PITANJE: Kakav je propis dizanja ruku nakon pet dnevnih namaza radi
dove?
ODGOVOR: Stalna praksa dizanja ruku radi dove nakon farz namaza nije
propisano djelo i nema utemeljenja u sunnetu Allāhovog Vjerovjesnika,
sallallāhu alejhi ve sellem, niti u praksi ashāba, radijallāhu anhum, niti je
to iko od tāb'ina dozvolio.
Kada su u
pitanju ibādeti, općenito pravilo važi da je sve zabranjeno dok ne dođe dokaz
da je dozvoljeno. Ashābi koji su nam prenjeli način obavljanja namaza Allāhovog
Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, nisu nam spomenuli da je imao običaj
dizati ruke i upućivati dove nakon farz-namazā.
Buhāri i
Muslim zabilježili su u svoja dva Sahīha hadis putem Ibrāhima
b. Sa'da, on od svog oca, ovaj od El-Kāsima b. Muhammeda, a on od Āiše,
radijallāhu anha, da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem,
rekao: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje -
biće mu odbačeno."
Međutim,
ako bi se desilo da klanjač ima neku iznimnu potrebu ili neočekivanu situaciju
koja zahtjeva da uputi dovu i podigne ruke nakon namaza, ne uzimajući to za
stalnu praksu, onda nema smetnje u tome i nije zabranjeno.
Prenešeno
je u dva Sahāha, Buharije i Muslima, putem Mālika, on od Ebū
Hāzima b. Dīnara, a on od Sehla b. Sa'da es-Sā'idija, radijallāhu anhu, da je
Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, otišao u naselje gdje je
boravilo pleme Benū Amr b. Auf kako bi ih pomirio, pa je nastupilo vrijeme
namaza a Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, se još nije vratio u
džamiju. Mujezin je došao Ebū Bekru, radijallāhu anhu, i upitao ga: "Hoću
li proučiti ikāmet a ti da predvodiš ljude u namazu kao imām?", a on
je odgovorio: "Da!" i stupio u namaz. Zatim je došao
Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, dok su ljudi bili u namazu i
pristupio u saff zajedno sa drugima. Kada su ashābi to primjetili počeli su da
lupkaju rukama, a Ebū Bekr nije bio od onih koji se okreću u namazu. Kada su
ljudi još više zalupkali, on se okrenuo i ugledao Allāhovog Poslanika,
sallallāhu alejhi ve sellem, u saffu. On, sallallāhu alejhi ve sellem, mu je
rukom išaretio da ostane na svom mjestu, pa je Ebū Bekr, radijallāhu anhu,
podigao ruke i zahvalio Allāhu što mu je Allahov Poslanik, sallallāhu alejhi ve
sellem, naredio da tako postupi.
Ovaj
hadis je dokaz da je poropisano dizati ruke i upućivati dove u ovakvim i
sličnim situacijama jer je tako postupio Ebū Bekr, radijallāhu anhu, a Allāhov
Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, mu je to prećutno odobrio što je
potvrdilo taj propis. Nema razlike radilo se to u toku namaza ili nakon namaza,
a Allāh najbolje zna.
Uvaženi
šejh i muhaddis Sulejmān b. Nāsir el-Ulvān, hafizehullāh
Prijevod: Amir
I. Smajić
Medina,
05. ša'bān, 1436 god.