Kada muktedija izgovora 'āmīn' iza imāma? - šejh Abdur-Rahman el-Berrak



PITANJE: Imam nedoumicu, Allāh vas sačuvao, kada me'mūm (onaj ko klanja za imāmom u džemātu) treba da izgovori "Āmīn!"? Da li će izgovoriti kada imām kaže: "...veled-dāāālin", ili pak kada imām kaže: "Āmīn!"? Čuo sam od neke braće kako tvrde da se "Āmīn!" ne izgovara osim nakon što imām kaže "Āmīn!", jer se u hadisu navodi: "Kada imām kaže 'Āmīn!' onda vi kažite 'Āmīn'"?
ODGOVOR: Zahvala pripada Allāhu, Jednom i Jedinom. Neka je salavāt i selām na Allāhovog Poslanika, nakon kojeg nema drugih poslanika.
Od sunneta je da onaj ko prouči suru El-Fātiha, ili čuje nekog drugog da je uči, da kaže: "Āmīn!", nakon Allahovih riječi: "...veled-dāāālin", u namazu i mimo namaza. Isto se odnosi za imāma i me'mūma.
Riječi "Āmīn!" znače: "O Allāhu, odazovi se mojoj dovi!", a povod aminanja nakon učenja sure El-Fātiha je očigledan, jer su zadnja tri ājeta iz te sure dova, i to od riječi: "Ihdina-sirātal-mustekīm / Uputi nas na Pravi put".
Vrijeme izgovaranja "Āmīn!" je isto za imāma i muktediju. Dokaz za to su riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem: "Kada imām kaže: '...veled-dāāālin' recite: 'Āmīn!'" Bilježe ga Buhāri i Muslim. Tako postupaju i na tom stavu su islamski učenjaci.
A što se tiče hadisa: "Kada imām kaže 'Āmīn!' onda vi kažite 'Āmīn'", njega su učenjaci protumačili i usmjerili na razne načine. Njihov govor se na kraju svodi na spoj između njega i drugih hadisa, tako što će muktedija aminati u isto vrijeme sa imāmom, tj. neće kasniti za njim, nego će svi zajedno izgovoriti u isto vrijeme nakon riječi: "...veled-dāāālin".
Pojedini učenjaci su protumačili hadis "Kada imām kaže 'Āmīn!' onda vi kažite 'Āmīn'" po vanjštini, pa je njegovo značenje, po njima, poput drugog dijela hadisa: "Kada imām donese tekbir donesite i vi tekbir..." tj. nakon njega. Međutim, rādžih / ispravno i odabrano mišljenje je stav kojeg je zastupala većina učenjaka, a tako se inače postupa u džamijama.
Izdiktirao: uvaženi šejh Abdur-Rahman b. Nāsir el-Berrāk, hafizehullāh
U jutarnjim satima petka, 12. redžeba, 1436 god.

Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 05. ša'bān, 1436 god.