Zahvala pripada Allahu, dželle še'nuh, i neka je Salavat i Selam
na Poslanika, njegovu časnu porodicu, vjerne ashabe i sve iskrene sljedbenike.
Mnogi su kur'ansko-hadiski tekstovi koji ukazuju da je onaj koji
ostavi namaz počinio nevjerstvo i izašao iz Islama – da nas Uzvišeni Allah
sačuva -, ali učenjaci se razilaze kada se čovjek smatra ostavljačem.
Jedan dio uleme kaže ako ostavi i zanegira njegovu obaveznost, tek
tada je počinio nevjerstvo, ali to mišljenje je slabo i odbačeno, jer negiranje
bilo čega, što je od opšte-poznatih propisa u vjeri, samo po sebi je nevjertvo.
Po ovom mišljenju tektovi koji govore o nevjerstvu ostavljača namaza gube
značaj i svrhu.
Drugi dio uleme smatra da je ostavljač namaza ipak nevjernik,
dokazujući jasnim i nedvosmislenim dokazima, svejedno smatrao obavljanje namaza
obaveznim ili ne. Neki od njih kažu da je ako ostavi jedan namaz počinio je
nevjertvo, drugi kažu da ako nikako ne klanja tek tada je nevjernik, dok treći
kažu da ako više ne klanja nego što klanja tek tada je izašao iz Islama.
Bilo kako bilo, nema sumnje da ostavljanje namaza nije osobina
Allahovih iskrenih robova i da je ostavljač namaza izložen velikoj i bolnoj
Allahovoj kazni, osim ako se pokaje.
Islamski učenjaci jednoglasni su da je onaj koji neopravdano
ostavi jedan namaz počinio veći grijeh od nepravednog ubistva, krađe, bluda,
jedenja svinjskog mesa, pijenja alkohola i drugih djela koja ne dostežu do
stepena nevjestva koje izvodi iz vjere. (Vidi: Kitabus-salati ve hukmu
tarikiha, Ibnul-Kajjim, str. 5)
Mišljenje da je ostavljač namaza nevjernik, pored činjenice da je
utemeljeno na dokazima iz Kur'ana i Sunneta, ima svoje uporište i u Bošnjačkoj
tradiciji, iako u današnje vrijeme postoje određene kategorije ljudi koji to
mišljenje nazivaju iznimnim (ar. eš-šaz) i odbačenim (ar. el-merdžuh), a neki
idu i dalje pa kažu da je to stav zabludjele sekte Haridžija – da nas Allah
sačuva zablude nakon upute.
Kao dokaz da je taj stav od davnina poznat i kod Bošnjaka, navešću
nekoliko stihova iz poznate ZBIRKE POBOŽNIH SPJEVOVA koju je
izdalo Dobrovoljno pokopno društvo »RAHMET« iz Srebrenika.
Kaže se u Uvodu izdavača: "Knjigu »Zbirka pobožnih
spjevova« izdajemo na usmene i pismene zahtjeve mnoštva Muslimana vjernika i
simpatizera u kojima se osjetila potreba za ovakvo nešto. Svaki od navedenih
spjevova posjeduje i svoj istorijat koga nismo u mogućnosti uza svaki spjev iznjeti
ali za njih najglavnije ćemo to učiniti..."
Zapisano je u spjevu Zov Istine (str. 121):
U kućama
mnogim ne klanja se višee,
Al' šta
misliš brate, dal' se loše piše.
Koliko je
naroda propalo zbog toga,
Ne
htjedoše čuti, zapovjed od BOGA
Što si
gluh kad čuješ poziv mujezzina?
On mumina
zove, koji sluha imaa.
Ostavi
dunjaluk, uzmi abdest na se,
Skrušenom
molitvom, Allahu predaj se.
Svak' bi
treb'o mislit kad' ovo pročita,
Imal'
svak' poštenja da sebe zapita.
U kom
safu i ja kao čovjek stojim,
Dal' sam
pravi mumin, dal' se Boga bojim?
Radimo od
jutra, pa do crnog mraka,
Skupljamo
imetak, narav nam je tak'a.
A gdje
nam je: Sabah, podne, ikindija.
Tako
redom zatim akšam i jacija.
OSAMDESET
SEDŽDI, prođe svakog dana,
Zar to
smije proći pravog muslimana.
Zato
pitaj sebe, jesil' u Islamu,
Znaš li
da je sedžda uslov muslimanu.
I otac i
majka o tom viš' ne zbore,
Niko ih
ne sluša, kome da govore.
Srce
roditeljsko, ne miri se lako,
Ko se
Boga boji, zaista bi plako.
Hej
mladosti, draga, dal' ovo čujete?
Majku,
oca svoga, vi strašno brinete.
Roditelji
znaju šta će biti s vama,
Što se
odrekoste Božijeg Islama.
Mrsko vam
je klanjat', a postit nećete,
Za Ahiret
više ništa ne brinete.
Sva
stradanja teška uzrokom su bila,
Kada se
je mladost strašno posilila.
Dalje u istom spjevu stoji (str. 123):
Smijemo
li naše zamoliti evlade?
Da na
namaz priđu i grijeh ne rade.
Da
se vrate vjeri i magfiret dođu,
Da priđu
Islamu i grijeha se prođu.
Kaže se u spjevu Nasihati (str. 113):
Bez
Bismille Ti ništa ne počinji,
kud god
kreneš ime Božije spominji.
Čuvaj
namaz nemoj da ga ostavljaš,
nisi
MUMIN ako to zaboravljaaaš.
Nemoj
brate da bi klanjat prestao,
ko
prestane s vjerom se je rastao.
Ko
prestane klanjati i učiti,
srdžba
Božija na njeg' će se sručiti.
A u spjevu Porukje i pouke (str. 73) stoji:
Ako nama
sabah namaz ostane,
Tog nam
dana berićeta nestane.
Uvjek se
smijete dobru nadati,
Ako sabah
iz kuće vas isprati.
S
ibadetom pravi mumin pozna se,
A s
namazom njegov Islam vidi se.
Bitno je napomenuti da u spomenutom djelu postoji određen broj
citata koji su sa šerijatske strane neprihvatljivi, dok su spomenuti stihovi
navedeni jer imaju svoje uporište u dokazima.
Allah, Uzvišeni, najbolje zna i Njemu pripada svaka zahvala i
hvala.
Amir I.
Smajić
Medina,
24. rebi'ul-ahir, 1434 god.