Od Abdulaziza b. Abdullaha b. Baza, svakom
Allahu predanom robu, muslimanu, moleći Allaha da mu olakša put do Njegovog
zadovoljstva, uputi ga na ono s čime je On zadovoljan i olakša nam slijeđenje
puta bogobojazih robova. Amin!
Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve
berekatuhu!
Obavješten sam da su mnogi muslimani nemarni
prema obavljanju namaza u džematu i da se pravdaju olakšicama pojedinih
islamskih učenjaka po tom pitanju. Iz tog razloga na nama je obaveza da
objasnimo ovu stvar i njenu opasnost, i da je zabranjeno muslimanu da olahko
shvata i bude nemaran prema onome na čiju je bitnost ukazao Allah, dželle
še'nuh, i Njegov Plemeniti poslanik, neka je na njega Allahov mir i spas.
Allah, dželle še'nuh, na mnogo mjesta u
Svojoj Plemenitoj knjizi - Kur'anu spominje i veliča namaz, naređujući njegovo
čuvanje i obavljanje u džematu. Uzvišeni nas obavještava da je nemarnost i
lijenost spram obavljanja namaza od osobina licemjera (munafika).
Allah, dželle še'nuh, rekao je: "Čuvajte
namaz, naročito srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte!" (El-Bekare, 238)
Kako da
rob bude od onih koji čuvaju
namaz i vode brigu o njemu a nemaran je prema njegovom obavljanju zajedno sa
svojom braćom u džematu!?
Allah, dželle še'nuh, rekao je: "Namaz
obavljajte, zekat dajite i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga
obavljajte." (El-Bekare, 43)
Ovaj
plemeniti ajet je jasan dokaz o obavezi obavljanja namaza u džematu i učestvovanju
u njegovom kolektivnom izvršavanju. Da je ono što se traži obavljanje namaza, samo po
sebi, čija je naredba došla na početku
ajeta, onda bi nam povod završetka ajeta s riječima: "... i zajedno s onima koji namaz
obavljaju i vi ga obavljajte.", bio
nepoznat i nejasan.
Allah, Uzvišeni, rekao je: "Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz,
neka jedna skupina s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu: i dok budu na
sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga skupina koja nije
klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni
budu!" (En-Nisa', 102)
Allah, dželle še'nuh, obaveznim je učinio obavljanje namaza u džematu u
ratnom stanju, pa kakav je onda propis istog u stanju mira. Ako bi ikome došla
olakšica po pitanju obavljanja namaza u džematu onda bi to bili oni koji su u
susretu s neprijateljem i koji očekuju da budu napadnuti.
Kada onima koji se nalaze u ovakvom stanju
nemaju olakšicu, onda znamo da je namaz u džematu jedna od najbitnijih obaveza
i da nikome nije dozvoljeno njegovo ostavljanje.
Bilježe Buhari i Muslim u svoja dva
"Sahiha" od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Došla mi je
misao da naredim da se uspostavi namaz u džematu i naredim čovjeku da predvodi
ljude u namazu, a zatim odem s ljudima koji će ponijeti žar i potpalu do onih
koji ne prisustvuju namazu i njihove kuće zapalim vatrom"
Bilježi imam Muslim u svome
"Sahihu" od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao:
"Vidio sam nas, ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
da niko od nas nije napuštao namaz u džematu do licemjer čije je licemjerstvo
bilo poznato, ili bolesnik, iako bi bolesnika znala da prihvate dva čovjeka i
potpomognu ga u hodu kako bi prisustvovao namazu u džematu."
I rekao je: "Doista nas je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio sunnetima upute, a doista je od
sunneta upute obavljanje namaza u džematu u džamijama iz kojih se čuje ezan
(poziv na namaz)!"
Bilježi imam Muslim u svome
"Sahihu", također, od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je
rekao: "Kome je drago da sretne Allaha sutra (tj. na Sudnjem danu) kao
musliman neka čuva ove namaze i odazove im se kada god bude pozvan na njih.
Jer, doista, Allah je propisao vašem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
sunnete upute, a doista su oni (namazi u džematu) od sunneta upute. Kada bi vi
klanjali namaze u vašim kućama, kao što klanja onaj koji nije došao u džemat u
svojoj kući, ostavili bi praksu svoga Poslanika, a ako bi ostavili praksu svoga
Poslanika otišli bi u zabludu. Nema ni jednog čovjeka koji se očisti za namaz,
i to lijepo uradi, zatim se uputi ka nekoj od ovih džamija, a da mu Allah ne
upiše za svaki korak kojeg je napravio dobro djelo, uzdigne ga za jedan stepen
i obriše mu s njim jedno loše djelo. Doista, vidio sam nas (tj. ashabe) da niko
od nas ne napušta namaz u džematu osim licemjer (munafik) čije je licemjerstvo
svima poznato. Čovjek bi bio doveden na namaz i morala bi ga dvojica od ljudi
pridržavati kako bi se uspravio i stao u saff."
U "Sahihu" imama Muslima se prenosi
od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je slijepac rekao Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem: "O Allahov Poslaniče! Nemam vodiča koji bi mi
pomagao na putu do džamije, pa da li imam opravdanje da klanjam u svojoj kući?
Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: 'Da
li čuješ poziv na namaz - ezan?' - Odgovori: 'Da!' – A Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to mu reče: 'Onda se
odazovi!'"
Hadisi upućuju na obaveznost obavljanja
namaza u džematu i obavezu njegovog uspostavljanja u Allahovim kućam,
džamijama, koje se Njegovom, dželle še'nuh, voljom podižu i grade i u kojima se
Njegovo veličanstveno ime mnogo spominje.
Svaki musliman je obavezan da vodi brigu o
ovome i požuri ka primjeni istoga. Na muslimanu je da oporuči obavljanje namaza
u džematu svojoj djeci, bližnjoj rodbini, komšijama i svim muslimanima,
pokoravajući se tako Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
ostavljajući njihove zabrane i izbjegavajući oponašanje licemjera, koje je
Allah opisao sa veoma ružnim i lošim osobinama, a od najružnijih osobina je
njihova lijenost u obavljanju namaza.
Allah, dželle še'nuh, rekao je: "Licemjeri
nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da obave namaz,
lijeno se dižu i pretvaraju se pred narodom, a Allaha ne spominju osim malo.
Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u
zabludi ostavi nećeš mu naći puta ka uputi." (En-Nisa', 142-143)
Ostavljanje i nemarnost spram namaza u
džematu je jedan od najčešćih i najvećih uzroka ostavljanja namaza u
potpunosti. A poznato je da je ostavljanje namaza nevjerstvo, zabluda i izlazak
iz vjere islama, radi riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem: "Doista je između čovjeka i širka i kufra ostavljanje
namaza!" (Muslim) "Ugovor koji je između nas
i njih je namaz, pa ko ga ostavi učinio je nevjerstvo!" (Ahmed,
Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)
Ajeta i hadisa koji govore o bitnosti namaza
i obavezi njegovog čuvanja i obavljanja ima veoma mnogo.
Kada istina izađe na vidjelo i dokazi budu
pojašnjeni, nije dozvoljeno nekome da odstupi od toga radi govora nekoga od
ljudi.
Allah, dželle še'nuh, rekao je: "A
ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Njegovom poslaniku, ako
vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!" (En-Nisa', 59)
"Neka se pripaze oni koji postupaju
suprotno naređenju njegovu, da ih kakva smutnja ne stigne ili da ih patnja bolna
ne snađe." (En-Nur, 63)
Nije skriveno koje se sve koristi i
vrijednosti nalaze u obavljanu namaza u džematu. Od najvidljivijih je međusobno
upoznavanje i potpomaganje na dobročinstvu i bogobojaznosti, preporučivanje
istine i strpljenja, podsticanje nemarnih, podučavanje neznalica, ulijevanje
srdžbe u redove licemjera, napuštanje i klonjenje od njihovog puta, uzvisivanje
i veličanje Allahovih svetinja među njegovim robovima, pozivanje Allahu, dželle
še'nuh, riječima i djelima i mnoge druge koristi.
Molim Allaha da olakša, i meni i vama,
slijeđenje onoga u čemu je Njegovo zadovoljstvo i dobro ovoga i drugoga
svijeta. Molimo Ga da nas zaštiti od zla naših duša i naših loših djela i da
nas sačuva od oponašanja nevjernika i licemjera, doista, On je Plemeniti i
Dobroćudni.
Neka je na vas Allahov mir, spas, milost i
bereket, i neka je Njegov mir i spas na našeg Poslanika Muhammeda, njegovu
časnu porodicu i sve ashabe.
Izdiktirao: šejh Abdulaziz b. Abdullah b. Baz, rhm.
Izvor: Fetava ulemail-beledil-haram, str. 188
Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 05, rebi'ul-evvel, 1429 god.