Zahvala pripada
Uzvišenom Allahu koji stvara s mudrošću i znanjem i svakom daje ono što mu
odgovara. On, dželle šanuh, stvari postavlja na njihova prava mjesta i svakome
daje najbolji oblik i izgled koji mu pripada. Kada nekome podari blagodat ili
je drugome uskrati, time ne čini nepravdu, daleko je uzvišen od toga, nego
raspoređuje Svoju milost po neograničenoj mudrosti i spušta Svoje blagodati s
potpunim znanjem.
On, subhanehu ve
te'ala, iskušava ljude jedne drugima. Iskušava ih u dobru i u zlu da bi se razdvojili
vjernici od nevjernika, iskreni od neiskrenih, zahvalni od nezahvalnih i
strpljivi od nestrpljivih. Uzvišeni je rekao: “Gospodar tvoj stvara šta hoće
i On odabire. Oni nemaju pravo birati. Uzvišen neka je Allah i vrlo visoko
iznad onih koje Njemu pridružuju!” (El-Kasas, 68) Uzvišeni nekoga stvori
potpunim, a nekoga sa mahanama, ali kao što potpunom nije zagarantovana sreća,
isto tako ni manjkavom nije suđena nesreća: “Svima njima, i jednima i
drugima, dajemo darove Gospodara tvoga, a darovi Gospodara tvoga nisu nikome
zabranjeni.” (El-Isra, 20)
Kada je riječ o
mahanama (hendikepu, bolestima, nedostacima), čitajući bogatu historiju islama,
lahko ćemo uočiti da kod prvih (odabranih) generacija ummeta mahana nije prestavljala
prepreku na putu do uspjeha. Dakle, među njima bio je veliki broj onih koji su
duhovno se uzdigli i druge prestigli u dobru, iako su bili iskušani mahanama. Naprotiv,
neki od njih bili su i predvodnici drugima u vjeri – imami, učenjaci, pobožnjaci
i vojskovođe – pored svih svojih nedostataka. Ovom prilikom navest ćemo nekoliko
primjera kao dokaz istinitosti naše tvrdnje:
-
Sulejman b. Mihran, jedan od najvećih imama hadisa, negov nadimak bio je
El-E'ameš – onaj koji ima bolesno oko;
-
Abdurrahman b. Hurmuz, tabi'in i poznati ravija hadisa; nadimak mu je bio El-E'aredž
– onaj koji šepa (i još desetine drugih imali su isti nadimak);
-
Sabit b. 'Ijad el-Kureši, tabi'in i povjerljivi ravija hadisa, njegov nadimak bio
je El-Ehnef – onaj koji hoda uvrnutih nogu;
-
Humejd b. Ebi Humejd, poznati tabi'in i ravija hadisa, imao je nadimak Et-Tavil
– onaj koji ima duge ruke;
-
Asim b. Sulejman el-Basri, poznati hafiz hadisa, njegov nadimak bio je El-Ehvel
– onaj čije oči su ukošene;
-
Mervan b. Hakan el-Basri, tabi'in i ravija hadisa, nadimak mu je bio El-Esfer –
onaj koji je žut;
-
Muhammed b. Sa'dan el-Kufi, imam u hadisu i kiraetima, nadimak mu je bio
Ed-Darir – onaj koji je slijep;
-
Muhammed b. Dža'fer el-Basri, hafiz hadisa, nadimak mu je bio Gunder – onaj koji
je nestašan;
-
Ibrahim b. Sulejman ed-Dimeški, pouzdani ravija hadisa, njegov nadimak je bio
El-Eftas – onaj čiji nos je spoljošten;
-
Rebi'a b. Jezid ed-Dimeški, pouzdani ravija hadisa i pobožnjak, nadimak mu je
bio El-Kasir – onaj koji je nizak;
-
Nu'ajm b. Hammad el-Hu'zai, hafiz hadisa i fakih, nadimak mu je bio El-E'aver –
onaj koji je slijep na jedno oko (i još desetine drugih imali su isti nadimak);
-
Ahmed b. Muhammed Ebu Bekr el-Iskafi, imam i hafiz hadisa, nadimak mu je bio
El-Esrem – onaj koji je krezav;
-
Ishak b. Mensur el-Mervezi, pouzdani ravija hadisa, nadimak mu je bio
El-Kevsedž – onaj koji je ćosav na obrazima;
-
Et-Tufejl b. Ubejj b. Ka'b, tabi'in, nadimak mu je bio Ebu Batn – onaj čiji
stomak je velik;
-
Isma'il b. el-Kasim el-Kufi, poznati arapski pjesnik, nadimak mu je bio
Ebul-'Atahije – onaj koji je manjkavog razuma;
-
Jahja b. Abdullah el-Kindi, ravija hadisa, nadimak mu je bio El-Edžleh – onaj koji
je oćelavio s početka glave;
-
Abdulhamid b. Abdulmedžid el-Basri, imam Arapskog jezika bez premca, nadimak mu
je bio El-Ehfeš – onaj koji ne vidi osim po noći;
-
Sulejman b. Musa ed-Dimeški, tabi'in i imam, nadimak mu je bio El-Ešdek – onaj čija
usta su široka;
-
Ahmed b. Meni' el-Begavi, hafiz hadisa i ravija, nadimak mu je bio El-Esamm –
onaj koji je gluh;
-
Ebu Abdullah el-Medeni, pouzdani ravija hadisa, nadimak mu je bio El-Egarr –
onaj kome je brada popunila cijelo lice;
-
Sulejman b. Hajjan el-Ezdi, poznati ravija hadisa, nadimak mu je bio El-Ehmer –
onaj čija koža je crvena.
Ata b. Ebi Rebah bio je ružan, Se'id b. Džubejr bio je crn, imam Tirmizi bio je slijep, imam Ibn Hazm bio je gubav, Ibn Baz bio je slijep, Ibn Usejmin umro je od raka... i mnogi drugi imami i učenjaci iz odabranih generacija, koje kada bi redom nabrajali, njihov broj bi sigurno prešao stotinu, da im se Allah smiluje i uvede ih u Džennet. Još kada bi spominjali one velikane koji su bili siromašni, koji su odrasli kao jetimi, koji su bili robovi itd, onda bi broj bio daleko veći. (Vidjeti djelo Kešfun-nikab anil-esmai vel-elkab od imama Ibnul-Dževzija, rhm)
Bitno je napomenuti
da je zabranjeno muslimanima nadijevati pogrdne nadimke, kao što Uzvišeni kaže:
“... i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima” (El-Hudžurat, 11), te u
vezi s tim nema dileme. Nego je riječ o tome da su historičari, uzeći u obzir
da su ovi učenjaci bili prepoznatljivi među narodom po spomenutim nadimcima, prenijeli
i zabilježili njihove nadimke s ciljem da precizno sačuvaju njihove biografije
i lakše ih razdvoje od onih koji imaju slična ili identična imena, što se opet
na koncu vraća na očuvanje vjere i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem.
Dragi brate i
sestro, ove primjere naveo sam kao podstrek i podsticaj svakom onom ko je
iskušan mahanama i nedostacima, da dokuči veličinu Allahove mudrosti i milosti,
te da ne posustaje na putu do uspjeha, jer vrata su pred njim otvorena... “Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji!” (El-Hudžurat, 13)
Amir I. Smajić
Medina, 17. redžeb, 1440. god.