2 Apr 2015

Kojeg si mezheba? - šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm.


PITANJE: Šta kažu uvaženi učenjaci, predvodnici u vjeri, Allah bio s njima svima zadovoljan, o čovjeku koji bude upitan: "Kojeg si mezheba?", pa odgovori: "Ja sam sljedbenik Muhammeda; slijedim Allāhovu knjigu i sunnet Muhammeda, sallallāhu alejhi ve sellem." Zatim mu bude rečeno: "Svaki mu'min nužno je da slijedi neki od mezheba, i onaj ko ne slijedi mezheb je šejtan.", a on na to odgovori: "A kojeg mezheba su bili Ebū Bekr es-Siddik i halife poslije njega, radijallāhu anhum?", pa mu na to bude rečeno: "Dužan si da slijediš jedan od ovih mezheba!" Ko, od njih dvojice, je upravu? Odgovorite nam na pitanje, Allāh vas nagradio.
ODGOVOR: Hvaljen neka je Allāh. Ono što su ljudi dužni je slijeđenje Allaha i Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, a 'ulul-emr' / predvodnici koje nam je Uzvišeni Allāh, dželle šanuh, naredio da ih slijedimo i da im se pokoravamo u ajetu: "Pokoravajte se Allāhu i pokoravajte se Poslaniku, a i onim nadređenim među vama..." – pokornost njima je podređena i popratna pokornosti Allāhu i Poslaniku, a ne zasebna i samostalna. Zatim je rekao u nastavku ajeta: "Pa, ako se u nečemu ne slažete, vratite to Allāhu i Poslaniku, ako vjerujete u Allāha i onaj svijet; to vam je bolje i poslijedice su bolje." (En-Nisa, 59)
Prema tome, ako muslimāna zadesi neko novonastalo pitanje, za koje nema rješenje, odgovor / fetvu će tražiti od učenjaka u kojeg je ubijeđen da će mu odgovoriti ispravno, onako kako su propisali Allāh i Njegov Poslanik, bez obzira kojem mezhebu on pripadao.
Niko od muslimāna nije dužan slijepo slijediti neku osobu od učenjaka u svemo što govori i zastupa; i nijedan muslimān nije obavezan slijediti mezheb određene osobe mimo Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, u svemu što naređuje i govori. Naprotiv, od svakog se uzima govor i odbacuje, osim od Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem.
Ako bi čovjek slijedio određeni mezheb, jer nije u stanju spoznati dati propis osim putem tog čovjeka, to mu je dozvoljeno, ali to nije obaveza onome ko je u stanju spoznati taj propis drugim putem i načinom. Naprotiv, svako je dužan da se boji Allāha onoliko koliko je u mogućnosti, tako što će izučavati znanje i spoznati ono što su naredili Allāh i Njegov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, pa tako raditi ono što mu je naređeno i ostaviti ono što je zabranjeno, a Allāh najbolje zna.
Šējhul-islām Ebul-Abbas Ibn Tejmijje el-Harrāni, rhm.
Izvor: Medžmū'ul-fetāvā, 20/208-209.

Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 13. džumādel-ahir, 1436 god.