ibn Ebi Mulejki da Zejd en-Numejri govori: '15. noć ša'bāna ima istu vrijednost kao i lejletul-kadr!', pa je na to rekao: 'Da sam ga ja čuo, a u ruci mi je štap, udario bi ga njime!', a Zejd je bio poznat kao onaj koji priča priče i vazi."
Poznati ālim Eš-Ševkāni, rhm, u svom djelu El-Fevā'idul-medžmū'a kaže: "Hadis u kojem se kaže: 'O Alija, onaj ko klanja 100 rekata 15. noći ša'bāna, učeći na svakom rekatu suru El-Fātiha i Kul huvellāhu ehad 10 puta, Allāh će mu ispuniti svaku potrebu... itd. – taj hadis je izmišljen, a u njegovim izrazima spominju se čudne nagrade. Kada to čuje onaj ko posjeduje sposobnost razlikovanja neće sumnjati niti polemisati da je taj hadis apokrifan, a ujedno njegove rāvije su neoznate. Prenosi se i drugim lancima prenosilaca, ali svi su apokrifni i nepoznatih rāvija."
Kaže u El-Muhtesaru"Hadis u kojem se spomine obavljanje namaza 15. noći ša'bāna je bātil (ništavan). Iako je Ibn Hibbān zabilježio hadis od Alije: "Kada nastupi 15. noć ša'bana provedite je u namazu i postite taj dan.", ali je i on da'if (slab)."
U djelu El-Le'āli rekao je sljedeće: "Klanjanje 100 rekata 15-te noći ša'bāna učeći suru El-Ihlās 10 puta i velike nagrade koje se za to spominju, kao što su zabilježili Dejlemi i drugi, sve to je izmišljotina i laž, većina rāvija u tri prenesena lanca prenosilaca su nepoznati i nepouzdani. Također i predaje u kojima se spominje klanjanje 12 rekata učeći suru El-Ihlās po 30 puta su apokrifne, isto tako i one u kojima se spominje 14 rekata apokrifne su. Mnogi od učenjaka fikha, poput autora El-Ihjāa (Gazālija) i drugih, bili su obmanjeni ovim hadisima, također i neki od mufessira. Preneseno je nekoliko načina obavljanja namaza u toj noći, tj. 15. noći ša'bāna, i svi su bātil (ništavni) i izmišljeni. Spomenuto ne dolazi u suprotnost sa predajom koju je zabilježio Tirmizi od Āiše, radijallāhu anha, u kojoj se spominje da je, sallallāhu alejhi ve sellem, te noći izašao na mezarije Beki'a i da Gospodar, azze ve dželle, silazi u njoj na Zemaljsko nebo i oprosti više grijeha nego što ima dlaka u stadu ovaca plemena El-Kelb. Govor je bio o izmišljenom namazu koji se obavlja te noći, iako prethodno spomenuti hadis Āiše, radijallāhu anha, u lancu prenosilaca ima slabost i prekid. Isto tako i Alijina, radijallāhu anhu, predaja u kojoj se spominje provođenje te noći u namazu, ne dolazi u suprotnost s činjenicom da je spomenuti namaz lažan i apokrifan, iako i u Alijinom hadisu ima slabosti, kao što smo prethodno napomenuli..."
Hāfiz El-Irāki, rhm, ističe: "Hadis o namazu 15. noći mjeseca ša'bāna je podmetnut i slagan na Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem."
Imām Nevevi, rhm, u svom djelu El-Medžmū'u rekao je sljedeće: "Namaz koji je poznat kao salātur-ragāib, koji se klanja 12 rekata između akšama i jacije uoči prve džume u redžebu, isto tako i namaz 15. noći mjeseca ša'bāna od 100 rekata, ta dva namaza su novotarije i prezreni činovi i neka nikoga ne obmani to što su spomenuti u djelima poput Kūtul-kulūb i Ihjāu ulūmid-din, niti hadisi koji su navedeni u njima. Sve to je, doista, bātil (ništavno). Isto tako, neka se niko ne povodi za pojedinim učenjacima kojima to pitanje nije bilo razjašnjeno, pa su neki od njih napisali po koji list hvaljeći te namaze. Taj je, zaista, pogriješio u tome."
Pored spomenutog, šejh imām Ebū Muhammed Abdur-Rahmān b. Ismā'il el-Makdisi napisao je izrazito korisno djelo u kojem je pojasnio nevalidnost te novotarije. Odlično je to uradio i kvalitetno obradio.
Govora islāmskih učenjaka o ovom pitanju ima zaista mnogo. Da nam je cilj bio navesti sav govor na kojeg smo naišli, odužili bi mnogo s ovim pojašnjenjem, ali nadam se da je u spomenutom dovoljno da ubjedi onog koji traga za istinom.
Iz prethodno spomenutih ājeta, hadisa i govora islāmskih učenjaka, jasno je svakom koji traga za istinom da je oživljavanje 15. noći ša'bāna obavljanjem namaza i sl., te izdvajanje tog dana s postom, novotarija i prezren čin kod velike većine islāmskih učenjaka. Takvo nešto nema nikakve osnove u našem čistom Šerijatu. Naprotiv, to se smatra izmišljenim običajima nakon vremena ashāba, radijallāhu anhum.
Onome koji žudi za istinom i uputom dovoljne su, u ovoj i drugim tematikama, Allāhove, azze ve dželle, riječi: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio..." (El-Māide, 3), i drugi ājeti u istom značenju, te riječi Resulullāha, sallallāhu alejhi ve sellem: "Onaj ko uvede u ovu našu stvar (vjeru), ono što nije od nje, to će mu biti odbačeno.", kao i drugi hadisi u istom značenju.
Sahihu imāma Muslima zabilježeno je od Ebū Hurejre, radijallāhu anhu, da je Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte izdvajati noć uoči petka od ostalih noći s posebnim namazom, niti dan petka od ostalih dana s posebnim postom, osim ako je riječ o postu kojeg neko od vas (uobčajno) posti."
Da je dozvoljeno izdvajati određenu noć, s posebnim ibādetom, od drugih noći, onda bi noć uoči džume bila najpreča za takvo nešto. Zato što je dan džume najbolji dan kojeg je sunce obasjalo, kao što je naznačeno u vjerodostojnim predajama od Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem. Međutim, Vjerovjesnik, sallallāhu alejhi ve sellem, i pored toga zabranio je da se posebno izdvaja sa obavljanjem namaza, što nam ukazuje da su druge noći preče da se ne izdvajaju i da nije dozvoljeno da se njima obavljaju posebni ibādeti, osim ako vjerodostojan dokaz upućuje na to.
Suprotno tome, kada uzmemo u obzir da je lejletul-kadr i druge ramazanske noći propisano i pohvalno dodatno oživiti i provesti u ibādetu, Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, podstakao je ummet na dodatni ibādet u njima, a to je i sam činio. Zabilježeno je u dva Sahiha od Resulullāha, sallallāhu alejhi ve sellem, da je rekao: "Onaj ko provede ramazanske noći u ibādetu vjerujući u Allāha i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteno ono što je prethodilo od grijeha. Onaj ko provede lejletul-kadr u ibādetu vjerujući u Allāha i najdajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteno ono što je prethodilo od grijeha."
Prema tome, da je propisano obilježiti i ibādetom oživiti 15. noć ša'bāna, ili noć uoči prve džume u redžebu, ili noć Isrā'a i Mi'rādža, zasigurno bi Vjerovjesnik, sallallāhu alejhi ve sellem, na to podstakao svoj ummet, ili bi barem on to radio. Da je takvo nešto činio, sallallāhu alejhi ve sellem, nema sumnje da bi njegovi ashābi, radijallāhu anhum, to prenijeli ummetu. Sigurno je da oni ne bi ništa od nas skrili, jer su bili najbolji i najbrižniji ljudi nakon Vjerovjesnika, neka je na njega Allāhov salavāt i selām a Njegovo zadovoljstvo na ashābe Resulullāha, sallallāhu alejhi ve sellem.
Prethodno si, na osnovu govora uleme, došao do spoznaje da ne postoji vjerodostojna predaja od Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, niti njegovih ashāba, radijallāhu anhum, koja ukazuje na posebnu vrijednost noći uoči prve džume u redžebu, niti vrijednost noći na polovini mjeseca ša'bāna. Shodno tome, možemo zaključiti da je to novotarija, izmišljena i uvedena stvar u islām, a posebno činjenje ibādeta u tim noćima su prezrene novotarije.
Također, i 27. noć mjeseca redžeba, koju pojedini ljudi smatraju da je noć u kojoj se desio Isrāa i Mi'rādž, ni nju nije dozvoljeno oživljavati s posebnim ibādetima, niti je na bilo koji drugi način obilježavati, radi prethodno spomenutih argumenata. To kažemo ako bi se precizno znalo koja je to noć, a šta tek reći kada znamo da je ispravno mišljenje islāmskih učenjaka da je ta noć ostala nepoznata i skrivena. Mišljenje onih koji kažu da je to 27. noć redžeba je bātil (ništavno) i nema nikakve potpore u vjerodostojnim predajama.
Divno li je rečeno: "Najbolje stvari su one na uputi zasnovane, a najgore su novotarije bez dokaza osnovane."
Allāha molim da nas nadahne, a i sve ostale muslimane, čvrstim pridržavanjem za Kur'ān i Sunnet, te izbjegavanjem svih prezrenih novotarija, On je Plemeniti i Dobri. Salavāte i selāme donosimo na Njegovog roba i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashābe.

Uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Abdullāh b. Bāz, rhm.

Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 10. ša'bān, 1436 god.



[1] Riječi i predaje od poslanika, pobožnjaka i učenjaka iz naroda Benu Israila (Israelčana).
[2] Mirisna drvcad.