Beraa b.
'Azib, radijallahu anhu, kaže: Izašli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu
alejhi ve sellem, da ispratimo dženazu jednog čovjeka od ensarija. Kada smo
stigli kod kabura, tijelo još nije bilo zakopano, pa je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, sjeo kraj kabura a mi smo sjeli oko njega. Bili
smo mirni kao da su nam na glavama ptice. U ruci je imao štap kojim je kuckao
po zemlji. U drugoj predaji: "Svoj pogled dizao bi prema gore i
spuštao."
Zatim je
podigao glavu i rekao: "Utječite se Allahu od kaburskih
kazni" – a u drugoj predaji: "O Allahu! Tebi se
utječem od kaburske kazne!" To je rekao dva ili tri puta, a zatim
je rekao: "Zaista, kada Allahov rob, vjernik, napušta ovaj svijet
i ide na budući, dođu mu meleci s nebesa, bijela izgleda i sjajnih lica kao
Sunce, sa sobom nose džennetsku odjeću i džennetski miris. Približe mu se i
sjednu na udaljenosti do koje dopire njegov vid.
Nakon toga mu se približi Melek smrti i sjedne pored njegove
glave, pa kaže: 'O lijepa i dobra dušo! – a u predaji: O
smirena dušo! Idi oprostu Gospodara svoga i Njegovom zadovoljstvu.' Zatim izađe
klizeći poput kapljice koja klizi sa vrha posude. Kada prihvati dušu, ne biva u
njegovoj ruci ni koliko je tren oka, a odmah je meleci prihvaćaju i postave u
haljine (kefine) i namirišu mirisom. Od nje se proširi najljepši miris kakvog
na Zemlji nema, potom se, noseći je, penju u visine. Kada god prođu pored grupe
meleka, svi odmah upitaju: 'Koja je ovo plemenita duša?' A meleci odgovaraju:
'To je taj i taj sin tog i tog' – spominjući njegova najljepša imena i nadimke
kojim su ga ljudi zvali na Zemlji.
Tako biva sve dok ne dođu do zemaljskog neba. Zatim zatraže
dozvolu za prolazak i biva im dozvoljeno pa ih prate bliski meleci na svakom
nebu sve do neba koje slijedi i sve tako dok ne dođu do sedmog neba. Allah,
azze ve dželle, tada kaže: 'Pišite knjigu Moga roba u Ilijjunu i vratite ga na
Zemlju, jer Ja sam ih stvorio od zemlje, u nju ću ih ponovo vratiti i iz nje će
biti oživljeni i drugi put.'
Zatim se njegova duša vrati u tijelo i tada mu dođu dva meleka
koja ga podignu da sjedne i počnu ispitivati: 'Ko je tvoj Gospodar?' A on će
odgovoriti: 'Moj Gospodar je Allah.' 'Koja je tvoja vjera?' – oni će ponovo
upitati, a on će odgovoriti: 'Moja vjera je Islam.' 'A ko je onaj čovjek koji
vam je poslan?' – upitat će oni, a on će reći: 'On je Allahov Poslanik,
sallallah alejhi ve sellem.'
Zatim će ga dva meleka upitati: 'A kako si sve to znao?' 'Čitao
sam Allahovu knjigu, vjerovao u ono što piše u njoj i sve potvrdio' –
odgovoriće on.
Zatim će doći glas s nebesa: 'Istinu je rekao Moj rob pa mu
pripremite posteljinu iz Dženneta, obucite ga džennetskom odjećom i otvorite mu
prolaz ka Džennetu.'"
Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim reče: "Do njega će
dopirati džennetski lijep i ugodan miris, a kabur će se proširiti koliko
njegove oči mogu dokučiti. Zatim će mu doći čovjek lijepa izgleda, u lijepoj
odjeći, lijepog mirisa i reći: 'Raduj se onome što će te razveseliti. Ovo je
dan koji ti je bio obećavan' On će ga zatim upitati: 'A ko si ti? Ličiš mi na
onoga koji donosi dobro.' A on će reći: 'Ja sam tvoje dobro djelo koje si
činio.'"
A u
drugoj predaji: "Zatim će se otvoriti džennetska i džehenemska
vrata. Potom će mu se pokazati mjesto u Vatri i reći: 'Ovo ti je bilo predviđeno
boravište, pa ti ga je Allah zamijenio mjestom u Džennetu'"
Zatim će reći: "Gospodaru moj, ubrzaj Sudnji dan da bi se
susreo sa svojom porodicom i imetkom."
Allahov
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga reče: "A
Allahov rob, nevjernik, kada napušta ovaj svijet i odlazi na budući, dođu mu s
neba meleci, crnih lica i strašnog izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti.
Približe mu se i sjednu na udaljenosti do koje dopire njegov vid.
Nakon toga mu se približi Melek smrti i sjedne pored njegove
glave, pa kaže: 'O prljava dušo, izlazi i idi Allahovoj srdžbi.' Zatim će mu
uzeti dušu i čupati je kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune. Kada prihvati
dušu, ne biva u njegovoj ruci ni koliko je tren oka, a odmah je meleci
prihvaćaju i ne puštaju je dok je ne postave u platno od kostrijeti. Zatim se
iz nje osjeti smrad kao najgori smrad lešine koji postoji na Zemlji, a potom
se, noseći je, penju u visine. Kada god prođu pored grupe meleka, svi odmah
upitaju: 'Koja je ovo pokvarena duša?' A meleci odgovaraju: 'To je taj i taj
sin tog i tog' – spominjući njegova najružnija imena i nadimke kojim su ga
ljudi zvali na Zemlji.
Tako biva sve dok ne dođu do zemaljskog neba. Zatim zatraže
dozvolu za prolazak, ali im se neće otvoriti.
Zatim je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio: "Njima se
kapije nebeske neće otvoriti, i prije će uže kroz iglene uši proći nego što će
oni u Džennet ući." (El-E'araf, 40)
Allah, azze ve dželle, će tada reći: "Pišite njegovu knjigu u
Sidždžin u najnižoj zemlji." Zatim će njegova duša biti protjerana s neba.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je proučio: "A onaj ko
bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga
su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." (El-Hadždž,
31)
Tada se njegova duša vrati u tijelo i dođu mu dva meleka koja ga
podignu da sjedne i počnu ispitivati: 'Ko je tvoj Gospodar?' A on će
odgovoriti: 'Ah! Ah! Ne znam!' 'Koja je tvoja vjera?' – oni će ponovo upitati,
a on će odgovoriti: 'Ah! Ah! Ne znam!' 'A ko je onaj čovjek koji vam je
poslan?' – upitat će oni, a on će reći: 'Ah! Ah! Ne znam!'
U drugoj
predaji: 'Čuo sam ljude da nešto govore pa sam i ja to govorio.' Oni će
tada reći: 'Ne znaš i nisi htjeo da znaš!'
Glas sa nebesa će povikati: 'Laže on! Pripremite mu posteljinu od
vatre i otvorite mu prolaz do Vatre.' Do njega će dopirati njena vrućina i
smrad a kabur će mu se stisnuti tako da će kosti pored kostiju prolaziti.
Zatim će mu doći čovjek ružnog lica, ružne odjeće, odvratnog
smrada i reći: 'Raduj se onome što će te ražalostiti, ovo je dan koji ti je bio
obećavan.' On će upitati: 'A ko si ti? Ličiš mi na onog koji donosi zlo.' A on
će odovoriti: 'Ja sam tvoje loše djelo!'
U drugoj
predaji je došlo: "Zatim će mu dovesti čovjeka koji je slijep,
gluh i nijem, u ruci će imati kandžiju od željeza. Kad bi njom brdo udareno
pretvorilo bi se u prašinu. Udarit će ga tako da će ga pretvoriti u prašinu.
Zatim će ga Allah vratiti u prvobitno stanje, a ovaj će ga udariti drugi put.
On će tada pustiti krik, tako da će ga svi čuti osim ljudi i džina."
Tada će povikati: 'Gospodaru, nemoj da nastupi Sudnji dan.'"
Hadis su
zabilježili, u približnim verzijama, imami Ahmed (18614), Ebu Davud (4755), Ibn
Madže (1549), Abdur-Rezzak (6737), Ibn Ebi Šejbe (12059), Hakim (107), Bejheki
u Šu'abul-iman (395) i drugi s vjerodostojnim lancem
prenosilaca.
Ovu
predaju vjerodostojnom su ocjenili Ebu Avane, Ibn Mende, Hakim, Ibnul-Kattan,
Ibnul-Kajjim, Hejsemi i drugi, a dobrom Munziri, Ibn Tejmije i Albani.
(Vidjeti:
Et-tergibu vet-terhib, 4/197; Šerh hadisin-nuzul, 2/84; Medžmu'ul-fetava,
4/290; Idžtimaul-džujušil-islamijje, str. 58; Tehzib Sunen Ebi Davud,
2/427-429; Medžmeuz-zevaid, 3/173; Telhisul-habir, 2/264; Ahkamul-dženaiz,
str. 159)
Ibn
Ebil-'Izz el-Hanefi, rahimehullah, kaže: "Svi učenjaci ehli-sunneta su
jednoglasni da je ispravno ono na što upućuje ovaj hadis." (Šerhu-akideti-tahavije,
2/607)
Osnova
ovog hadisa je kod imama Muslima u Sahihu (2871) u skraćenoj
verziji.
Također,
hadis je kod Buharije (1338) i Muslima (2870) od Enesa, radijallahu anhu, ali
se u njemu spominje samo pitanje o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
U nekim
predajama se spominje da se dva meleka , koja postavljaju pitanja, zovu Munkir
i Nekir, a Allah, dželle še'nuh, najbolje zna. (Vidjeti Šerhu-akideti-tahavijje,
2/604; Fethul-Bari, 3/237; Silsiletus-sahiha, 3/465)
Amir I.
Smajić
Medina,
29. zul-ka'de, 1435 god.